Vezanje ugla

Ograda nema strop ni krov koji bi je držali na okupu. Na ravnom dijelu lakše se naginje i radi pod utjecajem vjetra, mraza i slijeganja tla. Ugao djeluje kao oslonac: dva zida pod pravim kutom međusobno se podupiru. To vrijedi samo ako su stvarno povezani.

Ako se drugi dio zida samo „prisloni“ uz prvi, nastaje neprekinuta okomita fuga od temelja do vrha. Svaki dio tada radi za sebe. U praksi se često događa da se u takvom uglu nakon jedne ili dvije zime pojavi pukotina, a jedan dio zida počne se lagano odmicati. Povezani ugao to ne dopušta jer se opterećenje raspodijeli u oba smjera.

Ugao je ujedno točka od koje se gradi cijela ograda. Ako nije pod točnim pravim kutom ili nije okomit, pogreška se prenosi na sve sljedeće redove, ali i na ugradnju ispuna i vrata.

Postupak se malo razlikuje ovisno o materijalu, ali načelo je isto: svaki red u uglu slaže se obrnuto od onoga ispod njega.

1. Izvesti temeljnu traku koja prolazi kroz ugao bez prekida. Dubinu određuje projekt; temelj mora sezati ispod dubine smrzavanja, koja je u kontinentalnom i gorskom dijelu Hrvatske obično veća nego na obali.
2. Kod oplatnih blokova u temelj ugraditi okomitu armaturu točno u uglu i u pravilnim razmacima duž zida.
3. Iskolčiti ugao špagama i provjeriti pravi kut kutnikom ili pravilom 3-4-5 (stranice trokuta u omjeru 3 : 4 : 5).
4. Prvi red položiti točno u vodoravnu ravninu, a prvi komad uvijek izravno u ugao.
5. U drugom redu kutni komad zakrenuti za 90 stupnjeva tako da prekrije fugu ispod sebe. Ostali komadi pomiču se obično za pola duljine, kod opeke barem za trećinu.
6. Kutne komade po potrebi dorezati ili upotrijebiti sistemske kutne i polovične elemente proizvođača.
7. Kod oplatnih blokova ulagati i vodoravnu armaturu i saviti je preko ugla da prelazi iz jednog dijela zida u drugi.
8. Nakon svakog reda provjeriti okomitost ugla libelom i ravninu špagom napetom između uglova.

Zidari obično najprije podignu ugao nekoliko redova više od ostatka zida, stepenasto, a između uglova zatim zidaju po špagi. Ugao tako služi kao vodilica i za visinu i za ravninu.

Klasična opeka u uglu se veže kombinacijom dužnjaka i vezača. Dužnjak je opeka položena duž zida, a vezač okomito na njega. U uglu se izmjenjuju tako da se okomite fuge nikad ne ponavljaju jedna iznad druge. Takav vez traži precizno rezanje i iskusnu ruku, a nagrada je lijep i čvrst ugao.

Oplatni blokovi su šuplji betonski elementi koji se slažu i postupno zalijevaju betonom. Vezu ovdje osigurava kombinacija izmjene komada i armature. Prostor u uglu treba biti ispunjen betonom po cijeloj visini, tako da radi kao skriveni stup. Slažu se na suho ili u mort, prema uputama proizvođača.

Blokovi za ograde i cijepani blokovi često imaju vlastite kutne elemente ili elemente za stupove. Oni znatno olakšavaju posao, ali i kod njih treba poštovati izmjenu redova i ispunu šupljina ako to proizvođač propisuje.

Za niske podzide dovoljan je uobičajeni vez. Kod viših ograda, ograda na kosom terenu ili potpornih zidića koji zadržavaju zemlju o armaturi i vezu odlučuje statičar.

Posao olakšavaju ravan i precizno izveden temelj, sistemski kutni elementi i pravi kut. Brže ide i kod materijala točnih dimenzija, gdje ne treba puno rezati.

Zahtjevniji su uglovi koji nisu pod pravim kutom, jer svaki komad treba dorezati. Više posla donose i viši zid, kosi teren na kojem zid pada u stepenicama ili spoj s postojećom starom ogradom. Otežava ga i loš pristup, na primjer uski pojas između susjedove ograde i vašeg vrta. Ako treba popraviti ugao na starom, nepovezanom zidu, često ga je potrebno rastaviti i napraviti iznova.

• Prislonjeni ugao bez veze. Dva dijela samo stoje jedan uz drugi i prije ili kasnije razdvoji ih pukotina.
• Prekinut temelj. Ako se temelji dvaju dijelova samo dodiruju, svaki se slegne drukčije i ugao pukne.
• Nema armature u uglu. Kod oplatnih blokova kutni stupić je nosiva točka, a bez armature gubi smisao.
• Loše zaliveni blokovi. Beton izliven odjednom s velike visine ili pregust ne ispuni šupljine do kraja, pa u uglu nastaju gnijezda.
• Dilatacija u uglu. Duga ograda treba dilatacijske razdjelnice, ali one ne smiju biti točno u uglu.
• Provjera tek na kraju. Odstupanje od nekoliko milimetara po redu na vrhu zida postaje vidljivo kriv ugao.

Nizak zidić ili podzid do visine koljena možete napraviti i sami ako si date vremena. Više ograde, potporne zidove i ograde uz cestu bolje je prepustiti zidaru. Prije gradnje ograde provjerite u nadležnom upravnom tijelu što prema važećim propisima o gradnji trebate za takav zahvat. Zahtjevi ovise o visini, smještaju i o tome stoji li ograda na međi sa susjedom ili uz javnu prometnicu.

1. Provjeriti granice parcele i iskolčiti ugao dvjema špagama.
2. Provjeriti pravi kut pravilom 3-4-5.
3. Očistiti površinu temelja i navlažiti je ako to traži upotrijebljeni mort.
4. Kutni komad prvog reda položiti u sloj morta i poravnati ga libelom u oba smjera.
5. Dozidati prvi red na obje strane po špagi.
6. U drugom redu kutni komad zakrenuti za 90 stupnjeva i nastaviti s pomakom fuga.
7. Nakon svakog reda provjeriti okomitost ugla i ravninu obaju dijelova zida.
8. Kod šupljih blokova beton zalijevati postupno, svakih nekoliko redova, i zbiti ga šipkom.
9. Višak morta skinuti prije nego što se stvrdne, da ne zaprlja vidljivu površinu.
10. Gotov ugao zaštititi od kiše, mraza i izravnog sunca dok se mort i beton ne stvrdnu.

Prije preuzimanja posla pogledajte ugao izbliza i izdaleka. Usredotočite se na ove točke:

• okomite fuge u susjednim redovima ne ponavljaju se jedna iznad druge,
• kutni komadi izmjenjuju se po redovima s jedne i s druge strane,
• ugao je okomit po cijeloj visini, što provjeravate libelom ili viskom,
• kut između dijelova zida odgovara nacrtu, obično je to pravi kut,
• fuge su približno jednake debljine i pune,
• kod oplatnih blokova u uglu postoji armatura, a šupljine su zalivene,
• u uglu nema pukotina ni olabavljenih komada,
• gornji rub zida u uglu je vodoravan i nastavlja se na oba dijela.