Mikrocement

Stavka mikrocementa obuhvaća cijeli sustav završne obrade na pripremljenoj podlozi. Tu spadaju čišćenje i impregnacija podloge, kod rizičnih podloga ugradnja mrežice od staklenih vlakana, dva do tri sloja temeljnog i završnog mikrocementa s brušenjem između slojeva te na kraju zaštitni lak u dva ili više slojeva. Uključena je i obrada uglova, rubova i prijelaza na druge materijale.

U stavku u pravilu ne ulaze izravnavanje većih neravnina, novi estrih, hidroizolacija tuša, demontaža i ponovna montaža sanitarija ni rušenje. Ako podloga nije ravna i čvrsta, to se rješava zasebnim radom prije mikrocementa.

Gdje ima smisla

• obnova kupaonice u kojoj se ne želi rušiti čvrsto zalijepljene stare pločice,
• podovi u dnevnom boravku, kuhinji i hodniku gdje površina treba izgledati neprekinuto, bez pragova,
• tuševi i zidovi oko kade uz pravilno izvedenu hidroizolaciju,
• zidovi iznad kuhinjskog pulta, radne ploče, stepenice i namještaj od čvrstih ploča,
• apartmani za iznajmljivanje, kafići i trgovine kod kojih se traži industrijski izgled uz brzu obnovu.

Gdje je to prije rizik

• pomične podloge, poput starog parketa, drvenih dasaka bez stabilizacije ili gipskartonskih podova koji se ugibaju,
• svježi estrisi i žbuke koji se još nisu osušili,
• podloge s kapilarnom vlagom iz tla, primjerice u podrumu bez izolacije,
• površine s aktivnim pukotinama i dilatacijskim reškama koje bi se prekrile bez prekida,
• terase i vanjski prostori bez sustava koji proizvođač izričito predviđa za vanjsku primjenu.

Mikrocement nije zamjena za popravak podloge. Proizvođači se slažu da se sve što se pomakne ispod njega prije ili kasnije pokaže i na površini.

Podloga mora biti čvrsta, suha, čista i stabilna. Najčešće je to cementni ili anhidritni estrih, žbuka, beton, gipskartonske ploče na zidovima i stare keramičke pločice. Kod pločica se najprije provjeri jesu li šuplje. Odvojene pločice zamijene se ili ponovno zalijepe, površina se odmasti, a fuge se popune kako se ne bi ocrtavale kroz tanki sloj.

Upojne podloge, poput žbuke i estriha, dobivaju temeljni premaz koji ujednačuje upojnost. Neupojne, primjerice glazura pločica, dobivaju adhezijski most s kvarcnim pijeskom kako bi se mikrocement imao za što uhvatiti. Kod podloga na kojima prijeti pojava pukotina u prvi sloj ugrađuje se mrežica od staklenih vlakana. Točan temeljni premaz određuje proizvođač sustava i nije dobro kombinirati proizvode različitih marki.

Novi estrisi moraju se dovoljno osušiti. Granicu vlažnosti navodi proizvođač, a u praksi se mjeri CM metodom ili vlagomjerom. Kod podnog grijanja estrih mora biti zagrijan prema protokolu prije početka radova.

1. Provjeriti ravnost, čvrstoću i vlažnost podloge, kuckanjem otkriti šuplja mjesta.
2. Popraviti neravnine i pukotine, kod pločica popuniti fuge i izbrusiti glazuru.
3. Usisati prašinu te podlogu odmastiti i očistiti prema uputama proizvođača.
4. Nanijeti temeljni premaz ili adhezijski most prema vrsti podloge i pustiti da se osuši.
5. Kod rizičnih podloga u prvi sloj utisnuti mrežicu od staklenih vlakana s preklopima.
6. Nanijeti prvi temeljni sloj mikrocementa čeličnom gladilicom u tankom sloju.
7. Nakon sušenja sloj prebrusiti i usisati prašinu.
8. Nanijeti sljedeći temeljni sloj i ponovno prebrusiti.
9. Nanijeti jedan ili dva završna sloja finog mikrocementa koji određuju konačni izgled.
10. Pustiti završni sloj da se osuši, lagano ga prebrusiti i temeljito otprašiti.
11. Nanijeti zaštitni lak valjkom u najmanje dva sloja prema tehničkom listu.
12. Čuvati površinu od vode i opterećenja do potpunog stvrdnjavanja.

Za predodžbu o vremenima: danski proizvođač Urban Hald u svojim uputama navodi slojeve mikrocementa debljine do 1 mm, sušenje od 2 do 4 sata prije brušenja, najmanje 12 sati nakon posljednjeg sloja prije lakiranja i drugi sloj laka nakon 8 sati. Prema njegovim podacima po površini se u čarapama može hodati nakon 24 sata, ali vodonepropusna i potpuno stvrdnuta postaje tek nakon 7 dana. Druge marke, primjerice Mapei, Topciment ili Ideal Work, imaju slična, ali ne jednaka vremena, pa odlučuje tehnički list korištenog sustava.

