Postavljanje bodljikave žice

Prije nego što krenete, provjerite kuda točno ide granica čestice. Ako granica nije jasna, isplati se pozvati ovlaštenog geodeta da je iskolči prema katastru, jer tako izbjegavate kasnije sporove sa susjedom. Za ogradu ponekad treba ishoditi dozvolu ili ispuniti posebne uvjete, ovisno o visini, smještaju i vrsti ograde. Provjerite to prema važećim propisima o gradnji u nadležnom upravnom tijelu, a pogledajte i odluku o komunalnom redu svoje općine ili grada, jer ona često uređuje ograde uz javne površine. Ako ograda ide uz pločnik, put ili dječje igralište, mislite i na to da se netko može ozlijediti o bodlje.

Samo zatezanje dolazi tek kad su stupovi postavljeni, a beton oko njih se stvrdnuo. Postupak obično izgleda ovako:

1. Početak žice čvrsto pričvrstiti na kutni ili krajnji stup, po mogućnosti s nekoliko namotaja i stezaljkom.
2. Žicu odmotavati uz liniju ograde i usput je labavo objesiti na kuke ili držače na srednjim stupovima.
3. Na drugom kraju postaviti zatezač i žicu zatezati postupno, bez trzanja.
4. Provjeriti je li žica ravna i da nigdje ne zapinje, pa je zatim čvrsto pričvrstiti na svaki stup.
5. Kod više redova svaki red zatezati zasebno i držati jednake razmake po visini.

Zašto su kutni i krajnji stupovi toliko važni? Na njih se oslanja sva sila kojom žica vuče. Zato im se obično dodaju kosi podupirači, koji sprječavaju da se stup pri zatezanju nagne prema unutrašnjosti dionice.

Bodljikava žica razlikuje se po debljini jezgre, gustoći bodlji i zaštiti od korozije. Za trajnu ogradu gotovo se uvijek bira pocinčana žica. Jeftinija žica s tankim slojem cinka prije počne hrđati i lakše pukne pri zatezanju. Plastificirana izvedba bira se uglavnom tamo gdje je važan izgled.

• Zatezači omogućuju da žicu kontrolirano zategnete i kasnije je jednostavno dotegnete kad popusti.
• Metalni stupovi uobičajen su izbor za čvrstu i razmjerno jednostavnu ogradu.
• Betonski stupovi su masivniji i dobro služe za duge dionice i veće opterećenje.
• Drveni stupovi koriste se uglavnom kod pašnjaka ili privremenih ograda.
• Kosi nastavak na vrhu stupa nosi žicu pod kutom i otežava preskakanje. Bira se kod ograda kojima je glavna svrha zaštita objekta.

Sitnice poput stezaljki, vezne žice i držača često se podcjenjuju. A upravo o njima u praksi ovisi hoće li žica ostati na mjestu.

Najlakše je kad je teren ravan, stupovi pravilno raspoređeni i kad se uz cijelu liniju ograde može slobodno prolaziti. Razmaci između stupova obično su dva do tri metra. Kad su stupovi pravilno raspoređeni, žica se zateže lako i ravnomjerno.

Posao produžuju, a time i poskupljuju, ponajviše:

• nagib ili valovit teren, gdje se žica vodi u dionicama s dodatnim sidrenim točkama,
• puno lomova i kutova, jer je svaki kut zasebna točka zatezanja s podupiračem,
• veći broj redova ili montaža na kosi nastavak u visini,
• zarastao pojas uz ogradu, grmlje, kupine i loš pristup,
• uklanjanje stare, zahrđale žice prije nove montaže.

U praksi se često ponavlja nekoliko propusta:

• Preslabo zatezanje. Žica se valovito objesi, na vjetru se tare o stupove i lako ju je svladati.
• Prejako zatezanje. Žica nema rezervu za skupljanje na hladnoći i može puknuti ili iščupati krajnji stup.
• Kutni stupovi bez podupirača ili plitko postavljeni. S vremenom se nagnu i cijela dionica popusti.
• Zatezanje odjednom cijelom dužinom umjesto postupnog dotezanja. Napetost se tada rasporedi neravnomjerno.
• Rad bez rukavica i naočala. Kad zategnuta žica popusti ili se otrgne, može teško ozlijediti ruke i oči.

Treba misliti i na temperaturu. Žica zategnuta po ljetnoj vrućini zimi se skupi i zategne još jače. Zato je ne treba zategnuti do kraja.

Ako imate nisku ogradu sa stabilno postavljenim stupovima, žicu možete zategnuti i sami. Trebaju vam debele radne rukavice, zaštitne naočale, zatezač ili kliješta za zatezanje te kliješta za rezanje. Montažu na kosi nastavak ili na visoku ogradu radije prepustite majstoru.

1. Obući čvrstu odjeću dugih rukava, staviti rukavice i naočale.
2. Provjeriti jesu li kutni i krajnji stupovi čvrsti i imaju li podupirač.
3. Kraj žice omotati oko krajnjeg stupa i osigurati stezaljkom ili veznom žicom.
4. Kolut žice odmotavati polako, po mogućnosti nataknut na šipku, da se žica ne uvija i ne zapetlja.
5. Žicu labavo objesiti na držače srednjih stupova na istoj visini.
6. Na drugom kraju spojiti zatezač i žicu dotezati postupno, s nekoliko kratkih pokreta.
7. Napetost provjeriti pritiskom ruke u rukavici: žica treba lagano popustiti, ali se ne smije vidljivo objesiti.
8. Žicu čvrsto pričvrstiti na svaki stup i odrezati višak tako da krajevi ne strše.
9. Nakon nekoliko tjedana provjeriti napetost i po potrebi dotegnuti.

Kod preuzimanja prošećite cijelom linijom ograde i provjerite sljedeće:

• žica je ravna cijelom dužinom, bez valova i progiba,
• na pritisak lagano popušta, ali nije zategnuta do granice pucanja,
• kutni i krajnji stupovi stoje okomito i imaju podupirače,
• žica je pričvršćena na svaki stup i nigdje ne klizi,
• redovi su na istoj visini i u jednakim razmacima,
• zatezači su dostupni za kasnije dotezanje,
• krajevi žice su savijeni i ne strše u prostor,
• na pocinčanom sloju nema tragova oštećenja alatom.