Bušenje okruglih otvora u pločice i gres

Ovdje se buši okrugli otvor većeg promjera kroz cijelu debljinu pločice. Za razliku od obične rupe za tiplu, ne koristi se klasično svrdlo, nego kruna, odnosno šuplji valjak s reznim rubom po obodu. Kruna izreže krug, a u njoj ostane izrezani "čep" koji se nakon bušenja izvadi.

Stavka se obračunava po komadu, dakle za svaki otvor posebno. Tipične situacije u kojima vam treba:

• izvodi hladne i tople vode za zidnu miješalicu u tušu ili iznad kade,
• kutni ventili i odvod ispod umivaonika,
• priključci radijatora ili kupaonskog radijatora za ručnike koji izlaze iz zida ili poda,
• odvodna cijev WC školjke, bidea ili podnog slivnika okruglog tijela,
• instalacijske kutije za utičnice i prekidače u obloženom zidu,
• prodori za vertikale, sidra ograde ili stupove na terasi popločanoj gresom.

Zašto se otvor ne može jednostavno "izbrusiti" kutnom brusilicom? Može, ali okrugli oblik od ravnih rezova nikad nije čist. Rozeta miješalice ili radijatorskog ventila obično ima malen preklop, pa bi nazubljeni rub virio ispod nje. Kruna napravi precizan krug koji rozeta pouzdano prekrije.

Klasična keramička zidna pločica, takozvana porozna keramika, mekša je i poroznija. U nju se može bušiti i jeftinijim krunama s tvrdim metalom ili podesivim šestarskim rezačem. Gres, u Hrvatskoj često zvan i granitogres, posve je druga kategorija. Peče se na visokoj temperaturi, vrlo je zbijen i tvrd, a upijanje vode mu je prema proizvođačima obično ispod pola posto. Upravo ga ta zbijenost čini izvrsnim materijalom za pod i terasu, ali pri bušenju pruža otpor koji obični alat ne svladava.

U gres se zato buši isključivo dijamantnom krunom. Pri bušenju nastaje mnogo topline, a ako se kruna ne hladi, dijamantna zrna se "zaglade", prestanu rezati i pločica se pregrijava. Pregrijana pločica može dobiti vlasastu pukotinu koja se odmah ne vidi, nego se pokaže tek nakon polaganja ili nakon prve sezone grijanja.

Druga posebnost današnjeg gresa su veliki formati i tanke ploče. Pločice od 60 × 120 cm i veće osjetljive su na savijanje i naprezanje pri rukovanju. Otvor blizu ruba takve ploče slabo je mjesto iz kojeg može krenuti pukotina. Kod poliranog gresa prijeti i to da se površina oko otvora ogrebe ako kruna pri nasjedanju sklizne.

Mjerenje položaja

Najviše posla nije samo bušenje, nego točno mjerenje. Keramičar od čvrste točke, na primjer od kuta ili od zadnje položene pločice, izmjeri položaj središta cijevi vodoravno i okomito. Pritom mora dodati širinu fuge koju će imati između pločica. Tu se griješi najčešće, jer se jedan zaboravljeni milimetar na svakoj fugi kroz tri ili četiri pločice zbroji u pomak koji rozeta više ne sakrije. Iskusni majstori zato pločicu često prislone na mjesto gdje će ležati i položaj izvoda prenesu izravno na nju.

Odabir promjera

Otvor se obično buši nekoliko milimetara veći od promjera cijevi. Razloga je više: cijev ne mora stajati potpuno okomito, pri montaži treba malo zazora, a kod cijevi grijanja cijev se pri zagrijavanju lagano pomiče. Promjer ipak ne smije biti veći od onoga što prekrije rozeta ili manžeta. Zato je dobro pri mjerenju imati pri ruci konkretnu miješalicu ili ventil, a ne bilo kakvu rozetu.

