Polaganje cijevi podnog grijanja

Samo polaganje cijevi je tek dio posla. Dobar rezultat zavisi od pripreme podloge, pravilnog redoslijeda slojeva i temeljite probe prije izlijevanja.

Slojevi ispod cijevi

Na ravnu i čistu podlogu prvo se postavlja termoizolacija, najčešće stiropor (EPS) čvrstoće namijenjene podovima. Iznad tla ili negrijanog podruma izolacija je znatno deblja nego između dva grijana sprata. Inače bi dio toplote nepotrebno odlazio prema dolje. Po obodu svake prostorije, oko stubova i uz štokove vrata lijepi se rubna dilatacijska traka. Ona odvaja estrih od zidova i omogućava mu da se pri zagrijavanju širi bez pucanja.

Na izolaciju se, zavisno od odabranog sistema, postavlja folija, sistemska ploča s čepovima ili šine u koje se cijev pričvršćuje.

Polaganje krugova

Cijev se odmotava direktno s kotura, najbolje uz pomoć odmotača, da se ne uvrće i ne lomi. Svaki krug počinje na razdjelniku, prolazi prostorijom prema planu i vraća se na razdjelnik. Instalater pri tome drži razmak cijevi koji je odredio projekat, obično otprilike 10 do 20 cm. Uz vanjske zidove s prozorima često se radi gušća rubna zona, jer se tu hladnoća od prozora najviše osjeti.

Koriste se dva osnovna načina vođenja cijevi:

• spirala (puž), gdje se polazni i povratni vod smjenjuju jedan pored drugog, pa je temperatura poda ujednačenija. U stambenim prostorijama to je danas najčešće rješenje,
• meandar (zmija), gdje cijev ide u paralelnim trakama naprijed i nazad. Jednostavniji je za uske i male površine, ali je pod na početku kruga topliji nego na kraju.

Razdjelnik, zaštitne cijevi i označavanje

Kod razdjelnika se jedna pored druge skuplja velika količina cijevi. Zato se tu obično vode u zaštitnim (rebrastim) cijevima ili s izolacijskim navlakama, da se pod ispred razdjelnika ne pregrijava. Zaštitne cijevi se stavljaju i tamo gdje cijev prelazi preko dilatacijske fuge u estrihu ili ispod praga između prostorija. Svaki krug se na razdjelniku označi, tako da je jasno koji par pripada kojoj prostoriji.

Tlačna proba i izlijevanje estriha

Prije izlijevanja cijeli sistem se puni vodom, odzračuje i stavlja pod pritisak. Pritisak i trajanje probe određuju proizvođač sistema i projekat. Ako manometar ne pokazuje pad, rezultat se upisuje u zapisnik. Estrih se zatim lije dok su cijevi i dalje pod pritiskom. Ako se cijev pri izlijevanju ošteti, to se vidi odmah, a ne tek nakon postavljanja pločica.

Nije svako podno grijanje isto. Sistem utiče na brzinu rada, visinu poda i na to koliko dobro cijev drži dok se lije estrih.

Mokri sistemi u estrihu

• taker sistem: izolacija s folijom na kojoj je otisnut raster. Cijev se taker alatom pričvršćuje plastičnim kopčama. Sistem je brz i prilagodljiv nepravilnim oblicima prostorija. Ako cijev nije dobro pričvršćena, može u tekućem anhidritu isplivati,
• sistemska ploča s čepovima: cijev se utisne između čepova i drži sama. Razmaci se poštuju gotovo automatski i cijev ne pluta. Ploča je kruća, pa kod složenih tlocrta ima više rezanja,
• šine: plastične šine s utorima pričvrste se na izolaciju, a cijev se u njih uklikne. Koriste se uglavnom za velike i jednostavne površine.

