Obloga od lomljenog kamena - (betonske ograde, spoljni sokl)

Ovako se najčešće oblažu betonske ograde, stupovi ulaznih vrata, vrtni zidići i sokl kuće, odnosno donji dio fasade odmah iznad terena. Sokl je najizloženiji dio fasade. Kiša prska po njemu, zimi uz njega stoji snijeg, a uz pločnik ga nagrizaju soli za posipanje. Na obali ga pak pogađa posolica koju nosi vjetar. Žbuka na tom mjestu s godinama puca i prlja se, a kamen takvo opterećenje podnosi puno bolje.

Kamen sam po sebi ne štiti zid od vlage. Sokl mora imati ispravnu hidroizolaciju i voda mora otjecati od njega. Obloga je zaštitni i ukrasni sloj, a izolaciju ne zamjenjuje.

Ako živite u stambenoj zgradi, promjenu sokla ili fasade unaprijed dogovorite s upraviteljem zgrade i suvlasnicima. Ograda na međi ili veća promjena izgleda građevine može tražiti odobrenje. Prema važećim propisima o gradnji to provjerite u nadležnom upravnom tijelu svoje županije ili grada i nemojte pretpostavljati da vam ništa nije potrebno.

Na tržištu postoje dvije osnovne vrste:

• Prirodni lomljeni kamen, primjerice pješčenjak, andezit, vapnenac, travertin ili škriljevac. Svaki je komad drukčiji, boje su žive, a površina lijepo stari. Teži je i komadi su različite debljine, pa je polaganje zahtjevnije.
• Umjetni kamen, odnosno betonski odljev s pigmentom. Lakši je, komadi su jednake debljine i lakše se polažu. Uzorak se ponavlja, no kvalitetne proizvode teško je razlikovati od prirodnog kamena.

Za sokl i ogradu birajte kamen koji proizvođač ili prodavač izričito označava kao otporan na mraz i prikladan za vanjsku upotrebu. Mekane i upojne vrste, primjerice neki vapnenci, uz tlo se s vremenom mogu ljuštiti u slojevima zbog mraza i soli. Na toplinski izoliran sokl obično se bira lakši kamen. Uvijek provjerite koliku težinu obloge dopušta proizvođač sustava toplinske izolacije.

Keramičar ili zidar najprije provjerava podlogu. Ona mora biti čvrsta, suha, kompaktna i bez prašine, starih premaza i mahovine. Novi beton mora dovoljno sazrijeti, obično oko četiri tjedna. Odvojenu žbuku treba otući, a neravnine izravnati.

Kod sokla se zatim rješava donji rub. Obloga ne bi smjela biti ukopana u zemlju bez hidroizolacije. Obično završava malo iznad terena, a uz kuću se napravi šljunčana traka koja sprečava da voda prska po zidu.

Slijedi lijepljenje. Koristi se fleksibilno ljepilo za vanjsku upotrebu otporno na mraz, obično razreda C2 prema HRN EN 12004, za kamen po mogućnosti s oznakom S1. Lijepi se obostrano: ljepilo se nanosi i na zid i na poleđinu kamena, kako ispod njega ne bi ostale šupljine. Upravo se u šupljinama skuplja voda koja se zimi smrzne i otkine kamen. Polaže se odozdo prema gore, a komadi se miješaju iz više paketa da ne nastanu mrlje druge boje.

Obloga se izvodi s fugom, koja se nakon sušenja ljepila ispuni fugirnom masom za kamen, ili "na suho" s minimalnom fugom. Na kraju se, ovisno o vrsti kamena, nanosi impregnacija koja smanjuje upijanje vode i iscvjetavanje. Kod ograde je važna i kapa ili pokrovna ploča na vrhu, jer bi inače voda odozgo curila iza obloge.

• Ravna, čvrsta ploha bez otvora i izbočina ide brzo. Svaki kut, stup, otvor ili stepenica znači puno rezanja.
• Kutni komadi: ako za odabrani kamen postoje gotovi kutnici, kutovi su brzi i uredni. Inače se komadi moraju koso rezati i slagati ručno.
• Prirodni kamen različite debljine traži više ljepila i strpljenja od umjetnog kamena jednake debljine.
• Stanje podloge: otucanje stare žbuke, izravnavanje ili saniranje vlažnog sokla dodaju posao prije nego što se položi prvi kamen.
• Pristup i vrijeme: gusta živica, gredica tik uz zid, ljetna vrućina ili hladnoća usporavaju rad.

• lijepljenje samo "na točke", na nekoliko hrpica ljepila, pa ispod kamena ostanu šupljine i obloga nakon nekoliko zima otpada,
• obično unutarnje ljepilo umjesto fleksibilnog ljepila otpornog na mraz,
• lijepljenje na prašnu, mokru ili smrznutu podlogu, ili na izravnom suncu kad ljepilo stvori koru prije nego što se kamen namjesti,
• ograda bez kape, pa voda ulazi u gornju fugu i iza obloge,
• sokl obložen sve do zemlje bez hidroizolacije i bez odvodnje,
• kamen iz samo jednog paketa, pa se na zidu vide trake druge boje.

Ljepilo se obično ugrađuje otprilike pri temperaturama od +5 do +25 °C. Točne uvjete proizvođač navodi na pakiranju.

Nisku betonsku ogradu ili vrtni zidić možete obložiti i sami ako imate malo strpljenja i kutnu brusilicu s dijamantnom pločom. Pri rezanju kamena nosite zaštitne naočale, masku za prašinu i štitnike za uši.

1. Očistiti ogradu od prašine, mahovine i labavih dijelova, po potrebi je oprati i ostaviti da se osuši.
2. Rasporediti kamen po tlu uz ogradu i izmiješati komade iz više paketa.
3. Napeti špagu ili povući vodoravnu liniju za prvi red.
4. Zamiješati fleksibilno ljepilo otporno na mraz prema uputama, i to samo onoliko koliko se stigne potrošiti u vremenu navedenom na pakiranju.
5. Nanijeti ljepilo zupčastom gladilicom na ogradu i na poleđinu kamena.
6. Pritisnuti kamen uz lagano pomicanje da ljepilo ispuni cijelu poleđinu, a istisnuto ljepilo odmah ukloniti.
7. Započeti kutnim komadima, zatim nastaviti plohom odozdo prema gore.
8. Brusilicom dorezati komade na rubovima i uz stupove.
9. Nakon što se ljepilo osuši, fugirati masom za kamen ako ste odabrali oblogu s fugom.
10. Postaviti na vrh ograde kapu s prepustom i okapnicom.
11. Nakon potpunog sušenja nanijeti impregnaciju prema uputama proizvođača.

Sokl kuće s toplinskom izolacijom ili s problemima vlage radije prepustite stručnjaku, jer se pogreška ovdje vidi na cijelom zidu.

• kamenje ne zvuči šuplje kad se lagano kucne,
• nijedan se komad ne miče i nema napuknute rubove,
• boje i oblici ravnomjerno su izmiješani, bez izraženih mrlja,
• fuge su pune, bez pukotina i bez ostataka ljepila na licu kamena,
• kutovi su uredni i kutni komadi se nastavljaju na plohu,
• ograda ima kapu s prepustom i voda otječe pored obloge,
• donji rub sokla završava iznad terena i voda otječe od kuće,
• od izvođača ste dobili nazive upotrijebljenog ljepila, fugirne mase i impregnacije.