Jednokomponentni i dvokomponentni mikrocement

Jednokomponentni sustavi samo se zamiješaju s vodom. Jednostavniji su za pripremu i prikladni za manje površine. Dvokomponentni se miješaju s polimernom smolom koja povećava elastičnost i prionjivost. Za podove s većim opterećenjem i u kupaonicama češće se biraju dvokomponentni.

Krupnozrnati i fini mikrocement

Temeljni slojevi izrađuju se od krupnijeg materijala koji daje čvrstoću. Završni slojevi su fini i određuju teksturu. Fina površina djeluje glatko i mat, krupnija više podsjeća na kamen i manje je skliska. Za podove u kupaonici zbog skliskosti se često bira nešto krupniji završni sloj ili lak s dodatkom protiv klizanja.

Lakovi i zaštita

Lak je ono što mikrocement štiti od vode, masnoće i mrlja. Najčešće se koriste dvokomponentni poliuretanski lakovi u mat, satenskoj ili sjajnoj izvedbi. Lak mora biti od istog proizvođača kao i mikrocement. Drugi lak može na površini ostaviti mrlje ili se ljuštiti.

Boja

Mikrocement se boji pigmentima izravno pri miješanju. Nijansa se zato miješa za cijelu površinu odjednom ili prema točnoj recepturi. Kod naknadnog miješanja teško je pogoditi istu nijansu, zbog čega se mali popravci na velikoj površini obično ne mogu napraviti nevidljivo.

Mikrocement s lakom podnosi vodu, ali sam po sebi nije hidroizolacija. U tušu i oko kade zato se ispod njega najprije izvodi hidroizolacijski sloj s trakama u kutovima i manžetama oko odvoda i armatura. Kod tuša u razini poda pad prema odvodu mora biti izveden već u podlozi, a mikrocement ga samo prati.

Mikrocement se može nanositi i na podno grijanje. Grijanje se prema uputama proizvođača isključuje nekoliko dana prije nanošenja i uključuje tek nakon što se lak stvrdne. Urban Hald navodi isključivanje najmanje 72 sata prije radova i uključivanje najranije 24 sata nakon posljednjeg sloja laka. Temperatura se zatim podiže postupno. Nagla zagrijavanja uzrokuju naprezanja i sitne pukotine.

Nanosi se pri temperaturi prostorije i podloge otprilike od 10 do 25 °C. Na hladnom se suši sporo i možda se neće pravilno stvrdnuti, a pri vrućini i propuhu suši se prebrzo i teško se zaglađuje. U priobalju ljeti zato vrijedi raditi u ranijim satima i držati prozore zatvorenima.

• nepripremljena podloga: šuplje pločice, prašina ili masnoća uzrokuju ljuštenje i pucanje,
• prekrivena dilatacijska reška: pomak podloge prenese se na površinu i nastane pukotina točno iznad reške,
• pomična podloga: na parketu ili podu koji se ugiba puca čak i mrežica,
• predebeo sloj odjednom: materijal se steže i stvara mrežu sitnih pukotina,
• izostavljeno brušenje: sljedeći sloj slabije prianja, a površina je neravna,
• loše umiješan pigment: na površini se pojave tamnije pruge i mrlje,
• lak drugog proizvođača: promjena boje, mliječne mrlje ili ljuštenje,
• nedostaje hidroizolacija u tušu: voda kroz mikropukotine prodre do podloge i pločica ispod,
• prerano opterećenje vodom: lak još nije stvrdnut i na površini ostanu bijele mrlje.

U praksi se događa da vlasnik očekuje površinu savršeno ujednačenu kao lakirana ploča. Mikrocement je ručni rad, tragovi gladilice i blage razlike u nijansi dio su njegova izgleda. Zato se isplati prije početka pogledati uzorak ili referentni rad iste ekipe i dogovoriti koji je izgled još u redu.

Pri odlučivanju se mikrocement najčešće uspoređuje s velikoformatnim pločicama i s lijevanim epoksidnim ili poliuretanskim podovima. Svako rješenje ima drukčiju logiku.

• mikrocement: tanak sloj bez fuga, može se nanijeti i na zidove, namještaj i stepenice, izgled je ručni i svaka je površina malo drukčija. Zahtijeva redovitu brigu o laku,
• velikoformatne pločice: vrlo otporne i gotovo bez održavanja, fuga je malo, ali ne nestaju posve. Kod obnove se stare pločice obično ruše i podloga izravnava,
• lijevani pod: samonivelirajući sloj namijenjen prije svega podovima, otporan na habanje, ali nije prikladan za zidove i tuš i djeluje tehničkije.

