Postavljanje podupirača do 2,7 m

Napeto pletivo ili zatezna žica vuku stupove u smjeru ograde. Na srednjim stupovima sila s obje strane se poništava. Na završnim i kutnim stupovima to se ne događa, jer sila djeluje samo s jedne strane. Zato podupirači idu uglavnom ovdje:

• završni stupovi: jedan podupirač prema unutrašnjosti ograde,
• kutni stupovi: dva podupirača, svaki u smjeru jedne strane ograde,
• stupovi uz kapiju i vrata te mjesta gdje ograda mijenja smjer ili prelazi na kosinu,
• dugi ravni potezi: prema uputama proizvođača podupirači se stavljaju i usput, na primjer uz zatezne stupove.

Zašto podupirač ide na stranu pletiva, a ne iza stupa? Radi kao oslonac koji gura stup suprotno od sile kojom pletivo vuče. Da stoji s druge strane, ta bi ga sila samo čupala. Kod viših ograda od panela podupirač pomaže prije svega protiv vjetra, jer puni ili gusti paneli vjetru pružaju velik otpor.

Preduvjet je čvrsto zabetoniran i okomit stup. Podupirač se postavlja tek uz njega, idealno u isto vrijeme kad i stup ili ubrzo nakon toga, dok pletivo još nije napeto.

1. Mjerenje. Odredi se visina na kojoj se podupirač spaja sa stupom. Obično je to u gornjoj polovici ili gornjoj trećini stupa, ovisno o sustavu proizvođača. Iz toga proizlazi mjesto gdje će mu stopa biti u zemlji.
2. Kut. Podupirač sa stupom treba zatvarati kut od otprilike 40 do 50 stupnjeva. Strm podupirač gotovo ništa ne drži, a preplošan je dugačak i može se savijati.
3. Iskop za stopu. Iskopa se rupa za betonski blok. Dubina ovisi o tome koliko duboko tlo smrzava: u kontinentalnoj Hrvatskoj obično se ide na oko 60 do 80 cm, a u blažim primorskim krajevima često je dovoljno pliće. Dno se nabije i po potrebi se nasipa sloj šljunka.
4. Pričvršćivanje za stup. Podupirač se spaja obujmicom ili vijčanim spojem. Spoj mora sjesti bez zazora.
5. Betoniranje. Stopa se zalije betonom, a beton se probada ili nabija da u njemu ne ostanu šupljine. Površina se oblikuje s blagim padom od podupirača, kako bi voda otjecala.
6. Stvrdnjavanje. Dok se beton ne stvrdne, ni podupirač ni stup ne smiju se pomicati. S napinjanjem pletiva čeka se barem nekoliko dana, ovisno o vrsti betona i vremenu.

Podupirači su obično od čelične cijevi ili profila, vruće pocinčani, često i s plastificiranom površinom u boji ograde. Trebaju odgovarati promjeru i sustavu stupova, inače se obujmice teško pritežu. Kod viših i jače opterećenih ograda isplati se profil debljih stijenki.

Spojni materijal: obujmice, vijci i podloške trebaju biti pocinčani ili od nehrđajućeg čelika. Običan vijak zahrđa prije nego ograda dotraje.

Beton: uobičajeno se koristi građevinski beton razreda C16/20 ili C20/25 prema HRN EN 206, ili gotova suha mješavina u vrećama za stupove. Kod suhe mješavine vrijede upute proizvođača, prije svega količina vode i vrijeme vezanja.

Zaštita: mjesta gdje je podupirač rezan ili bušen treba premazati cink sprejem ili antikorozivnim premazom. Otvoreni kraj cijevi zatvara se kapicom da u njega ne ulazi voda.

Posao ide lako kad se podupirači postavljaju zajedno sa stupovima nove ograde, u mekanom tlu koje se dobro kopa. Više posla traže:

• kamenito ili zbijeno tlo, nasip sa šutom, korijenje stabala, a u dijelovima primorja i krš odmah ispod površine,
• kosi teren, gdje kut i dubinu treba preciznije mjeriti,
• loš pristup ogradi, na primjer uski pojas između ograde i kuće ili zasađeno zelenilo,
• naknadna ugradnja uz staru ogradu, kad treba olabaviti pletivo i stup najprije izravnati,
• podzemne instalacije uz među, gdje se mora kopati ručno i oprezno.

Kod duljih ograda posao ide brže po komadu, jer se iskopi i betoniranje rade odjednom.

• Plitka stopa. Mali blok tik ispod površine mraz podigne i podupirač prestane držati.
• Pogrešan kut. Gotovo okomit podupirač ne drži stup, pa se ograda postupno naginje.
• Podupirač na krivoj strani. Mora biti na strani prema kojoj pletivo vuče.
• Zazor u obujmici. Mali zazor s vremenom raste i podupirač prestaje raditi svoj posao.
• Šupljine u betonu. Beton nasut bez nabijanja drži samo naoko.
• Prerano napinjanje pletiva. Svježi beton ne izdrži silu i stup se pomakne.
• Nezaštićeni rezovi. Skraćeni podupirač bez premaza počne hrđati upravo na spoju.

Ako su vam stupovi čvrsto zabetonirani i okomiti, podupirač možete postaviti i sami. Prije kopanja provjerite prolazi li na tom mjestu plinska cijev, električni kabel ili vodovod. Trasu na terenu označavaju nadležni distributeri, pa ih kontaktirajte na vrijeme. Ako pri kopanju oštetite plinsku cijev, odmah se udaljite na sigurnu udaljenost i nazovite 112, a zatim obavijestite distributera plina.

1. Pripremiti podupirač, obujmicu, pocinčane vijke, beton, šljunak, lopatu, libelu, metar i klinove ili letve za podupiranje.
2. Provjeriti je li stup okomit i čvrst.
3. Prisloniti podupirač uz stup na strani pletiva i namjestiti kut od otprilike 40 do 50 stupnjeva.
4. Označiti mjesto stope u zemlji i iskopati rupu do dubine smrzavanja, u kontinentalnim krajevima otprilike 60 do 80 cm.
5. Nabiti dno i nasuti tanak sloj šljunka.
6. Pričvrstiti podupirač obujmicom za stup i pritegnuti vijke tako da spoj nema zazora.
7. Ponovno provjeriti libelom okomitost stupa i poduprijeti podupirač da se tijekom betoniranja ne pomakne.
8. Zaliti stopu betonom, postupno ga probadati i površinu izvesti s padom od podupirača.
9. Premazati rezove i bušena mjesta antikorozivnim sredstvom i staviti kapicu.
10. Pustiti beton da se stvrdne i tek onda napinjati pletivo, prema uputama proizvođača betona.
11. Nakon napinjanja pletiva još jednom pritegnuti obujmicu.

• podupirač je na strani prema kojoj vuče pletivo, a na kutu su dva,
• kut prema stupu iznosi otprilike 40 do 50 stupnjeva,
• stup je i nakon napinjanja pletiva okomit,
• obujmica je pritegnuta i podupirač se u njoj ne miče,
• betonska stopa nema pukotina ni vidljivih šupljina,
• voda oko stope otječe i ne zadržava se uz podupirač,
• rezovi su zaštićeni, a otvoreni krajevi zatvoreni kapicom,
• kad rukom pritisnete vrh stupa, ograda ne pruža i ne naginje se.