Suhi i niski sistemi

Kod rekonstrukcija često nema dovoljno visine za klasičan sloj s estrihom. Tada dolaze u obzir suhi sistemi. Kod njih se cijev polaže u utore izolacijskih ili gipsvlaknastih ploča s aluminijskim lamelama koje raznose toplotu, a preko njih idu suhe podne ploče. Druga mogućnost su tankoslojni sistemi s cijevima manjeg prečnika ili frezanje utora u postojeći čvrst estrih. Ova rješenja su lakša i niža, ali traže precizan rad i brže reaguju na promjene temperature.

Cementni ili anhidritni estrih

Cementni estrih je otporan na vlagu i pogodan i za kupatila. Iznad cijevi obično ima najmanje oko 45 mm. Anhidritni (gipsani) tekući estrih savršeno obavije cijev i bolje provodi toplotu, a prema uputama proizvođača može biti i tanji. Osjetljiviji je na vlagu, pa prije lijepljenja pločica treba pažljivo izmjeriti njegovu preostalu vlažnost. Kod anhidrita je posebno važno da je cijev čvrsto pričvršćena.

U pod idu samo cijevi namijenjene podnom grijanju, sa zaštitom od prodora kisika. Bez nje bi kisik ulazio u vodu i postepeno izazivao koroziju metalnih dijelova kotla, pumpe ili razdjelnika te stvaranje mulja.

• PE-X (umreženi polietilen): vrlo čest, otporan na temperaturu i pritisak. Varijante PE-Xa, PE-Xb i PE-Xc razlikuju se po načinu proizvodnje. PE-Xa se nakon presavijanja, prema uputama proizvođača, često može popraviti zagrijavanjem vrućim zrakom,
• PE-RT: elastičniji i lakše se savija, omiljen kod niskotemperaturnih sistema,
• višeslojna cijev PE-RT/Al/PE-RT: aluminijski sloj drži oblik, pa se cijev nakon savijanja ne vraća nazad. Pogodna je tamo gdje ima mnogo lukova, ali je kruća za rad.

Najčešće dimenzije su 16 × 2 mm i 17 × 2 mm, a kod tankoslojnih sistema manje. Dužina jednog kruga je ograničena. Kod cijevi od 16 mm obično se ne prelazi otprilike 100 m, a tačnu vrijednost daju proizvođač i projekat. Predug krug ima velik otpor, voda kroz njega slabo protiče i prostorija se ne zagrije.

Najviše problema nastaje kad instalateri dođu na gradilište koje još nije spremno za polaganje. Prije početka trebalo bi da važi sljedeće:

• projekat ili barem proračun: toplotni gubici prostorija, razmaci, broj i dužine krugova. Bez toga se cijevi polažu "od oka", a hidrauličko balansiranje kasnije je gotovo nemoguće,
• prozori i malter gotovi: unutrašnji malter bi trebao biti urađen, da se preko izolacije i cijevi ne hoda sa skelama i mješalicom,
• instalacije u podu položene: struja, voda i kanalizacija u podu moraju biti završene i izravnate izolacijom, najbolje u sloju nasipa za izravnavanje ili u izolaciji,
• ravna i čista podloga: izražene neravnine ploče ili podložnog betona treba unaprijed izravnati. Inače izolacija neće naleći, a estrih će biti različite debljine,
• ugrađen ormarić i razdjelnik: s jasno određenom visinom i položajem, da se cijevi do njega mogu dovesti bez ukrštanja,
• visine poda: poznata završna visina poda, debljina gornjeg sloja i usklađenost s pragovima i vratima,
• plan namještaja: gdje će biti kuhinjski elementi, kada i ugradni ormari. Ispod fiksnog namještaja cijevi se obično ne polažu.

Ako je izvor toplote kotao na drva ili pelet, unaprijed treba znati kako će se dobiti niska temperatura vode za pod. To je najčešće miješajući ventil, a često i akumulacijski spremnik. U stanu s centralnim ili daljinskim grijanjem prije promjene načina grijanja razgovarajte s upraviteljem zgrade i etažnim vlasnicima. Spajanje podnog grijanja na zajednički sistem može poremetiti balansiranje cijele vertikale i mjerenje potrošnje toplote. Viši sloj poda znači i dodatno opterećenje međuspratne konstrukcije.