Samo bušenje

Pločica se položi licem prema gore na ravnu, čvrstu podlogu, na primjer na komad daske ili drugu pločicu, da se pri bušenju ne savija. Kruna bez središnjeg vodećeg svrdla na glatkoj glazuri ima sklonost bježanju, pa se koristi šablona s vakuumskim držačem ili se kruna najprije prisloni ukoso, izreže mali utor i tek se onda postavi okomito. Buši se bez udarca, umjerenim pritiskom, uz hlađenje vodom ili, kod suhih kruna s voštanim punjenjem, laganim kružnim pokretom. Pred kraj se pritisak još smanji kako se stražnja strana pločice pri probijanju ne bi okrhnula.

Čišćenje i provjera

Nakon bušenja izvadi se izrezani čep, rub se pregleda i po potrebi lagano obori dijamantnom brusnom spužvicom. Pločica se ispere da na njoj ne ostane mulj od bušenja i prije lijepljenja se još jednom prisloni na mjesto.

Na tržištu postoji nekoliko vrsta alata i svaki odgovara nečemu drugom. Korisno je znati čime majstor radi, jer o tome ovisi kvaliteta ruba.

• Dijamantna kruna za suho bušenje s voskom: steže se u običnu bušilicu ili aku odvijač, vosak unutra se pri zagrijavanju topi i hladi dijamantna zrna. Prikladna je za manje otvore i pojedinačne komade. Traži kružni pokret i strpljenje.
• Dijamantna kruna s navojem M14 za kutnu brusilicu: brza i snažna, koriste je keramičari kad ima više otvora. Radi na visokom broju okretaja, pa su hlađenje i čvrsto vođenje važni, inače prijeti okrhnuće.
• Kruna za mokro bušenje sa stalkom: najpreciznija, prikladna za velike promjere, na primjer za odvod WC školjke, i za debeli vanjski gres. Za pojedinačne otvore u kupaonici koristi se rjeđe.
• Kruna s tvrdim metalom ili šestarski rezač: samo za meku zidnu pločicu. Za gres nije prikladna, brzo otupi i može razbiti pločicu.

Za podne pločice od gresa u praksi se dakle gotovo uvijek koristi dijamant. Za prirodni kamen i staklene mozaike vrijede još neka druga pravila, pa bi vam keramičar trebao unaprijed reći ima li iskustva s takvim materijalom.

Otvor se može napraviti točno samo ako su točno postavljene sve cijevi i kutije. Prije polaganja pločica trebali biste imati riješeno sljedeće:

• vodoinstalater je postavio izvode na pravoj visini i razmaku, zatvorio ih čepovima i napravio tlačnu probu,
• kod zidne miješalice izvodi su u vodoravnoj ravnini i na razmaku koji navodi proizvođač miješalice (obično 150 mm),
• električar je postavio kutije tako da nakon oblaganja budu u ravnini s licem pločica, a ne duboko ispod njega,
• u mokrim zonama gotova je hidroizolacija, uključujući brtvene manžete oko prodora,
• odabrali ste konkretne miješalice, ventile i rozete kako bi se mogao odrediti promjer otvora,
• pločica ima dovoljno i za eventualnu zamjenu, jer se pri bušenju tvrdog gresa ponekad pokvari komad.

U stambenoj zgradi provjerite i hoće li radovi zadirati u zajedničke instalacije, na primjer u vertikale grijanja ili vode. Ako hoće, dogovorite se unaprijed s upraviteljem zgrade i suvlasnicima. Ako bi dio obnove bilo i premještanje instalacija, zahvat u nosivu konstrukciju ili druge veće izmjene, provjerite u nadležnom upravnom tijelu što vam prema važećim propisima o gradnji za to treba. Samo bušenje otvora u pločice ne traži nikakav postupak.

Ako otvor nastaje uz plinsku cijev, na primjer na prodoru prema bojleru ili kotlu, s cijevi smije raditi samo ovlašteni plinoinstalater uz pravila vašeg distributera plina. Ako ikad osjetite miris plina, odmah izađite, ne dirajte električne prekidače i nazovite 112.

