Zidne i podne pločice XL format 60×120

Duga pločica ponaša se drukčije od kvadrata 30×30 ili 60×60. Gres se tijekom pečenja malo savije, obično po sredini duže stranice. Kod malog formata oko to ne primijeti. Kod duljine od 120 cm i mali progib postaje vidljiv kao preklop rubova, odnosno mjesto gdje jedna pločica strši iznad susjedne. Na podu to osjetite stopalom, a na zidu vidite pri bočnom svjetlu.

Druga razlika je pokrivenost ljepilom. Ispod velike pločice lako nastanu zračni džepovi. Ako ljepilo ne prekrije gotovo cijelu poleđinu, pločica pri kuckanju zvuči šuplje. Pod opterećenjem, na primjer ispod nogice ormarića ili kad nešto teško padne, može puknuti.

Treća razlika je rukovanje. Jedna osoba pločicu 60×120 ne može sigurno prenijeti ni položiti. Radi se u paru, s vakuumskim hvataljkama, a često i s prijenosnim okvirom. Za rezanje treba duga rezalica i dijamantni alat. Sve to utječe na tempo rada i na konačni izgled.

Gdje se format 60×120 najčešće koristi:

• podovi u dnevnim boravcima, hodnicima i kuhinjama, često uz podno grijanje,
• zidovi kupaonica u kojima vlasnik želi što manje fuga,
• kuhinjski zid između gornjih i donjih elemenata,
• nastavak unutarnjeg poda na terasu ili lođu, što je čest slučaj u kućama i apartmanima na obali, ako proizvođač nudi isti dekor i u debljini za vanjsku upotrebu.

U cjeniku NUMIQ osim ove stavke postoje još dvije srodne, svaka sa svojom stranicom. Isplati se odabrati pravu, jer svaka računa s drukčijim postupkom i drukčijom zahtjevnošću.

• Zidne i podne pločice do 60 cm: uobičajeni formati kao 30×60, 60×60 ili manji. Komad nosi jedna osoba, podloga ne mora biti tako savršena, rezovi su kraći, a tempo brži. Ako imate pločicu 60×60, ona spada ovamo, ne u XL.
• Zidne i podne pločice XL format 60×120 (ova stranica): jedan određeni dugi format. Traži ravniju podlogu, obostrano lijepljenje, sustav za niveliranje i rad u paru. Na zidu treba računati s težinom pločica i nosivošću podloge.
• Gres pločice iznad 60 cm: ostali veliki formati, na primjer 80×80, 100×100, 120×120 ili velike tanke ploče. Kod najvećih dimenzija potreban je okvir za prijenos, više ljudi i ponekad drukčiji alat za rezanje. Ako imate neku drugu dimenziju iznad 60 cm, pogledajte tu stavku.

Zašto 60×120 ima zasebnu stavku? U praksi je to najčešći XL format i keramičari s njim imaju ustaljen postupak. Znatno je zahtjevniji od formata 60×60, ali ga još uvijek može položiti uobičajena ekipa, bez posebne opreme koju traže najveće ploče.

Kod XL formata priprema odlučuje više od samog lijepljenja. Većina reklamacija nastaje u podlozi, a ne u pločici.

Ravnost i čvrstoća podloge

Estrih ili žbuka moraju biti ravni. Za velike formate u pravilu se preporučuje odstupanje približno do 2 mm na letvi od 2 m, a točne vrijednosti navode proizvođači pločica i ljepila. Veće neravnine ne mogu se izravnati ljepilom. Predebeli sloj se pri sušenju skuplja i pločica se može valovito izdignuti. Zato se na podu često radi samonivelirajuća masa, a na zidu se izravnava žbuka ili se postavljaju gipskartonske ploče.

Podloga mora biti čvrsta, bez prašine i slojeva koji se ljušte. Staru keramiku ponekad je moguće zadržati i lijepiti preko nje. Kod formata 60×120 to se isplati samo ako je čvrsta, ravna i nigdje ne zvuči šuplje.

