Ugradnja pumpe za toplu vodu / recirkulacija

Kod obične instalacije topla voda ide od spremnika do slavina jednom cijevi. Kada se voda ne koristi, u cijevi se ohladi. Recirkulacija dodaje drugu, povratnu cijev, koja vodi vodu od najudaljenije slavine nazad u spremnik. Pumpa na tom povratnom vodu polako tjera vodu u krug, pa cijevi ostaju tople.

Isplati se naročito tamo gdje:

• su kupatila ili kuhinja daleko od bojlera ili kotla,
• kuća ima više spratova ili više kupatila,
• u domaćinstvu često puštate hladnu vodu dok ne krene topla,
• se obnavlja instalacija, pa je povratni vod jednostavno dodati.

U manjem stanu s kratkim cijevima korist je obično mala. Ako zgrada ima centralno zagrijavanje vode, recirkulacija je stvar upravitelja zgrade i etažnih vlasnika. Zajednički usponski vodovi nisu dio vašeg stana, zato u njih sami ne dirajte i javite se upravitelju.

U novogradnji se recirkulacija planira zajedno s ostalim instalacijama. Kod naknadne ugradnje prvo treba vidjeti da li se povratni vod uopšte može provući i kuda. Uobičajeni postupak izgleda ovako:

1. Pregledati postojeću instalaciju: trasu, prečnike cijevi, njihovo stanje i da li spremnik ima priključak za cirkulaciju.
2. Odrediti trasu povratnog voda i mjesto za pumpu, najčešće u kotlovnici ili tehničkoj prostoriji pored spremnika.
3. Zatvoriti dovod vode, ispustiti vodu iz dijela instalacije na kojem se radi i isključiti zagrijavanje.
4. Postaviti povratnu cijev i spojiti je na krajnje slavine ili na kraj voda tople vode.
5. Ugraditi pumpu sa zapornim ventilima s obje strane i nepovratnim ventilom, a kod dužih instalacija i ventile za balansiranje.
6. Izolovati i vod tople vode i povratni vod.
7. Napuniti sistem, odzračiti ga i uraditi probu pritiska na nepropusnost.
8. Priključiti pumpu na struju i podesiti regulaciju.
9. Provjeriti rad pri stvarnom korištenju vode u svim kupatilima i u kuhinji.

Sama zamjena pumpe novom obično je posao od nekoliko sati. Dodavanje povratnog voda pri obnovi može trajati cijeli dan ili više, zavisno od toga koliko treba štemati i popravljati.

Važna stvar koju mnogi ne znaju: pumpa za toplu sanitarnu vodu nije isto što i pumpa za grijanje. Kroz recirkulaciju teče pitka voda s kiseonikom, zato kućište pumpe mora biti od materijala pogodnog za pitku vodu, obično od bronze ili nehrđajućeg čelika. Pumpa od livenog željeza iz sistema grijanja bi u takvom krugu brzo zahrđala.

Što se snage tiče, za porodičnu kuću uglavnom je dovoljna mala štedljiva pumpa. Prejaka pumpa ne donosi veći komfor, nego samo više buke, veće gubitke toplote i brže trošenje cijevi.

Na izbor su ovi načini upravljanja:

• vremensko upravljanje: pumpa radi, recimo, ujutro i navečer, kada se vode najviše troši,
• upravljanje po temperaturi: pumpa se uključi kada voda u povratnom vodu padne ispod podešene vrijednosti,
• kombinacija vremena i temperature, koja se u praksi pokazuje kao razumno rješenje za većinu kuća,
• pokretanje po potrebi, tasterom ili preko pametne kuće.

Zašto ne pustiti pumpu da radi stalno i ne baviti se regulacijom? Zato što onda cijeli krug neprestano gubi toplotu, a kotao ili bojler je mora stalno nadoknađivati. Dobra regulacija čuva komfor i znatno smanjuje nepotreban rad.

Kod zatvorenog sistema s nepovratnim ventilom uz spremnik ide i sigurnosni ventil, a često i ekspanziona posuda namijenjena pitkoj vodi. Ona prima širenje vode pri zagrijavanju i štiti cijevi i armature.

Obim posla, pa time i njegova zahtjevnost, zavisi prije svega od toga da li se povratni vod samo dodaje na pripremljenu instalaciju ili se mora voditi iznova.

• posao olakšava spremnik s priključkom za cirkulaciju, pristupačne cijevi u kotlovnici i instalacija vođena u spuštenom plafonu ili u šahtu,
• posao otežavaju cijevi u zidovima i podovima, gdje treba štemati kanale i poslije popravljati malter ili pločice,
• više posla je i u kući s više grana instalacije, koje treba izbalansirati ventilima,
• kod starih čeličnih cijevi može se pokazati da su zarasle kamencem i da dio instalacije treba zamijeniti.

Fiksno priključenje pumpe na električnu instalaciju ili na upravljačku jedinicu kotla prepustite kvalifikovanom električaru. Ako ugradnja zahtijeva zahvat na plinskom kotlu, na njemu smije raditi samo ovlašteni serviser za plinske uređaje. Ako ikada osjetite miris plina, odmah izađite iz prostorije, ne palite svjetlo i nazovite 112.

U praksi se najčešće ponavljaju ove greške:

• nepovratni ventil nedostaje ili je pogrešno ugrađen, pa voda teče krugom u suprotnom smjeru i miješa se,
• ugrađena je pumpa za grijanje umjesto pumpe za pitku vodu,
• povratni vod nije izolovan, pa u suštini grije zidove,
• pumpa nema regulaciju i radi bez prestanka,
• pumpa je postavljena tako da joj se pri servisu ne može prići,
• temperatura vode u krugu je preniska, što povećava rizik od razmnožavanja bakterije legionele.

O posljednjoj stavci: mlaka voda koja stalno kruži pogoduje bakterijama. Zato se preporučuje da temperatura tople vode u krugu bude otprilike oko 55 °C ili više i da se, ako to izvor toplote omogućava, voda povremeno pregrije. Tačne vrijednosti podesite prema preporukama proizvođača spremnika i važećim BAS EN standardima.

Pri preuzimanju provjerite:

• da li je topla voda na najudaljenijoj slavini dostupna gotovo odmah,
• da li pumpa radi tiho, bez zujanja i vibracija,
• da li su spojevi suhi i da li je urađena proba pritiska,
• da li pumpa ima zaporne ventile s obje strane i nepovratni ventil,
• da li su izolovani i vod tople vode i povratni vod,
• da li je regulacija podešena prema vašem dnevnom ritmu i znate li je sami promijeniti,
• da li temperatura vode u krugu nije nepotrebno niska,
• da li ste dobili uputstvo za pumpu, garantni list i opis spajanja.