Postavljanje keramičkih pločica do 60 cm

Standardno postavljanje znači da se pločice lijepe ljepilom na pripremljenu i ravnu podlogu, s jednakim fugama, a na kraju se fugiraju. Keramičar pritom reže pločice oko kutova, prekidača, cijevi i odvoda. Pazi i na to da ploha bude ravna i da se fuge na zidu i podu lijepo nastavljaju.

U standard obično ne ulazi veće ravnanje krivih zidova, skidanje starih pločica, hidroizolacija, složeni uzorci, dijagonalno postavljanje, mozaik ni velikoformatne ploče. Te se radnje u troškovniku najčešće navode kao zasebne stavke. Prije dogovora s majstorom zato razjasnite što točno obuhvaća obračun po kvadratnom metru.

1. Provjera podloge. Majstor letvom provjerava je li podloga ravna, čvrsta i suha. Prašinu, masnoću i ostatke starog ljepila uklanja.
2. Temeljni premaz. Premaz izjednačava upijanje podloge i poboljšava prianjanje ljepila. Bez njega upojna podloga brzo izvuče vodu iz ljepila, pa ono slabije veže.
3. Hidroizolacija na mokrim mjestima. U tušu, oko kade i na podu kupaonice nanosi se hidroizolacija premazom. U kutove i oko prodora cijevi ugrađuju se brtvene trake i manšete.
4. Raspored pločica. Prije lijepljenja planira se gdje počinje prvi red, da uz rubove ne ostanu uske trake i da se fuge na zidu i podu poklapaju.
5. Lijepljenje. Ljepilo se nanosi nazubljenom gladilicom na manje površine. Kod većih pločica ljepilo se nanosi i na poleđinu pločice, da ispod nje ne ostanu šupljine.
6. Fugiranje. Kad se ljepilo stvrdne, obično nakon jednog dana prema uputi proizvođača, fuge se ispunjavaju fugirnom masom i površina se pere.
7. Silikon. Unutarnji kutovi, spoj zida i poda te rubovi kade i tuš kade ne fugiraju se, nego se ispunjavaju elastičnim sanitarnim silikonom.

Ljepila za pločice označavaju se prema normi HRN EN 12004. Oznaka C1 znači obično cementno ljepilo, a C2 ljepilo s povećanim prianjanjem. Oznaka S1 govori da je ljepilo fleksibilno, dakle podnosi male pomake podloge. Za podno grijanje, gipskarton, stare pločice kao podlogu ili pločice 60×60 cm u pravilu se bira fleksibilno ljepilo C2 S1.

Veličina zuba gladilice ovisi o formatu. Za manje zidne pločice dovoljan je manji zub, a za pločice oko 60 cm obično se koristi zub od otprilike 8 do 10 mm. Cilj je da ljepilo ispod pločice pokrije gotovo cijelu površinu, posebno na podu i u tušu.

Širina fuge ovisi o pločici. Rektificirane pločice s brušenim rubovima dopuštaju uske fuge, oko 2 mm, a nerektificirane traže šire. Fugirna masa za kupaonicu treba biti otporna na vodu i plijesan, a u tuš kabini se ponekad bira epoksidna fuga.

Zaštitni premaz nakon postavljanja ne treba svaka pločica. Glazirane pločice i obični porculanski gres ga u pravilu ne trebaju. Impregnacija ima smisla kod upojnih materijala, primjerice kod prirodnog kamena, ili samo na fugama.

Najjednostavnija je velika ravna ploha bez prepreka, kvadratni format i ravno slaganje fuga na fugu. Posao se, naprotiv, produžuje i poskupljuje kad imate:

• krive ili neujednačene zidove koje treba prvo poravnati,
• puno rezova oko kade, kupaonskog namještaja, cijevi i prekidača,
• malu prostoriju s mnogo kutova, gdje se puno reže, a malo lijepi,
• slaganje s pomakom, riblju kost ili dijagonalu,
• lajsne, kutne profile ili rezanje rubova pod 45 stupnjeva umjesto profila,
• tvrd materijal koji se teško reže i buši.

Kod pravokutnih pločica 30×60 cm ljudi često žele pomak na pola dužine. No mnoge su pločice blago savijene, pa kod pomaka na pola nastaju stepenice između susjednih pločica. Proizvođači zato obično preporučuju pomak od najviše trećine dužine.

• lijepljenje na točkice ljepila, ispod pločice ostanu šupljine i ona s vremenom može puknuti,
• izostanak hidroizolacije u tušu, voda kroz fuge prodire u zid,
• fugirna masa u kutovima umjesto silikona, u kutu tada nastaju pukotine,
• izostanak dilatacijskih fuga na većim površinama i ispod praga vrata,
• fugiranje prije nego što se ljepilo stvrdne,
• loš pad u tušu bez tuš kade, voda stoji umjesto da otječe.

U stambenoj zgradi dobro je unaprijed obavijestiti upravitelja i suvlasnike o bučnim radovima i držati se kućnog reda. Sama zamjena pločica obično ne traži posebne dozvole. Ako se pri obnovi premještaju instalacije, dira u vertikale ili u nosive zidove, provjerite postupak kod upravitelja te prema važećim propisima o gradnji u nadležnom upravnom tijelu. Premještanje vodovodnih cijevi prepustite vodoinstalateru.

Ako imate strpljenja i osnovni alat, manji pod bez tuša možete postaviti i sami. Pripremite nazubljenu gladilicu, libelu, letvu, križiće ili sustav za niveliranje, rezač pločica i gumenu gladilicu.

1. Provjeriti ravninu podloge letvom od dva metra i izravnati neravnine.
2. Usisati podlogu i premazati je temeljnim premazom prema uputi proizvođača.
3. Složiti pločice na suho i odrediti početak tako da uz rubove ne ostanu uske trake.
4. Napeti uzicu ili povući liniju za prvi red.
5. Zamiješati ljepilo prema uputi i ostaviti ga kratko da odstoji.
6. Nanijeti ljepilo nazubljenom gladilicom na površinu za jednu do dvije pločice.
7. Kod većih pločica nanijeti tanak sloj ljepila i na poleđinu pločice.
8. Položiti pločicu, lagano je pomaknuti i pritisnuti, umetnuti križiće ili klipse.
9. Usput provjeravati ravninu libelom i uklanjati ljepilo iz fuga.
10. Nakon stvrdnjavanja ljepila ukloniti klipse i zafugirati površinu.
11. Ostatke fugirne mase oprati vlažnom spužvom, a nakon sušenja prebrisati suhom krpom.
12. Spoj poda i zida ispuniti silikonom.

Hidroizolaciju tuša i postavljanje s padom prema odvodu pametnije je prepustiti iskusnom keramičaru.

• ploha je ravna, ispod letve od dva metra nema većih razmaka,
• susjedne pločice nemaju stepenice koje se osjete prstom,
• fuge su jednako široke, ravne i potpuno ispunjene,
• pri kuckanju se ne čuje šupalj zvuk koji otkriva prazna mjesta ispod pločice,
• rubovi i rezovi oko cijevi i prekidača su čisti, bez okrhnuća,
• kutovi i spojevi s kadom ili tuš kadom ispunjeni su silikonom,
• u tušu voda otječe u odvod i nigdje ne stoji,
• površina je oprana, bez sivog sloja fugirne mase.