Mozaik Pločice

Postupak je sličan klasičnom polaganju pločica, samo su zahtjevi za podlogu i fugiranje veći. Keramičar najprije provjeri ravninu zida. Sitni komadići prate svaku neravninu, a kod bočnog svjetla tada se vidi svaki val. Zato se podloga često izravnava gletanjem.

U mokrim zonama, dakle u tušu i oko kade, slijedi hidroizolacija. Obično je to tekuća ili cementna hidroizolacija nanesena u dva sloja. U kutove, oko odvoda i oko prolaza cijevi ugrađuju se brtvene trake i manšete. Tek nakon toga lijepi se mozaik. Ljepilo se nanosi nazubljenom gletaricom sa sitnim zupcima, da se ne istiskuje u fuge. Kvadrati se utisnu i poravnaju tako da razmak između kvadrata bude jednak fugama unutar kvadrata. Inače nastaje vidljiva mreža.

Kad se ljepilo stvrdne, slijede fugiranje i pranje, a na kraju se kutovi i spojevi s drugim materijalima ispune silikonom.

• keramički mozaik: uobičajen izbor za unutrašnje prostore, lako se reže i postavlja, prikladan za zidove kupaonice i kuhinje,
• porculanski (gres) mozaik: tvrđi i manje upija vodu, pa je prikladan i za pod tuša, a vani samo ako proizvođač navodi otpornost na mraz,
• stakleni mozaik: otporan na vodu, koristi se u tuševima i bazenima, ali je proziran, pa se kroz njega vidi boja ljepila i svaka nepravilnost ispod,
• kameni mozaik: prirodan izgled, ali upija vodu i osjetljiv je na kiseline, pa ga treba impregnirati prije i nakon fugiranja.

Za stakleni mozaik gotovo se uvijek koristi bijelo fleksibilno ljepilo koje proizvođač preporučuje za staklo. Sivo ljepilo bi kroz staklo izgledalo prljavo i mrljasto. Mozaik na papiru lijepi se tako da papir ostane s vanjske strane. Kad ljepilo malo stegne, papir se navlaži i skine. Mozaik na mrežici lijepi se mrežicom u ljepilo.

Kod fuge birate između cementne i epoksidne. Cementna se lakše obrađuje i dovoljna je za obične zidove. Epoksidna bolje podnosi vodu, masnoću i plijesan, pa se isplati u tušu i iza kuhinjskog elementa. S njom je, doduše, teže raditi i brzo se stvrdnjava.

Postavljanje mozaika sporije je od polaganja velikih pločica, jer na istoj površini ima puno više fuga i rezova. Na zahtjevnost posla, a time i na cijenu, najviše utječu:

• stanje podloge: ravan, čvrst i suh zid štedi vrijeme, a staru žbuku koja se ljušti ili postojeće pločice treba posebno riješiti,
• veličina i oblik površine: mali tuš s puno kutova, policom i nišom traži razmjerno više rada od ravnog zida,
• uzorak: jednobojni kvadrati postavljaju se brzo, a prijelazi boja, ornamenti ili slike traže plan i strpljenje,
• materijal: staklo i kamen sporije se režu, a za staklo trebaju posebna kliješta ili pila s vodom,
• detalji: pad poda prema odvodu, završne lajsne, uglovi i izvodi za slavine.

U stanu je pametno unaprijed obavijestiti upravitelja zgrade i suvlasnike o bučnim radovima i odvozu šute. Samo oblaganje postojećeg zida obično ne traži nikakvu dozvolu. Ako uz to idu veći zahvati, na primjer premještanje pregradnog zida ili instalacija, provjerite u nadležnom upravnom tijelu što traže važeći propisi o gradnji. Premještanje utičnica u kuhinji posao je za ovlaštenog električara.

• lijepljenje na neravnu podlogu, pa površina s vremenom djeluje valovito,
• hidroizolacija u tušu koja nedostaje ili je prekinuta, pa voda kroz fuge prodire u zid,
• previše ljepila koje se istisne u fuge i poslije se nazire ili smeta fugiranju,
• sivo ljepilo ispod staklenog mozaika,
• nejednaki razmaci između kvadrata koji stvaraju vidljivu mrežu,
• neimpregnirani kamen koji upije obojenu fugu, pa na njemu ostanu mrlje,
• prekasno pranje fugirne mase, nakon čega se koprena sa stakla vrlo teško skida,
• tvrda fuga u kutovima umjesto silikona, gdje onda nastaju pukotine.

Manju suhu površinu, na primjer zid između radne ploče i gornjih elemenata, može napraviti i spretan amater. Tuš kabinu s hidroizolacijom i padom poda bolje je prepustiti keramičaru. Prije rada isključite osigurač strujnog kruga na kojem su utičnice u zidu, a skidanje i ponovnu montažu utičnica prepustite električaru.

1. Očistiti masnoću i prašinu, letvom provjeriti ravninu zida.
2. Neravnine izravnati masom za gletanje i pustiti da se osuši prema uputama proizvođača.
3. Nanijeti predpremaz prikladan za odabrano ljepilo.
4. Složiti mozaik na suho na stolu i isplanirati raspored tako da rezovi padnu na manje vidljiva mjesta.
5. Označiti vodoravnu liniju od koje počinje lijepljenje.
6. Nanijeti ljepilo nazubljenom gletaricom sa sitnim zupcima na površinu za otprilike dva do tri kvadrata.
7. Utisnuti kvadrat, lagano ga potapkati gumenim čekićem preko daščice i provjeriti razmak prema susjednim kvadratima.
8. Istisnuto ljepilo iz fuga očistiti dok je još svježe.
9. Pustiti da se ljepilo stvrdne prema podacima na pakiranju, obično barem jedan dan.
10. Fugirati gumenom gladilicom ukoso prema fugama i nakon kratkog stezanja oprati vlažnom spužvom.
11. Nakon sušenja suhom krpom skinuti koprenu, a spoj s radnom pločom ispuniti silikonom.

• površina je kod bočnog svjetla ravna, bez komadića koji strše,
• fuge su jednako široke unutar kvadrata i između njih, bez vidljive mreže,
• fuge su pune, bez rupica i udubljenih mjesta,
• na staklu i kamenu nije ostala koprena ni mrlje od fuge,
• ispod staklenog mozaika ne nazire se ljepilo ni prazna mjesta,
• kad lagano kucnete, ne čuju se šuplja mjesta,
• kutovi i spojevi s kadom, tuš kadom ili radnom pločom ispunjeni su silikonom,
• u tušu voda otječe prema odvodu i nigdje ne stoji,
• kameni mozaik je impregniran, a dobili ste informaciju o prikladnim sredstvima za čišćenje.