Mikrocement prednjači tamo gdje je važna neprekinuta površina preko poda i zidova i gdje bi rušenje starih pločica značilo puno prašine i vremena, primjerice u stanu koji se obnavlja između dvije turističke sezone. Pločice prednjače tamo gdje se očekuje što manje održavanja i najveća otpornost, recimo u ulaznom hodniku ili praonici.

Mala površina između radne ploče i visećih elemenata dobro je mjesto za prvi pokušaj. Pogreška se ovdje može ispraviti bez velikih troškova, a tehnika se uči jednako kao na podu.

1. Kupiti cjeloviti sustav jednog proizvođača: temeljni premaz, temeljni i završni mikrocement, pigment, lak i gladilicu.
2. Nakon isključivanja osigurača demontirati utičnice i prekidače te prekriti pult, elemente i okolinu trakom i folijom.
3. Izbrusiti i odmastiti stare pločice, popuniti fuge i nanijeti adhezijski most.
4. Prema uputama zamiješati samo onoliko materijala koliko se može obraditi tijekom vremena obradivosti.
5. Navući tanak prvi sloj, pustiti da se osuši i prebrusiti.
6. Navući drugi i završni sloj, gladilicu držati pod malim kutom i povlačiti unakrsno.
7. Nakon sušenja prebrusiti finim papirom, usisati i obrisati vlažnom krpom.
8. Nanijeti lak valjkom u dva tanka sloja i poštovati vrijeme između njih.
9. Skinuti traku prije potpunog stvrdnjavanja laka kako se rub ne bi otkinuo.
10. Pustiti da se površina stvrdne i tek je tada izložiti vodi i masnoći.

Provjerite u nadležnom upravnom tijelu treba li za vaš zahvat bilo kakva dozvola ili prijava. U stambenoj zgradi pridržavajte se kućnog reda, posebno vremena za bučne radove kod brušenja, i obavijestite upravitelja ako se dira u odvodnju. Kod zahvata u tuš ili odvod imajte na umu da bi propuštanje moglo oštetiti stan ispod vas.

Pogledajte površinu pod bočnim svjetlom, primjerice svjetiljkom položenom na pod. Tako se vide neravnine, oštri rubovi od gladilice i mjesta na kojima nedostaje lak. Kucnite po površini, zvuk mora biti svugdje jednak. Prijeđite prstom po rubovima i uglovima, ne smiju biti oštri ni oljušteni.

U tušu nakon potpunog stvrdnjavanja pustite vodu i promatrajte otječe li prema odvodu i zadržava li se negdje. Kod kupaonice zatražite podatke o korištenoj hidroizolaciji i fotografije prije nanošenja mikrocementa.

Popis za preuzimanje

• površina je neprekinuta, bez pukotina i oljuštenih mjesta,
• nijansa je jednaka na cijeloj površini, bez izraženih pruga,
• lak je nanesen svugdje, uključujući rubove, uglove i okolinu odvoda,
• dilatacijske reške su sačuvane i elastično popunjene,
• prijelazi prema sanitarijama, pragovima i drugim materijalima su čisti i zabrtvljeni,
• voda u tušu otječe prema odvodu,
• izvođač je predao naziv sustava, laka i upute za održavanje,
• dogovoreno je kada se površina smije potpuno opteretiti.

Za redovito čišćenje dovoljna je voda s pH neutralnim sredstvom. Agresivna sredstva, klor, abrazivne paste i parni čistači oštećuju lak. Ispod nogu namještaja stavljaju se filcani podlošci. Na podu s puno prometa lak se nakon nekoliko godina obnavlja, a proizvođači preporučuju redovito nanošenje zaštitnog sloja kako bi površina ostala lijepa i otporna.

U NUMIQ cjeniku mikrocement se obračunava kao rad po m² uključujući sitni potrošni materijal. Sam sustav mikrocementa i lak vode se u cjeniku zasebno kao materijal. Osnovna cijena rada u Hrvatskoj iznosi oko 81 € po m². Cijene se razlikuju po regijama i gradovima, u većim gradovima i na obali obično su više nego u unutrašnjosti.

Na konačan iznos najviše utječu stanje podloge i veličina površine. Mala kupaonica s puno uglova, niša i prodora traje po četvornom metru dulje od velikog ravnog poda. Zidovi i stropovi sporiji su od poda. Važno je i treba li mrežica, adhezijski most na pločice, koliko je završnih slojeva i koji se lak koristi. Popravak podloge, izravnavanje i hidroizolacija obračunavaju se kao zasebni radovi.

Ako razmišljate o klasičnim pločicama, pročitajte članak Postavljanje keramičkih pločica. Sličnu dekorativnu obradu zidova opisuje članak Venecijanski štuk i polirani premaz. Hidroizolacija ispod tuša obrađena je u članku Hidroizolacijski premaz oko kade i ispod tuš kabine.