Zahtjevnost polaganja se jako razlikuje i kod iste površine. Zato je jasno zašto se dvije ponude za "istu" kuću mogu bitno razlikovati.

Olakšava

• veliki otvoreni prostori jednostavnog oblika, gdje se krugovi polažu bez prekida,
• veći razmak cijevi u prostorijama s malim toplotnim gubicima,
• sistemska ploča s čepovima, koja ubrzava održavanje razmaka,
• pripremljena, ravna i čista podloga i dobar pristup spratu,
• jasan projekat s nacrtom krugova, koji ne treba smišljati na gradilištu.

Otežava

• mnogo malih prostorija, hodnici, kupatila s nišama i kosi zidovi,
• gusto polaganje i rubne zone, što znači više cijevi i više lukova,
• rekonstrukcija s niskim slojem, suhi sistem ili frezanje u stari estrih,
• instalacije drugih zanata koje se u podu ukrštaju,
• rad na hladnoći, kad cijev postane kruta i teže se savija,
• velika udaljenost prostorija od razdjelnika i dugi dovodni dijelovi.

Podno grijanje je timski posao. Cijevi leže između posla građevinaca i posla podopolagača, pa se svaka greška u koordinaciji prelama upravo na njima.

• električar: priprema kablove do sobnih termostata i do regulacije kod razdjelnika. Pogoni ventila i regulacija spajaju se na struju, zato je to posao za kvalifikovanog električara. Zaboravljena zaštitna cijev za kabl termostata kasnije se rješava štemanjem,
• izvođač estriha: mora znati gdje će biti dilatacijske fuge. One se obično predviđaju kod većih površina, u vratima i kod razuđenih oblika i moraju se poklapati s rasporedom krugova,
• keramičar i podopolagač: gornji sloj mora biti pogodan za podno grijanje. Pločice dobro provode toplotu, a drvene i vinilne podove treba birati prema toplotnom otporu i preporukama proizvođača. Debeli tepisi grijanje znatno usporavaju,
• instalater izvora toplote: niskotemperaturni krug traži miješanje ili izvor s niskom temperaturom vode, naprimjer toplotnu pumpu ili kondenzacijski kotao. Ako se radi na plinskom kotlu, spajanje smije izvoditi samo ovlašteni serviser.

U praksi se pokazalo korisnim prije izlijevanja estriha fotografisati sve prostorije s metrom položenim na pod. Kad se kasnije buši za štok, graničnik vrata ili pričvršćivanje WC šolje, tako se može utvrditi kuda cijevi prolaze.

• prelomljena ili zgnječena cijev: krug ima slab protok i prostorija ostaje hladna. Ispod estriha se to teško popravlja,
• nedostaje rubna traka: estrih se pri zagrijavanju oslanja na zid i puca, a može se prenositi i buka koraka,
• krugovi nejednake dužine bez projekta: kratki krugovi pregrijavaju, dugi ne dogrijavaju. Balansiranje na razdjelniku to izravna samo djelimično,
• cijevi preblizu zidu ili ispod kuhinjskih elemenata: grije se prostor gdje niko ne boravi, a prijeti i pregrijavanje namirnica ili namještaja,
• isplivala cijev u anhidritu: loše pričvršćena cijev izađe prema površini, sloj iznad nje je pretanak i pod iznad nje može pući,
• bez tlačne probe ili izlijevanje bez pritiska: oštećenje kolicima, lopatom ili gaženjem otkrije se tek kad je pod gotov,
• nedostaju zaštitne cijevi na dilatacijama: pomicanje estriha opterećuje cijev i s vremenom je može oštetiti,
• neoznačeni krugovi: kod podešavanja i servisa nagađa se koji krug pripada kojoj prostoriji,
• prebrzo puštanje grijanja: grijanje uključeno punom snagom u mlad estrih izaziva pukotine i odvajanje pločica.

