Ugradnja zidnih i podnih pločica - velikog formata 120 x 260 cm

Glavni razlog je izgled. Na zidu visokom oko 2,6 metra jedna ploča može ići od poda do stropa bez ijedne vodoravne fuge. Kad ploča ima uzorak mramora ili betona, zid izgleda kao da je od jednog komada kamena.

• Manje fuga: manje mjesta na kojima se skuplja prljavština i kamenac, pa je čišćenje jednostavnije.
• Mirna površina: prostorija djeluje veće i prozračnije jer oko ne ometa mreža fuga.
• Široka primjena: zidovi i podovi, kupaonice, kuhinje, dnevni prostori, ali i obloge namještaja ili kuhinjskog otoka.

Za vanjske prostore, poput terase ili balkona, uvijek provjerite dopušta li proizvođač tu ploču vani i pod kojim uvjetima. Nije svaka ploča velikog formata otporna na mraz, što je posebno važno u kontinentalnoj Hrvatskoj i u gorju, a i sloj podloge vani je zahtjevniji.

Ovaj posao nije za samostalan rad. Jedna ploča, ovisno o debljini, može težiti i nekoliko desetaka kilograma, a kod pogrešnog podizanja lako pukne. Keramičar radi otprilike ovim redom:

1. Provjera i priprema podloge. Zid i pod moraju biti ravni, čvrsti, suhi i čisti. Ravnost se mjeri dugom letvom, ne samo libelom. Neravnine se izravnaju glet masom ili samonivelirajućom masom, a zatim se nanosi temeljni premaz prilagođen vrsti podloge.
2. Hidroizolacija. U tušu i oko kade ispod pločica ide hidroizolacijski premaz, s trakama u kutovima i manžetama oko prodora cijevi.
3. Plan postavljanja. Prije prvog reza nacrta se gdje će biti fuge i kako će izaći oko vrata, prozora, niša i prekidača. Kod ploče ove veličine ne može se nešto "dotjerati" na kraju.
4. Prenošenje i rezanje. Ploče se nose na montažnom okviru i s vakuumskim prihvatnicama. Ravni rezovi rade se na dugom rezaču s vodilicom, a otvori za slavine i utičnice dijamantnim krunama, po mogućnosti uz vodu.
5. Lijepljenje. Koristi se elastično cementno ljepilo za velike formate, prema HRN EN 12004 obično razred C2 s oznakom deformabilnosti S1 ili S2. Ljepilo se nanosi i na podlogu i na poleđinu ploče, takozvano dvostrano lijepljenje, da ispod ploče ne ostanu šupljine.
6. Poravnavanje. Ploča se nakon polaganja dobro pritisne i lagano potapka da ljepilo sjedne. Sustav za niveliranje s kopčama i klinovima drži susjedne rubove u istoj ravnini.
7. Fugiranje i elastično brtvljenje. Kad se ljepilo stvrdne, fuge se popune masom za fugiranje. Kutovi, spoj poda i zida te rub kade ne brtve se masom za fugiranje, nego elastičnim silikonom.
8. Čišćenje. Ostaci ljepila i mase za fugiranje uklanjaju se još tijekom rada. Kasnije se teško skidaju, a lako se pritom ošteti površina.

Isti broj kvadrata može biti vrlo različito zahtjevan. Najviše utječe sljedeće:

• Stanje podloge: ravan, novi zid nešto je sasvim drugo od kupaonice u zgradi iz sedamdesetih ili stare žbuke u kući. Što više izravnavanja, to dulji posao.
• Unošenje u stan: ploča duga 260 cm ne mora stati u dizalo ni proći kroz uže stubište s okretištem. U stambenoj zgradi dobro je s upraviteljem ili suvlasnicima unaprijed dogovoriti termin i način unošenja.
• Broj otvora i izreza: svaka utičnica, izvod vode, kutni prozor ili niša znači precizan rez i rizik da ploča pukne.
• Oblik prostorije: velik ravan zid ide brzo, a mala kupaonica s puno kutova i kosina sporo.
• Nastavljanje uzorka: ako mramorna žila treba teći s ploče na ploču, i postavljanje i rezanje traju dulje.
• Podno grijanje: estrih prije postavljanja mora biti suh i zagrijan prema protokolu, inače prijete pukotine.

Ako treba premjestiti utičnice ili prekidače, to radi ovlašteni električar, ne keramičar. Ako uz pločice planirate rušenje ili zahvate u nosive zidove, prije početka provjerite u nadležnom upravnom tijelu što za vaš slučaj traže važeći propisi o gradnji.

U praksi se ponavlja nekoliko problema koji se nakon nekog vremena pokažu kao napukla ploča ili šupalj zvuk kad se kucne.

• Ljepilo samo na podlozi: na ovakvoj površini ispod ploče ostanu zračni džepovi, a na podu ploča pod opterećenjem pukne.
• Podcijenjena ravnost: mali val na zidu kod obične pločice se izgubi, a kod ploče duge 260 cm stvori vidljivu stepenicu na rubovima.
• Nedostaju dilatacije: velike površine i spojevi s drugim materijalima trebaju elastičnu dilatacijsku fugu. Bez nje se naprezanje prenosi na ploče.
• Preuska fuga: proizvođači obično preporučuju najmanju širinu fuge, često oko 2 mm. Spoj "na tupo" izgleda efektno, ali ploča nema prostora za rad.
• Pogrešno podizanje: ploča nošena položeno bez okvira se savije i pukne prije nego što dođe na zid.
• Prebrzo fugiranje: fugira se tek kad se ljepilo stvrdne prema uputama proizvođača, a ne odmah nakon postavljanja.

Ploče velikog formata proizvode se u različitim debljinama. Tanje su lakše i najviše se koriste za zidove ili obloge namještaja, a deblje se češće preporučuju za podove. Kod odabira isplati se provjeriti:

• dopušta li proizvođač ploču za pod, zid ili vanjski prostor,
• protukliznost površine ako ide na pod u kupaonici,
• kod sjajnih površina to da se na njima vidi svaka neravnina i ogrebotina,
• rezervu za rezanje i eventualni lom, kod ovog formata radije nešto veću nego kod običnih pločica,
• jesu li sve ploče iz iste serije, da ne bude razlike u nijansi.

Gotove pločice pogledajte na dnevnom svjetlu i uz bočno svjetlo svjetiljke, koje otkriva neravnine. Kod preuzimanja prođite ovaj popis:

• rubovi susjednih ploča su u istoj ravnini, bez opipljivih stepenica,
• ploče ne zvuče šuplje kad se kucne, osobito na podu i u kutovima,
• fuge su jednake širine i popunjene cijelom dužinom,
• kutovi, spoj s tuš kadom i rub kade zabrtvljeni su elastičnim silikonom,
• dilatacijske fuge su ondje gdje je dogovoreno i nisu popunjene tvrdom masom za fugiranje,
• izrezi za slavine, utičnice i izvode su čisti, bez okrhnutih rubova,
• površina je očišćena od ostataka ljepila i mase za fugiranje,
• nema vidljivih pukotina ni ogrebotina,
• dobili ste podatke o korištenom ljepilu i masi za fugiranje te o tome kada se površina smije opteretiti i kada se smije uključiti podno grijanje.