Vlažnost estriha

Svježi estrih mora se osušiti. Cementnom estrihu, ovisno o debljini, u pravilu treba nekoliko tjedana, a anhidritni je na vlagu još osjetljiviji. Keramičar bi trebao izmjeriti preostalu vlagu, a ne procijeniti je od oka. Kod podnog grijanja prije polaganja se provodi postupno zagrijavanje i hlađenje prema protokolu proizvođača sustava. Bez toga se estrih može naknadno deformirati ispod gotovih pločica.

Plan polaganja i dogovor s ostalim obrtnicima

Kod dugih pločica isplati se unaprijed nacrtati raspored. Cilj je izbjeći uske trake uz zid i kod vrata te postaviti izvode vode, utičnice i prekidače tako da ne padnu točno na rub pločice. Zato se s vodoinstalaterom i električarom dobro dogovoriti prije žbukanja. U praksi se često dogodi da utičnica promaši za 2 cm, pa pločicu treba rezati preko cijele širine.

Ostalo što treba biti gotovo ili poznato:

• hidroizolacija u tušu i oko kade, uključujući trake u kutovima i manšete oko izvoda,
• visina gotovog poda zbog dovratnika i pragova,
• položaj i vrsta tuš kanalice ako se radi tuš u razini poda,
• pričvršćenje teških predmeta na zidu, na primjer ugradbenog WC-a ili umivaonika, kako se ne bi bušilo naslijepo u gotovu oblogu.

Stan, zgrada i propisi

Zamjena pločica u pravilu se smatra uobičajenim održavanjem. Ako radovi uključuju zahvate u instalacije, pregradne zidove ili nosive konstrukcije, provjerite u nadležnom upravnom tijelu što je prema važećim propisima o gradnji potrebno. Ne oslanjajte se na pretpostavku da ništa ne treba prijaviti. U stambenoj zgradi obavijestite upravitelja i suvlasnike, osobito zbog buke pri štemanju i zbog zahvata na vertikalama. Električne radove i radove na plinskoj instalaciji smije izvoditi samo ovlašteni stručnjak. Ako osjetite miris plina, izađite iz prostora i nazovite 112 ili distributera plina.

Pod

Nakon provjere podloge nanosi se temeljni premaz koji ujednačuje upijanje i poboljšava prianjanje ljepila. Keramičar prema planu iscrta os i položi prvi red na suho kako bi provjerio spoj s vratima i zidovima.

Ljepilo se nanosi nazubljenom gladilicom većeg zuba, u pravilu 10 do 12 mm. Istodobno se tanak sloj povuče i na poleđinu pločice, što se naziva obostrano lijepljenje. Brazde ljepila na podlozi trebaju ići usporedno s kraćom stranicom pločice, kako bi zrak pri pritiskanju mogao izaći. Pločica se položi, malo pomakne i pritisne, često gumenim čekićem ili vibracijskim alatom.

Između pločica umeću se spojnice i klinovi sustava za niveliranje. Oni drže rubove u istoj ravnini dok se ljepilo veže. Nakon stvrdnjavanja spojnice se odlome. Povremeno se jedna pločica podigne i provjeri je li ljepilo pokrilo cijelu površinu. Ako nije, postupak se ispravi.

Zid

Na zidu se počinje od vodoravne potporne letve koja se pričvrsti iznad poda. Tako prvi red ne klizi, a donji red se postavlja tek na kraju, kad je poznata visina gotovog poda. Zbog težine pločice 60×120 važni su ljepilo sa smanjenim klizanjem i nosiva podloga. Gipskarton mora biti namijenjen za vlažne prostore i obično se postavlja u dva sloja, kako bi podnio opterećenje koje navodi proizvođač sustava.

Na zidu se pločice 60×120 postavljaju uspravno ili položeno. Uspravno nastaje manje vodoravnih fuga i prostorija djeluje viša. Položeno je lakše uskladiti visinu obloge s redovima pločica.

Rezovi i otvori

Za ravne rezove koristi se ručna rezalica s vodilicom dužom od 120 cm ili stolna pila s vodenim hlađenjem. Otvori za cijevi i kutije buše se dijamantnim krunama, a izrezi se rade kutnom brusilicom. Rezani rubovi u kutovima često se bruse pod kutom kako bi nastao čist spoj bez kutne lajsne. Kod tuša s padom pločica se ili reže u takozvanu omotnicu, ili se uz zid postavi linijska kanalica pa cijela ploha pada u jednom smjeru. Drugo rješenje kod formata 60×120 obično izgleda ljepše, jer pločice ostaju cijele.