Samo polaganje cijevi obično je najbrži dio cijelog podnog grijanja. Uigrana ekipa običnu porodičnu kuću završi uglavnom za jedan do nekoliko dana, zavisno od površine, razuđenosti i sistema. Kod suhih sistema i frezanja posao ide sporije.

Mnogo duže traje ono što slijedi. Estrih mora sazrijeti, a grijanje se tek onda pušta postepeno prema zapisniku zagrijavanja. Kod cementnog estriha grijanje se obično počinje puštati otprilike nakon tri sedmice. Kod anhidritnog to može biti ranije, često oko jedne sedmice, ali uvijek prema uputama proizvođača estriha. Temperatura vode se podiže u malim koracima, a prije polaganja gornjeg sloja mjeri se preostala vlažnost estriha. Ko želi pločice dvije sedmice nakon izlijevanja, rizikuje pukotine i odlijepljene pločice.

Polaganje cijevi u sistemsku ploču može savladati i spretan i strpljiv laik, ako ima projekat s nacrtom krugova. Spajanje na izvor toplote, električno povezivanje regulacije i balansiranje ipak prepustite stručnjaku. Ako je izvor toplote plinski kotao, na njemu smije raditi samo ovlašteni serviser. Tlačnu probu neka potvrdi instalater grijanja.

1. Provjeriti da li je podloga ravna, suha i čista i da li su instalacije u podu završene.
2. Zalijepiti rubnu dilatacijsku traku po obodu prostorija, oko stubova i štokova.
3. Postaviti izolaciju i sistemsku ploču prema uputstvu proizvođača i spojeve dobro uklopiti.
4. Označiti na ploči tok krugova prema projektu, uključujući rubne zone i mjesta bez cijevi.
5. Spojiti početak cijevi na polazni vod razdjelnika i cijev odmotavati s odmotača bez uvrtanja.
6. Utiskivati cijev između čepova, savijati je ravnomjerno i poštovati najmanji poluprečnik savijanja prema proizvođaču.
7. Voditi cijevi kod razdjelnika i preko dilatacija u zaštitnim cijevima.
8. Spojiti kraj kruga na povratni vod, krug označiti i zapisati njegovu dužinu prema oznakama na cijevi.
9. Napuniti sistem, odzračiti ga i s instalaterom uraditi tlačnu probu s upisom u zapisnik.
10. Fotografisati sve prostorije s metrom i ostaviti cijevi pod pritiskom dok se lije estrih.

Cijev u podu nikad ne nastavljajte bez stvarne potrebe. Ako se cijev ošteti, posavjetujte se s instalaterom da li za taj tip cijevi postoji presovani spoj koji proizvođač dozvoljava u estrihu.

Prije izlijevanja estriha je posljednji trenutak kad se sve može provjeriti i popraviti bez rušenja. Pri preuzimanju prođite kroz ove tačke:

• rubna dilatacijska traka postavljena je po cijelom obodu i uz sve štokove i stubove,
• izolacija naliježe na podlogu, ne pomiče se i nema razmaka,
• razmaci i rubne zone odgovaraju projektu,
• cijevi nisu prelomljene, zgnječene ni oštećene i u podu nema nepotrebnih spojeva,
• ispod kuhinjskih elemenata i fiksnog namještaja nema cijevi, ako je projekat tako predvidio,
• kod razdjelnika i preko dilatacija cijevi su u zaštitnim cijevima,
• krugovi su na razdjelniku označeni i imate spisak prostorija s dužinama krugova,
• imate zapisnik o tlačnoj probi s pritiskom, trajanjem i potpisom,
• sistem je pod pritiskom tokom izlijevanja estriha,
• zaštitne cijevi za kablove termostata i regulacije su pripremljene,
• imate fotografije svih prostorija s vidljivim mjerama,
• dobili ste preporučeni postupak zagrijavanja estriha od instalatera ili proizvođača estriha.