Zavarivanje metalnih cijevi plamenom

Plamen dobro odgovara tankozidnim čeličnim cijevima manjeg promjera, kakve su uobičajene u razvodima grijanja u porodičnim kućama i starijim stambenim zgradama. Zavarivač može toplotu fino dozirati, pa se tanki zid cijevi teže progori. Gorionik ne treba struju i može se uvući i u uske kutove iza radijatora ili ispod stropa kotlovnice.

Ipak, u nekim slučajevima bira se drugi postupak:

• debelozidne i velike cijevi u kotlovnicama obično se zavaruju električnim lukom, koji je kod debelog materijala brži,
• bakarne cijevi se u praksi skoro uvijek tvrdo leme, a ne zavaruju; i tu se koristi plamen, ali se bakar ne rastapa,
• pocinčane cijevi, tipične za stare razvode vode, ne treba zavarivati: cink pri zagrijavanju izgara i oslobađa štetne pare, spoj gubi zaštitu od korozije, pa se takve cijevi spajaju navojima ili prelaznim komadima,
• plinske cijevi smije zavarivati samo ovlašteni stručnjak za plinske instalacije, uz ispitivanje nepropusnosti; to nije običan posao na grijanju.

U starijim kućama zavarivanje plamenom ima još jednu prednost. Stare cijevi često imaju mjere na koje savremeni presani fitinzi ne odgovaraju, ili su toliko istanjene da presanje ne bi izdržale. Zavarom se novi dio spaja direktno na zdrav dio stare cijevi.

Samo zavarivanje traje kraće nego što biste očekivali. Najviše vremena odlazi na pripremu i provjeru.

1. Isključiti kotao, pustiti sistem da se ohladi i ispustiti vodu barem iz dijela gdje se zavaruje.
2. Osigurati okolinu: skloniti zapaljive stvari, prekriti pod i zidove nezapaljivom podlogom ili limom, pripremiti aparat za gašenje požara.
3. Odrezati oštećeni dio i krajeve cijevi očistiti od hrđe, boje i masnoće do sjajnog metala, po potrebi obraditi rubove.
4. Novi komad tačno namjestiti i učvrstiti, da spoj drži osu i da se pri zavarivanju ne pomjeri.
5. Podesiti plamen prema debljini zida cijevi i spoj ravnomjerno zagrijati po cijelom obimu.
6. Zavariti spoj ravnomjernim pokretom oko cijevi, po potrebi s dodatnom žicom.
7. Pustiti zavar da se sam ohladi, ne hladiti ga vodom.
8. Pregledati zavar, napuniti i odzračiti sistem i uraditi probu pritiska.
9. Nakon završetka još neko vrijeme pratiti okolinu radnog mjesta, da negdje ne tinja prašina ili izolacija.

Ako se cijevi ugrađuju u zid ili pod, štemanje i zatvaranje dolaze tek nakon uspješne probe pritiska. Zavar koji propušta, a skriven je ispod maltera, mnogo se teže pronalazi od onog koji je još na vidiku.

Zahtjevnost posla, pa time i cijenu, najviše određuje to koliko lako zavarivač dođe do spoja i u kakvom su stanju cijevi. Jednostavno je zavariti slobodno vođenu cijev u kotlovnici ili na zidu, gdje se gorionikom može obići cijeli obim. Teže je u ovim situacijama:

• spoj je tik uz zid, u uglu ili ispod stropa i zavarivač mora raditi u nezgodnom položaju,
• cijev je jako korodirala i treba tražiti mjesto gdje je zid dovoljno debeo za zavar,
• u blizini su drvene obloge, spušteni strop, kablovi ili plastične cijevi koje treba zaštititi,
• u stambenoj zgradi treba ispustiti cijelu vertikalu grijanja, pa se termin mora uskladiti s upraviteljem zgrade i ostalim stanarima,
• nakon zavarivanja slijede štemanje kanala, zazidavanje i popravka maltera.

U stambenoj zgradi vertikala grijanja je zajednički dio zgrade, čak i kada prolazi kroz vaš stan. Prije nego što neko dirne u nju, razgovarajte s upraviteljem zgrade. Etažni vlasnici iznad i ispod vas ostaju bez grijanja dok traje posao, pa je dogovor o terminu i ispuštanju vode u interesu svih.

Zavarivanje plamenom znači rad s otvorenom vatrom i bocama pod pritiskom. Zato ga radi isključivo obučen zavarivač s certifikatom. To nije posao za majstore amatere. Iskusan zavarivač zna ne samo kako se zavaruje, nego i kako se radno mjesto u zgradi priprema, zašto aparat za gašenje mora biti pri ruci i zašto se mjesto nadzire i nakon završetka.

Zašto je taj nadzor nakon posla toliko važan? Varnice i usijani metal mogu zapaliti prašinu u kanalu, izolaciju ili drvo iza zida, i to sa zakašnjenjem. Požar se ponekad pojavi tek kada zavarivač ode. Vi kao vlasnik možete pomoći tako što prije njegovog dolaska sklonite sve zapaljivo iz blizine cijevi i omogućite da se prostorija može provjetriti.

Ako tokom rada osjetite miris plina, odmah prekinite posao, otvorite prozore, ne palite i ne gasite električne uređaje, izađite iz prostora i nazovite 112.

U praksi se ovi problemi pojavljuju iznova:

• loše očišćeni krajevi cijevi: hrđa i boja stvaraju pore i zavar s vremenom počne propuštati,
• progoren zid kod tankih cijevi, kada je plamen prejak ili se predugo zadrži na jednom mjestu,
• neprovaren korijen zavara: spolja spoj izgleda uredno, ali iznutra metal nije spojen po cijeloj debljini,
• zavar na istanjenoj cijevi: sam spoj drži, ali malo dalje zahrđala cijev uskoro pukne,
• zatvaranje u zid bez probe pritiska, nakon čega se curenje pokaže kao vlažna mrlja na zidu.

Kada preuzimate posao, provjerite prije svega ove tačke:

• zavar je neprekinut po cijelom obimu cijevi, bez rupa, pukotina i vidljivih pora,
• spojene cijevi leže u jednoj osi i razvod nije iskrivljen niti propao,
• okolina radnog mjesta nije nagorjela i zaštita podova i zidova je obavila svoj posao,
• sistem je napunjen, odzračen i prošao je probu pritiska,
• nakon puštanja grijanja spojevi su suhi i na radnoj temperaturi,
• radijatori se ravnomjerno griju i u sistemu ne klokoće zrak,
• pritisak na manometru kotla ne pada ni nakon nekoliko dana rada,
• cijevi u zidu su zatvorene tek nakon provjere nepropusnosti.