Fugiranje i elastične fuge

Fugira se nakon što se ljepilo stvrdne, obično najranije sljedeći dan, a kod brzovezujućih ljepila ranije, prema uputi proizvođača. Fuga je uska, u pravilu 2 do 3 mm, ali ne smije biti nulta. Kutovi, spoj s kadom, rub poda i dilatacijske fuge ne pune se masom za fuge, nego sanitarnim silikonom.

Koliko to traje

Polaganje formata 60×120 vidljivo je sporije nego kod manjih pločica. Svaka pločica lijepi se obostrano, poravnava spojnicama, a kod rezanja se njome rukuje u paru. Po podu se pažljivo može hodati obično nakon 24 sata. Puno opterećenje i uključivanje podnog grijanja proizvođači ljepila preporučuju u pravilu tek nakon nekoliko dana do nekoliko tjedana. Tome treba dodati vrijeme za izravnavajuće mase i sušenje estriha, koje je često najduža stavka cijelog plana radova.

Pločica

• Rektificirani rub: rubovi su brušeni i precizno pod pravim kutom, pa se pločica može polagati s uskom fugom. Kod formata 60×120 to je uobičajeno.
• Debljina: obično oko 9 do 10 mm. Deblje pločice za vanjsku upotrebu teže su i teže se režu. Tanke varijante lakše su za zid, ali osjetljivije pri rukovanju.
• Površina: polirana površina ističe svaki preklop ruba i svaku neravninu, mat ih bolje skriva. Za pod u kupaonici, kuhinji i na terasi provjerite i protukliznost koju navodi proizvođač.

Ljepilo

Za velike formate koristi se fleksibilno cementno ljepilo, obično oznake C2 prema HRN EN 12004, sa smanjenim klizanjem (T) i produženim otvorenim vremenom (E). Kod podnog grijanja, na gipskartonu, na balkonu ili terasi bira se ljepilo veće deformabilnosti (S1 ili S2). Postoje i tekućija ljepila za podove koja bolje ispune prostor ispod pločice. Uvijek vrijedi ono što propisuje proizvođač pločica.

Sustav za niveliranje

Spojnice s klinovima ili s navojnim kapama kod formata 60×120 gotovo su nužne. Neće izravnati lošu podlogu, ali drže rubove susjednih pločica u istoj ravnini dok se ljepilo veže. Sustav s klinovima je brži, navojni omogućuje finije zatezanje.

Masa za fuge

Za suhe prostore dovoljna je kvalitetna cementna masa (CG2). U tuševima i na kuhinjskom zidu često se bira epoksidna masa, koja ne upija vodu ni masnoću. S njom se teže radi i brže se veže, pa traži iskustvo.

Zahtjevnost, a time i konačna cijena, ovisi o tome što keramičar zatekne na licu mjesta. Posao olakšavaju:

• ravna i suha podloga koju ne treba izravnavati,
• velika pravokutna ploha bez niša i stupova,
• unaprijed dogovoren plan i ispravno postavljeni izvodi,
• slobodan pristup, dizalo ili prizemlje, gdje se pločice lako unose.

Posao otežavaju:

• mala kupaonica s puno kutova, niša i rezova oko cijevi,
• obloga zida do stropa, kod koje se teške pločice postavljaju sa skele ili ljestava,
• brušenje kutova pod kutom umjesto lajsni,
• tuš s padom i rezovima u omotnicu,
• usklađivanje uzorka ako pločica ima žilice poput mramora koje se trebaju nastaviti preko više komada,
• unošenje pločica na više katove bez dizala, jer 60×120 često ne stane ni u dizalo.

Kod naručivanja materijala računajte s rezervom za rezove. Kod dugih pločica i razvedenih prostorija otpad je veći nego kod malih formata, a istu proizvodnu seriju kasnije možda nećete moći dokupiti.