Iako je uvijek riječ o "jednom komadu", zahtjevnost se od otvora do otvora jako razlikuje. O tome ovisi i vrijeme i rizik da se pločica ošteti.

Jednostavnije situacije

• slobodna pločica prije polaganja koja se buši na stolu,
• manji promjer i otvor u sredini pločice, daleko od ruba,
• mat gres uobičajene debljine od otprilike 8 do 10 mm,
• više istih otvora odjednom, kad je alat jednom pripremljen.

Zahtjevnije situacije

• otvor u već položenu pločicu, na primjer pri naknadnoj montaži radijatora; pločica mora biti puna ljepila ispod sebe, inače može puknuti, a iza nje mogu biti cijevi ili kabeli,
• otvor blizu ruba pločice; od ruba bi obično trebalo biti barem otprilike 1 do 2 cm, kod tankog velikog formata radije više,
• otvor preko fuge, kad pola kruga pada na jednu, a pola na drugu pločicu; pločice se pri bušenju moraju čvrsto učvrstiti jedna uz drugu,
• velik promjer, na primjer za odvod WC školjke ili stup ograde,
• debeli vanjski gres od otprilike 20 mm, kakav se često stavlja na terase i oko bazena, polirana površina ili protuklizna struktura,
• velika ploča s kojom se teško rukuje i koja kod pogreške zahtijeva najviše posla.

Kod položenih pločica dobro je pričekati da se ljepilo potpuno stvrdne. Prema proizvođaču ljepila to obično traje barem 24 sata, kod debljeg sloja i dulje. Bušenje u svježe položenu pločicu može je odlijepiti.

U cjeniku osim ove stavke postoji i srodan posao izrezivanje otvora u zidnim i podnim pločicama. Na prvi pogled zvuče slično, ali riječ je o drugom postupku i drugim alatima.

• Bušenje krunom uvijek daje okrugli otvor, radi se dijamantnom krunom i rezultat je čist krug. Prikladno je za cijevi, izvode, odvode i kutije.
• Izrezivanje daje četvrtast ili nepravilan otvor ili izrez, na primjer za kvadratni podni slivnik, revizijska vratašca, izrez oko dovratnika, ugla zida ili postolja. Radi se kutnom brusilicom, ručnim rezačem ili strojem za mokro rezanje.
• Kod bušenja odlučuju uglavnom promjer, materijal i položaj otvora. Kod izrezivanja odlučuju duljina i broj rezova te je li izrez u sredini pločice ili s ruba.
• Četvrtasti otvor u sredini pločice često počinje tako da se u kutovima izbuše male rupe, kako iz oštrih kutova ne bi krenule pukotine. To je ipak dio izrezivanja, a ne zasebno bušenje.

Ako vam dakle treba otvor za cijev radijatora, naručujete bušenje okruglog otvora. Ako vam treba izrez za kvadratni podni slivnik, riječ je o izrezivanju. Kad niste sigurni, pokažite keramičaru konkretan proizvod koji će prolaziti kroz pločice.

Većina problema s otvorima ne pokaže se odmah, nego tek pri montaži opreme ili nakon nekoliko mjeseci korištenja.

• Pomaknut otvor: krivo izmjeren položaj ili zaboravljena fuga. Rozeta tada ne sjedi u sredini ili otvor uopće ne prekrije, pa se pločica mora mijenjati.
• Premalen otvor: cijev se u njega gura na silu, pločica je pod naprezanjem i s vremenom pukne. Kod cijevi grijanja to se događa češće jer se pri zagrijavanju šire.
• Vlasasta pukotina od pregrijavanja: nastane pri bušenju bez hlađenja ili tupom krunom. Na početku se ne vidi, kasnije se produlji i zaprlja.
• Okrhnut rub: prevelik pritisak pred kraj bušenja ili bušenje s udarcem. Ispod rozete to ponekad prođe, kod kutija i odvoda često ne.
• Tvrda ispuna oko cijevi: razmak između cijevi i pločice zapuni se fugirnom masom. Pomicanje cijevi tada mrvi fugu ili oštećuje pločicu. Razmak se pravilno puni trajno elastičnim, obično sanitarnim silikonom.
• Probijena hidroizolacija: u tušu se pri naknadnom bušenju ošteti hidroizolacijski premaz ili manžeta ispod pločice i voda počne curiti iza obloge.
• Pogođena cijev ili kabel: pri bušenju u položenu oblogu bez provjere što je iza nje. Prije takvog bušenja treba znati trase instalacija ili ih provjeriti detektorom.

