Montaža nosača za radijator

Novi nosač vam treba uvijek kada na zidu još ništa ne stoji. Ipak, mnogo češće se radi o zamjeni. Novi radijator gotovo uvijek ima druge dimenzije, drugu težinu i drugi razmak za kačenje od starog, pa stare konzole na njega jednostavno ne odgovaraju.

• montaža novog radijatora u stanu ili kući,
• zamjena starog radijatora od članaka pločastim radijatorom,
• olabavljen radijator koji se pomjera na dodir ili se odmiče od zida,
• zahrđale ili savijene konzole u starijim zgradama,
• renoviranje pri kojem se radijator premješta na drugo mjesto.

Kod zamjene radijatora isplati se demontažu, nove nosače i ventile riješiti odjednom. U zid se tako dira samo jednom i malter se popravlja samo jednom. U stambenoj zgradi sa centralnim grijanjem radijator ne možete skinuti bez zatvaranja i ispuštanja vode, zato se na vrijeme dogovorite sa upraviteljem zgrade i etažnim vlasnicima. Ponekad treba ispustiti cijelu vertikalu, a to se radi u dogovorenom terminu, najlakše van sezone grijanja.

Tip nosača uglavnom određuje sam radijator. Proizvođač ga obično isporučuje u pakovanju ili ga tačno navodi u uputstvu.

Konzole za pločaste radijatore

Danas je to uobičajeno rješenje. Radi se o limenim konzolama s plastičnim umetkom u koji ulaze držači sa zadnje strane radijatora. Umetak ublažava naprezanje kada se radijator zagrije i omogućava da se radijator lako skine, recimo kada se kreči.

Nosači za radijatore od članaka

Liveni i stariji čelični radijatori od članaka vise na kukama ili trnovima koji se ugrađuju u zid. Liveni radijator je vrlo težak, zato treba više tačaka učvršćenja i čvrst zid.

Podni stalci

Ako zid ne može nositi ništa teško, na primjer slab pregradni zid ili gips-karton bez ojačanja, radijator se postavlja na stalke učvršćene u pod. Za zid je tada pričvršćen samo da se ne prevrne. Pod treba pripremiti prije nego što se postavi završni sloj poda.

Nosači za ljestvičaste radijatore u kupatilu

Ljestvičasti radijatori imaju svoje držače kojima se podešava razmak od zida. Ovdje je bitna preciznost, jer su ljestve na vidnom mjestu i svaka iskrivljenost se odmah primijeti.

Zašto sve zavisi od zida? Zato što radijator pun vode ne vuče tiplu samo prema dole, nego i od zida. Svaki materijal drži tiplu na svoj način.

Beton

Tipičan za zgrade od betonskih panela i armiranobetonske zidove. Drži vrlo dobro, ali se teže buši i u zidu može biti armatura. Koriste se obične najlonske ili metalne tiple s vijcima odgovarajuće dužine.

Puna i šuplja cigla

Puna cigla je zahvalna za učvršćivanje. Šuplja cigla, odnosno blok, ima unutra šupljine u kojima se obična tipla nema gdje raširiti. Tu se koriste duže tiple za šuplje materijale ili hemijsko sidro. Bušiti treba bez udara, da se unutrašnje pregrade cigle ne razbiju.

Siporeks i porobeton

Mekan i lagan materijal, vrlo raširen u novijim kućama. Obična tipla se u njemu lako okreće u prazno. Potrebne su tiple namijenjene porobetonu ili hemijsko sidro.

Gips-karton

Najzahtjevniji slučaj. U samu ploču radijator se ne može učvrstiti. Ili se pri izradi pregradnog zida u konstrukciju ugradi drveno ili metalno ojačanje, ili se radijator postavi na podne stalke. Ako ojačanja nema, a zid je već gotov, treba ga otvoriti ili izabrati stalke.

Najjednostavnija je montaža na ravan, čvrst zid, gdje je jasan položaj priključaka i gdje se stara konzola samo mijenja novom istog tipa. Posao, naprotiv, produže i otežaju:

• šuplja cigla, siporeks ili gips-karton bez ojačanja,
• težak liveni radijator ili vrlo dugačko tijelo s više konzola,
• stare rupe na mjestu gdje treba bušiti nove, pa tipla nema za šta da se uhvati,
• električni kablovi ili vodovodne cijevi u zidu koje treba zaobići,
• priključci koji ne odgovaraju položaju novog radijatora i koje treba prilagoditi,
• loš pristup, na primjer iza kuhinjskih elemenata ili ispod prozorske klupice s malim razmakom.

Samo postavljanje konzola na betonski ili zid od cigle može uraditi spretan kućni majstor. Skidanje i priključivanje radijatora na grijanje, ispuštanje i punjenje sistema i prepravke cijevi prepustite instalateru grijanja. Ako niste sigurni šta je u zidu, pozovite stručnjaka prije nego što počnete bušiti. Radove na električnim instalacijama smije raditi samo električar.

1. Pogledati u uputstvu proizvođača radijatora preporučenu visinu od poda, razmak od zida i razmak između konzola.
2. Provjeriti položaj polaza i povrata, da radijator nakon kačenja tačno sjedne na priključke.
3. Detektorom provjeriti da na mjestu bušenja ne prolaze električni kablovi ili cijevi.
4. Libelom ili laserom povući vodoravnu liniju i označiti tačke za konzole.
5. Izbušiti rupe svrdlom koje odgovara materijalu zida, kod šuplje cigle bez udara.
6. Ispuhati prašinu iz rupa i postaviti tiple ili hemijsko sidro prema uputstvu.
7. Pričvrstiti konzole i zategnuti vijke tako da se konzole ne pomjeraju, ali da se vijak ne okrene u prazno.
8. Libelom provjeriti jesu li sve konzole u istoj ravni i na istom razmaku od zida.
9. Pritisnuti konzolu rukom i provjeriti da čvrsto drži.

Većina problema se ne vidi odmah, nego tek nakon nekoliko sedmica grijanja. Radijator se počne naginjati, konzola izlazi iz zida ili popucaju spojevi kod ventila. U praksi se najčešće dešava da neko računa s težinom praznog radijatora i zaboravi na vodu, ili upotrijebi univerzalnu tiplu u zidu za koji nije namijenjena. Česta greška je i radijator postavljen prenisko ili tik ispod prozorske klupice, pa ispod nje zrak slabo struji i prostorija se sporije zagrijava.

Kada preuzimate gotovu montažu, provjerite:

• konzole su čvrste i ne pomjeraju se kada ih pritisnete,
• radijator stoji vodoravno, kod nekih tipova s blagim nagibom prema ventilu za odzračivanje prema uputstvu proizvođača,
• visina od poda i razmak od prozorske klupice odgovaraju uputstvu,
• između radijatora i zida postoji razmak za strujanje zraka,
• priključci nisu pod naprezanjem i nigdje ne kaplje,
• oko rupa nema pukotina i malter je uredno zapunjen,
• dobili ste uputstvo za radijator i informaciju o načinu učvršćenja.