• Pomak za pola pločice: polaganje s pomakom za pola duljine izgleda prirodno, ali kod savijenih pločica naglašava preklope rubova. Proizvođači zato u pravilu preporučuju pomak najviše za trećinu duljine. Provjerite to u tehničkom listu prije odabira uzorka.
• Lijepljenje na točke: ljepilo naneseno samo u hrpicama ostavlja šupljine. Kasnije se javlja šupalj zvuk, pukotina ili odvojena pločica.
• Izravnavanje debelim slojem ljepila: umjesto izravnavajuće mase neravnina se popuni ljepilom. Rezultat je valovita ploha i pukotine zbog skupljanja.
• Nedostatak dilatacija: pod bez elastične fuge uz rub i na vratima može se pri toplinskim pomacima, osobito uz podno grijanje, izdignuti ili puknuti.
• Gotovo nulta fuga: pločice se dodiruju rubovima, nemaju prostora za pomak i rubovi se krune.
• Polaganje na vlažan estrih: vlaga se kasnije pokaže kao iscvjetavanje u fugama ili odljepljivanje.
• Uske trake uz zid: bez plana kod vrata nastane traka široka par centimetara, koja izgleda kao greška i lako se odlomi.
• Slaba podloga na zidu: jednostruki gipskarton ili stara žbuka možda neće izdržati težinu XL obloge. Problem se pokaže tek s vremenom, pukotinama u fugama.

Ako imate iskustva s manjim pločicama i želite isprobati XL format, počnite s ravnim podom u jednostavnoj prostoriji bez tuša. Zid u kupaonici i tuš s padom razumnije je prepustiti keramičaru. Pripremite pomoćnika, dvostruke vakuumske hvataljke, dugu rezalicu, sustav za niveliranje, nazubljenu gladilicu velikog zuba i miješalicu.

1. Provjeriti podlogu dugom letvom i neravnine izravnati samonivelirajućom masom.
2. Podlogu usisati i premazati temeljnim premazom prema uputi proizvođača.
3. Nacrtati plan rasporeda i položiti prvi red na suho.
4. Po obodu prostorije zalijepiti dilatacijsku traku.
5. Zamiješati ljepilo za velike formate točno prema uputi i ostaviti ga da odstoji.
6. Nanijeti ljepilo nazubljenom gladilicom na podlogu i tanak sloj na poleđinu pločice.
7. Pločicu u paru položiti, malo pomaknuti i pritisnuti.
8. Umetnuti spojnice i zategnuti klinove.
9. Prvu pločicu podići i provjeriti pokrivenost ljepilom.
10. Ukloniti višak ljepila iz fuga prije nego što se stvrdne.
11. Nakon stvrdnjavanja ljepila odlomiti spojnice i fugirati.
12. Rub prostorije i dilatacije ispuniti silikonom.

Ako se podloga pokaže previše neravnom ili prve pločice ni sa spojnicama ne sjedaju u ravninu, prekinite rad. Popravljati XL pločice zahtjevnije je nego od početka pozvati keramičara.

Gotovu plohu pregledajte na dnevnom svjetlu, a zatim i s lampom ili svjetiljkom položenom na pod tako da svijetli ukoso po površini. Bočno svjetlo pokazuje preklope rubova i valovitost puno bolje od stropnog. Kod preuzimanja provjerite:

• ravnost plohe ispod duge letve, bez vidljivih izbočina i udubina,
• preklope rubova između susjednih pločica, koje ne osjećate prstom ni stopalom,
• kuckanje drškom alata ili ključem, bez šupljeg zvuka na površini pločica,
• jednaku širinu fuga i njihov ravan tok,
• raspored prema dogovorenom planu i pomak koji odgovara preporuci proizvođača,
• rezove oko cijevi, kutija i dovratnika bez okrhnutih rubova,
• elastične silikonske fuge u kutovima, uz rub i uz kadu ili tuš kadu,
• pad u tušu, tako da voda otječe u kanalicu i nigdje ne stoji,
• čistu površinu bez ostataka ljepila i mase za fuge,
• predane preostale pločice iz iste serije za eventualni popravak,
• informaciju kada se ploha smije potpuno opteretiti i kada se smije uključiti podno grijanje.