Izrada ograde od DT blokova 20, 25

Postupak je kod DT 20 i DT 25 isti. Razlika je uglavnom u širini temelja i količini armature.

1. Iskolčenje. Trasa ograde označi se kolčićima i špagom, točno prema granici čestice. Istodobno se odrede visina gotove ograde te mjesta stupova i vrata.
2. Iskop temelja. Rov se kopa do dubine do koje zemlja ne smrzava. U kontinentalnoj Hrvatskoj to je obično oko 80 cm, u glinenom ili vlažnom tlu i više, a na obali često manje. Lokalni zidar ili projektant znat će što vrijedi u vašem kraju. Dno se poravna i nabije.
3. Temeljna traka. U rov ide armatura, a zatim beton propisane čvrstoće, kod ograda često C16/20 ili jači prema HRN EN 206 i projektu. Iz temelja moraju virit okomite šipke na koje se poslije nastavlja armatura u blokovima. Traka je obično šira od samog bloka.
4. Slaganje blokova. Prvi red postavlja se u mort i pažljivo se ravna, jer on određuje liniju i visinu cijele ograde. Ostali redovi slažu se na vez, s preklopom fuga.
5. Armatura. U šupljine ide okomita, a u utore blokova vodoravna armatura. Više armature trebaju uglovi, stupovi i mjesta gdje će visjeti vrata.
6. Zalijevanje betonom. Beton se ulijeva postupno, nakon nekoliko redova, i zbija se probadanjem šipkom ili pervibratorom, da u zidu ne ostanu šupljine.
7. Završetak. Na vrh se postavljaju pokrovne ploče ili kapa koje odvode vodu. Zid se zatim žbuka, boji, oblaže ili ostaje vidljiv.

Betonu treba vremena. Punu čvrstoću postiže otprilike za četiri tjedna. Ljeti ga prvih dana treba polijevati vodom da se ne osuši prebrzo, a na mrazu se ne betonira bez zaštite.

Broj u nazivu otprilike označava širinu bloka u centimetrima. Deblji blok primi više betona i armature pa je zid krući, ali je i teži, a temelj mora biti širi.

• DT 20: uobičajena ograda obiteljske kuće, podzid ispod ispune ili puna ograda srednje visine na ravnom terenu,
• DT 25: više pune ograde, mjesta izložena jakom vjetru, kosi tereni i ograde s teškim kliznim ili krilnim vratima.

Zašto je visina toliko važna? Puna ograda ponaša se kao jedro. Što je viša i duža, to se vjetar jače upire u nju i to je veća sila u dnu zida kod temelja. Tko živi u kraju gdje puše jaka bura, to dobro zna. Za niske zidiće i rubove gredica dovoljni su tanji blokovi DT 12 ili DT 15. Ako ograda istodobno drži zemlju, to je već potporni zid i za njega treba statički proračun, bez obzira na širinu bloka.

Što se izgleda tiče, obični glatki blokovi uglavnom se žbukaju ili oblažu. Neki proizvođači nude i blokove s vidljivom, primjerice cijepanom površinom, koji ne trebaju žbuku. Tada treba zidati vrlo uredno, jer se svaka greška vidi.

Isti broj metara ograde može jednom biti jednostavan posao, a drugi put prilično zahtjevan. Najviše utječu:

• teren: na ravnom je temelj jednostavan, na kosini ga treba stepenasto izvesti i često riješiti odvodnju,
• pristup: ako mikser može prići do rova, betonira se brzo, a ručno miješanje i tačke traju puno dulje,
• visina ograde: više redova znači više armature i zalijevanje u više faza,
• razvedenost: uglovi, stupovi, ulazna vrata i niše za poštanski sandučić ili brojilo traže dodatno rezanje i armiranje,
• stara ograda i instalacije: rušenje, odvoz šute i vodovi u zemlji koje prije iskopa treba označiti,
• završna obrada: žbuka, kamena obloga ili metalna ispuna posebni su koraci.

Ograde se prema važećim propisima o gradnji u pravilu mogu graditi uz jednostavniji postupak, ali to ovisi o visini, položaju uz cestu ili na međi i o prostornom planu općine ili grada. Mnoge sredine propisuju najveću visinu i izgled ograde prema ulici. Prije početka provjerite uvjete u nadležnom upravnom tijelu.

Ograda mora stajati na vašoj čestici ili na međi uz suglasnost susjeda. Ako granica u naravi nije jasna, isplati se pozvati geodeta da je iskolči. Kod okućnice uz stambenu zgradu o ogradi odlučuju suvlasnici, a dogovor ide preko upravitelja.

Sami možete izgraditi niski zid otprilike do visine koljena na ravnom terenu. Višu punu ogradu, ogradu na kosini ili zid koji drži zemlju prepustite zidaru.

1. Provjeriti granicu čestice i instalacije u zemlji, iskolčiti trasu špagom.
2. Iskopati rov do dubine smrzavanja, dno poravnati i nabiti.
3. Postaviti armaturu s okomitim šipkama i izbetonirati temeljnu traku.
4. Pustiti temelj nekoliko dana da očvrsne, po vrućini ga polijevati.
5. Prvi red blokova položiti u mort i provjeriti libelom uzduž i poprijeko.
6. Ostale redove slagati na vez i stalno provjeravati okomitost.
7. Umetnuti okomitu i vodoravnu armaturu, u uglovima je povezati.
8. Zalijevati betonom nakon nekoliko redova i svaki sloj probosti šipkom.
9. Postaviti pokrovne ploče s nagibom ili prepustom za kapanje vode.
10. Žbukati ili zaštititi površinu tek kad beton dozrije.

U praksi se najčešće pokaže da problem nije u blokovima, nego u onome što je ispod njih i u njima.

• plitak temelj: mraz ga podiže i ograda se nakon nekoliko zima nagne ili pukne,
• armatura nije povezana s temeljem: zid samo leži na temelju i na vjetru može puknuti u dnu,
• zalijevanje odjednom do pune visine: svjež beton gura blokove i može ih istisnuti ili rasporiti,
• prerijedak beton: dodana voda olakša lijevanje, ali beton gubi čvrstoću,
• nezbijen beton: u šupljinama ostaju zračni džepovi i zid je slabiji nego što izgleda,
• nema pokrovnih ploča: voda ulazi odozgo, smrzava se i žbuka otpada,
• duga ograda bez dilatacija: beton se skuplja i pojave se okomite pukotine,
• zemlja nasuta uz zid: zid bez izolacije i odvodnje ostaje mokar i zimi strada.

• linija ograde odgovara iskolčenoj granici i dogovorenoj visini,
• zid je okomit, a redovi ravni, bez vidljivog progiba po dužini,
• na površini nema pukotina, istisnutih blokova ni tragova iscurjelog betona,
• stupovi uz vrata su čvrsti, a sidra postavljena na pravom mjestu,
• pokrovne ploče čvrsto sjede i voda s njih kaplje izvan zida,
• kod duge ograde izvedene su dilatacijske fuge,
• teren uz ogradu uređen je tako da voda otječe od zida,
• izvođač je naveo vrstu betona i preporučio kada se zid smije opteretiti ispunom ili vratima.