Fugiranje obloga i pločica

Zašto se pločice ne slažu tijesno jedna uz drugu? Nijedna pločica nema potpuno točnu mjeru, a podloga se pri promjenama temperature i vlage malo pomiče. Fuga izjednačava te razlike i ima još nekoliko zadaća:

• sprječava da voda i prljavština dođu pod pločice do ljepila i podloge,
• zatvara površinu, pa se u razmacima ne skuplja prljavština, a plijesan se teže primi,
• pomaže rasporediti opterećenje i štiti rubove pločica od okrnjenja,
• oblikuje izgled: boja fuge može površinu vizualno ujednačiti ili naglasiti format pločica.

Važno je znati da obična cementna fuga nije hidroizolacija. U tušu i oko kade ispod pločica mora biti vodonepropusni sloj. Fuga samo smanjuje količinu vode koja do njega dolazi.

Prema normi HRN EN 13888 mase za fuge dijele se na cementne i reaktivne (epoksidne). Na ambalaži obično piše oznaka razreda, po kojoj možete birati.

Cementna masa

Koristi se u velikoj većini stanova i kuća. Za suhe i normalno opterećene površine dovoljna je osnovna masa. Za kupaonicu, kuhinju i podove isplati se masa s povećanom otpornošću na vodu i habanje (razred CG2). S njom se lako radi, a po potrebi se kasnije može izgrebati i obnoviti.

Fleksibilna cementna masa

Prikladna je svugdje gdje se podloga više pomiče: na podnom grijanju, na terasama i balkonima, kod pločica velikog formata ili na gipskartonu. Zahvaljujući dodacima bolje podnosi temperaturne razlike i sitne pomake bez pucanja.

Epoksidna masa

Gotovo ne upija vodu, otporna je na kemikalije i lako se čisti. Bira se za tuševe bez kade, kuhinjski zid iza radne ploče, prostore sa strogim higijenskim zahtjevima i za mozaik. Rad s njom je zahtjevniji: brzo se stvrdnjava, čisti se drugačijim postupkom, a ostaci koji se osuše na pločicama vrlo se teško uklanjaju.

Silikon za kutove i spojeve

Kut između zida i poda, unutarnji kutovi obloge te spojevi oko kade, tuš kade i umivaonika ne fugiraju se cementom, nego elastičnim sanitarnim silikonom. Na tim se mjestima materijali pomiču jedan prema drugome, pa bi tvrda fuga prije ili kasnije pukla.

1. Čekanje da se ljepilo stvrdne: fugira se tek kad se ljepilo stvrdne. Kod uobičajenih ljepila to je obično nakon jednog dana, a točno vrijeme navodi proizvođač.
2. Čišćenje fuga: iz razmaka se uklanjaju istisnuto ljepilo, križići i prašina, kako bi fuga bila jednako duboka cijelom dužinom.
3. Vlaženje: kod cementne mase upijajuće pločice i rubovi fuga lagano se navlaže, da ne izvuku vodu iz mase.
4. Miješanje: masa se miješa s točnom količinom vode prema uputama. Dodavanje vode od oka stvara razlike u boji.
5. Utiskivanje: gumenom gladilicom masa se utiskuje koso, poprijeko preko fuga, dok se potpuno ne popune.
6. Prvo pranje: kad masa postane mat i više se ne razmazuje na dodir, površina se pere vlažnom, dobro iscijeđenom spužvom, kružnim ili kosim pokretima.
7. Uklanjanje skrame: nakon sušenja na pločicama ostaje tanka siva skrama, koja se briše suhom krpom.
8. Silikon i zaštita: u kutove i na spojeve nanosi se silikon, a cementne fuge mogu se nakon potpunog sušenja impregnirati.

Zahtjevnost fugiranja razlikuje se više nego što biste očekivali, a o njoj ovise i trajanje i cijena posla. Rad najviše produljuju:

• mozaik i mali formati, gdje na jednom kvadratnom metru ima mnogo metara fuga,
• strukturirane i mat pločice, s kojih se ostaci mase teže peru,
• upijajuće pločice i prirodni kamen, koje ponekad treba prethodno zaštititi da se ne zaprljaju bojom fuge,
• kontrastna boja, primjerice tamna fuga na svijetloj pločici, gdje se vidi svaka nepreciznost,
• epoksidna masa, koja traži brz i precizan rad na malim površinama,
• obnova starih fuga, kad staru masu treba najprije izgrebati bez oštećenja rubova pločica.

Veliki formati s uskim ravnim fugama i glatke sjajne pločice fugiraju se razmjerno brzo.

• prerano fugiranje, dok se ljepilo nije stvrdnulo i pločice se još mogu pomaknuti,
• ostaci ljepila u fugama, zbog kojih je sloj mase mjestimice pretanak i puca,
• previše vode pri miješanju ili pranju, što stvara svjetlije mrlje i meke fuge,
• pranje uzduž fuga, koje izvlači masu i stvara neravne žljebove,
• tvrda masa u kutovima i uz kadu umjesto silikona,
• korištenje više vrećica s različitim brojem serije bez prethodnog zajedničkog miješanja.

Fugiranje zidnih pločica u kupaonici ili kuhinjskog zida iza radne ploče možete napraviti i sami ako imate strpljenja. Počnite s cementnom masom i na neupadljivom mjestu isprobajte koliko brzo masa postaje mat.

1. Provjeriti na ambalaži ljepila je li prošlo vrijeme potrebno prije fugiranja.
2. Očistiti fuge od ljepila, križića i prašine.
3. Prekriti kadu, tuš kadu i armature.
4. Zamiješati manju količinu mase točno prema uputama i ostaviti je kratko da odstoji.
5. Utiskivati masu gumenom gladilicom koso preko fuga, na površini od otprilike jednog do dva kvadratna metra.
6. Pričekati da masa postane mat i oprati površinu iscijeđenom spužvom kružnim pokretima.
7. Zagladiti fuge spužvom ili zaobljenim alatom da budu jednako duboke.
8. Nakon sušenja obrisati sivu skramu suhom krpom.
9. Nanijeti silikon u kutove i na spojeve.
10. Ne koristiti tuš i ne opterećivati pod prije vremena koje dopušta proizvođač.

• fuge su pune cijelom dužinom, bez rupa, mjehurića i mrvljenja,
• dubina i širina su svugdje približno jednake,
• boja je ujednačena, bez svijetlih i tamnih mrlja,
• na pločicama nije ostala skrama ni osušeni ostaci mase,
• kutovi i spojevi oko sanitarija ispunjeni su silikonom, a ne cementom,
• fuge se ne mrve pri lupkanju ni pri hodanju po podu,
• dobili ste informaciju kada se prostor smije koristiti i preporučuje li se impregnacija.