Rezanje vodenim mlazom (Jolly rub) - izrez u pločici

Za jednostavne ravne rezove vodeni mlaz ne trebate, njih keramičar napravi na licu mjesta. Prednost dolazi do izražaja kod složenog oblika, kad je potrebna velika točnost ili kad je materijal skup. Najčešće su to ove situacije:

• okrugli i ovalni otvori za cijevi, baterije, tuš šipke ili odvode, koje je krunom teško izbušiti točno,
• izrezi blizu ruba pločice, gdje bi pri ručnom rezanju uski most materijala lako puknuo,
• pločice velikog formata i tanka porculanska keramika, koje ne podnose dobro udarce i vibracije,
• prirodni kamen i skupi dekori, kod kojih si ne možete priuštiti pokvaren komad,
• ukrasni oblici, intarzije i uzorci složeni od više materijala.

Zašto je to nježnije za pločicu? Vodeni mlaz reže hladno i ne pritišće materijal kao rezna ploča. U pločici zato nastaje manje naprezanja, a rub se manje krnji. Rizik oštećenja ipak nije nula, posebno kod vrlo tankih komada ili onih koji su već malo oštećeni.

U većini radionica postupak izgleda slično:

1. Mjerenje na gradilištu: keramičar ili vodoinstalater točno izmjeri položaj otvora u odnosu na rubove pločice i na fuge.
2. Crtež: iz mjera nastaje skica ili datoteka prema kojoj stroj reže. Za složene oblike ponekad se predaje šablona u mjerilu jedan prema jedan.
3. Učvršćivanje: pločica se položi na rešetku stroja, licem prema uputi radionice, i učvrsti da se tijekom rezanja ne pomakne.
4. Rezanje: tanki mlaz vode s abrazivom reže materijal po zadanoj putanji. Kod otvora u sredini komada mlaz najprije probije materijal, a zatim nastavlja po obrisu.
5. Kontrola i čišćenje: komad se ispere, provjere se mjere i rubovi, a oštri bridovi se po potrebi lagano obrusе.

Vodeni mlaz u pravilu reže okomito na površinu. Kosi rezovi pod kutom, na primjer za završetak ugla takozvanim jolly rubom, obično se rade drugom tehnikom, najčešće na posebnim rezalicama s nagibnom dijamantnom pločom. Neke radionice imaju i strojeve s nagibnom glavom, pa se unaprijed raspitajte što točno mogu napraviti.

Zahtjevnost, a time i cijena po komadu, ovisi o nekoliko stvari:

• debljina i tvrdoća materijala, jer se debela porculanska keramika ili kamen režu sporije od tanke zidne pločice,
• duljina i složenost obrisa, odnosno koliko je dužnih metara reza i koliko lukova i kutova treba izrezati,
• broj otvora u jednom komadu i njihova udaljenost od ruba,
• veličina pločice, jer se veliki formati teže prenose i učvršćuju,
• kvaliteta podloga, jer netočna ili nejasna skica znači dodatni posao i veći rizik pogreške,
• broj komada odjednom, jer je jedno podešavanje stroja za više jednakih izreza isplativije.

U ukupnom proračunu računajte i s prijevozom pločica do radionice i natrag te s vremenom dok narudžba ne dođe na red. Keramičar bi to trebao uključiti u plan radova, kako ne bi čekao pred napola obloženim zidom.

U praksi se rijetko pokvari sam rez. Problem su obično podaci koji su radionici predani. Ove se situacije stalno ponavljaju:

• mjere se uzmu od zida, a ne od ruba pločice, pa otvor ne prati fuge,
• zaboravi se širina fuge, pa je izrez pomaknut za nekoliko milimetara,
• cijevi još nisu na konačnom mjestu, a vodoinstalater ih nakon izreza pomakne,
• nedostaje podatak koja je strana lice, pa se izrez napravi zrcalno,
• ne naruči se rezervni komad, iako je kod skupog materijala zamjenu teško nabaviti.

Kod izreza za elektroinstalacije, primjerice za utičnice ili prekidače, same kutije i spajanje radi isključivo ovlašteni električar. Pločica se samo prilagođava njihovu položaju.

Stroj za rezanje vodenim mlazom kod kuće nemate, ali točne podatke za radionicu možete pripremiti sami. Tako štedite vrijeme i živce kada se komad vrati i mora pasati na milimetar.

1. Pričekati da vodoinstalater postavi cijevi i odvode na konačan položaj.
2. Rasporediti pločice na zidu ili podu i odrediti u koji komad pada izrez.
3. Izmjeriti položaj središta svakog otvora od dva ruba pločice, ne od zida, i dodati širinu fuge.
4. Izmjeriti promjer ili obris otvora i dodati malu zračnost prema preporuci keramičara, kako bi se komad mogao navući.
5. Nacrtati jednostavnu skicu s kotama ili izraditi papirnatu šablonu u stvarnoj veličini.
6. Olovkom na poleđini pločice označiti lice, smjer polaganja i broj komada.
7. Priložiti barem jedan rezervni komad iz iste proizvodne serije.
8. Prije predaje radionici još jednom usporediti skicu sa stvarnim stanjem na gradilištu.

Kada komadi stignu iz radionice, pregledajte ih prije lijepljenja. Pogrešku je tada puno lakše riješiti nego na gotovom zidu.

• mjere i položaj otvora odgovaraju skici,
• rubovi izreza su čisti, bez okrhnuća i pukotina,
• lice pločice nije izgrebano ni zaprljano abrazivom,
• uski mostovi uz rub nisu napuknuti,
• komad se može na suho prisloniti na mjesto i pasa uz cijevi i fuge,
• nakon ugradnje oko prodora ostaje prostor za brtvljenje ili rozetu,
• broj komada i rezervi odgovara narudžbi.