Ako vam treba jedan ili dva otvora u slobodnu pločicu, na primjer za priključak radijatora za ručnike, možete to napraviti sami. Za otvore u već položene pločice u tušu, velike promjere i velike ploče radije pozovite keramičara. Pri bušenju nastaje sitna prašina s kvarcom, zato nosite zaštitnu masku barem klase FFP2 i zaštitne naočale.

1. Pripremiti dijamantnu krunu odgovarajućeg promjera, bušilicu bez udarca, šablonu ili komad daske s izbušenim vodećim otvorom i posudu s vodom.
2. Prisloniti pločicu na mjesto, prenijeti na nju središte izvoda i dodati širinu fuge.
3. Označiti središte otvora flomasterom na papirnatoj ljepljivoj traci zalijepljenoj na glazuru.
4. Položiti pločicu licem prema gore na ravnu i čvrstu podlogu da se ne savija.
5. Isključiti udarac i podesiti srednji broj okretaja prema uputama proizvođača krune.
6. Postaviti krunu u šablonu ili ukoso, izrezati plitak utor i zatim krunu postaviti okomito.
7. Bušiti umjerenim pritiskom, stalno hladiti vodom ili kod voštane krune lagano kružiti.
8. Pred kraj smanjiti pritisak kako se stražnja strana pločice ne bi okrhnula.
9. Izvaditi izrezani čep, pregledati rub i lagano ga obrusiti dijamantnom spužvicom.
10. Isprati pločicu, ostaviti je da se osuši i prije lijepljenja je još jednom prisloniti na mjesto.

Ako kruna prestane rezati i samo zuji, zaglađena je. Pomaže kratko bušenje u brusni kamen ili komad porobetona, čime se dijamantna zrna ponovno otkriju.

Samo bušenje jednog otvora u slobodnu pločicu obično traje tek nekoliko minuta. Najviše vremena odlazi na mjerenje, pripremu alata i provjeru. Kod položenih pločica, velikog promjera ili debelog gresa traje znatno dulje. Ako se razmak oko cijevi puni silikonom, računajte s tim da se prema proizvođaču obično potpuno stvrdne tek za nekoliko dana, a dotad ga u tušu bez potrebe ne izlažite vodi.

Pri provjeri pogledajte otvor izbliza pod bočnim svjetlom, koje otkrije i fine pukotinice. Prijeđite prstom po rubu, ne smije biti oštar ni okrhnut. Oko položene pločice lagano kucnite, šupalj zvuk otkriva loše podlijepljeno mjesto. I najvažnije, prislonite rozetu ili manžetu koja će otvor prekrivati.

• svaki otvor je na mjestu prema postavljenim izvodima i cijevima,
• rozete i manžete potpuno prekrivaju otvore i sjede u sredini,
• izvodi miješalice su simetrični, na istoj visini i razmaku,
• rubovi otvora su čisti, bez okrhnuća i oštrih krhotina,
• na pločicama pod bočnim svjetlom nema vlasastih pukotina,
• oko otvora nije ogrebena glazura ni polirana površina,
• pločice s otvorima pri kuckanju ne zvuče šuplje,
• razmak između cijevi i pločice ispunjen je elastičnim kitom, a ne fugirnom masom,
• u tušu i uz kadu sačuvana je hidroizolacija i brtvene manžete oko prodora,
• okolina je očišćena od mulja i prašine od bušenja.