Postavljanje stupića ograde do visine 2,7 m

Stavka se obračunava po komadu. Jedan komad je jedan stupić postavljen na mjesto, okomit, na pravoj visini i zabetoniran ili na drugi način čvrsto učvršćen. Podatak od 2,7 m odnosi se na ukupnu duljinu stupića, ne na visinu ograde. Dio stupića je naime u zemlji ili u betonu. Kod stupića dugog 2,6 do 2,7 m u temelju je obično približno 60 do 70 cm, a iznad terena ostane oko dva metra.

U posao obično spada:

• iskolčenje linije ograde i položaja stupića prema špagi,
• iskop ili bušenje rupe za temelj stupića,
• postavljanje stupića, njegovo izravnavanje u okomicu i na visinu prema špagi,
• betoniranje i osiguranje stupića dok se beton ne stegne,
• kod kutnih i završnih stupića postavljanje kosnika, ako se koriste.

Je li u cijeni i materijal, dakle stupić, beton i kosnici, vidite u cjenovnom bloku iznad članka. Pri naručivanju provjerite računa li majstor i odvoz iskopane zemlje ili će je razgrnuti po vašem zemljištu. Napinjanje pletiva, montaža panela i postavljanje kapije zasebni su poslovi.

U cjeniku ćete naći i postavljanje stupića do 2,4 m i do 3,8 m. Svaka varijanta ima vlastitu stranicu. Razlika nije samo u nekoliko desetaka centimetara, mijenja se i opterećenje i postupak.

• Stupić do 2,4 m odgovara ogradi visokoj približno 1,5 do 1,8 m. Tipično je to pletivo prema vrtu, prema susjedu ili oko voćnjaka. Vjetar na njega djeluje manje, temelj može biti manji, a stupić se lakše izravnava i kad radi jedna osoba.
• Stupić do 2,7 m, dakle ova varijanta, namijenjen je ogradi od oko dva metra. To je uobičajena visina za uličnu ogradu od pletiva ili zavarenih panela te za ogradu sa zaštitnom tkaninom ili lamelama. Upravo zbog ispune koja hvata vjetar temelj mora biti dublji, a stupić čvršći nego kod niže ograde.
• Stupić do 3,8 m koristi se kod ograda od oko tri metra, primjerice oko igrališta, teniskih terena, ispusta za životinje ili kod zaštitnih ograda. Tu već trebaju jači profili, veći temelji, često dvije osobe za držanje i izravnavanje, a ponekad i skela ili ljestve za kontrolu vrha stupa. Rizici i vrijeme rada znatno su veći.

Kako se odlučiti? Izmjerite visinu ispune koju želite koristiti. Tome dodajte razmak iznad terena, ako ga želite (primjerice ispod betonske podnožne ploče), i dubinu u temelju. Ako vam ispadne stupić od oko 2,5 do 2,7 m, to je ova varijanta. Ako ograda stoji na podzidu i stupić se učvršćuje u njega, potrebna duljina je manja, jer se ne računa dubina u zemlji. Tada se ponekad i kod dvometarske ograde više isplati varijanta od 2,4 m. Posavjetujte se s dobavljačem ispune, proizvođači pletiva i panela za pojedine visine obično izravno navode preporučenu duljinu stupića.

Međa zemljišta i dozvole

Ograda se gradi na vlastitom zemljištu, ne „otprilike na međi“. Ako niste sigurni gdje međa prolazi, naručite ovlaštenog geodeta da iskolči lomne točke prema katastru. Sporovi sa susjedom zbog dvadesetak centimetara u praksi su česti, a premještanje zabetoniranih stupića skuplje je od geodeta naručenog unaprijed.

Za ogradu vrijede pravila prema važećim propisima o gradnji. Hoće li vam trebati kakav akt ili prijava, ovisi ponajprije o visini ograde, njezinu položaju i o tome graniči li s javnom prometnom površinom. Ne oslanjajte se na ono što je nekad vrijedilo ili na ono što je napravio susjed. Provjerite to unaprijed u nadležnom upravnom tijelu svoga grada ili općine. Pogledajte i prostorni plan, neke jedinice lokalne samouprave ograničavaju visinu i izgled ograda prema ulici. Ako se radi o zemljištu uz stambenu zgradu koje pripada suvlasnicima, odluku i suglasnost daju suvlasnici preko upravitelja zgrade.

Instalacije u tlu

Uz ulicu često prolaze plin, voda, struja, telekomunikacijski kabeli ili kanalizacijski priključak. Prije kopanja zatražite od njihovih upravitelja, primjerice distributera plina, elektrodistribucije i vodovoda, da vam označe trase. Ako pri kopanju naiđete na upozoravajuću traku, odmah stanite. Ako se ošteti plinska cijev ili osjetite miris plina, udaljite se s mjesta, ne palite vatru i ne uključujte električne uređaje te nazovite 112, a zatim i dežurnu službu distributera plina. Oštećeni električni kabel nikad se ne dira, posao mora preuzeti njegov upravitelj ili ovlašteni električar.

Odluke koje se moraju donijeti unaprijed

• vrsta ispune (pletivo, paneli, tkanina, lamele), jer o njoj ovise profil stupića, razmak i dubina temelja,
• točno mjesto i širina kapije i ulaznih vrata, jer su njihovi stupovi druge kategorije i moraju sjesti na milimetar,
• hoće li biti betonska podnožna ploča, a time i na kojoj će visini biti donji rub ispune,
• hoće li do kapije ići kabel za motorni pogon, zvono ili rasvjetu, kako bi se zaštitna cijev položila još prije betoniranja,
• pristup zemljištu za tačke, eventualno za mali bager ili motorno svrdlo za zemlju.

Koji se stupići koriste

Čelični okrugli stupići klasika su za pletivo. Kod dvometarske ograde obično se koristi promjer od oko 48 mm, tanji profil na ovoj visini djeluje mekano i u kutovima se može savijati. Najčešće su pocinčani, često i s plastificiranom ili praškastom bojom.

Čelični četvrtasti stupići (primjerice profil 60 × 40 ili 60 × 60 mm) koriste se uglavnom za zavarene panele i lamele. Imaju pripremljene rupe ili spojnice. Kod ograde od oko dva metra s ispunom koja hvata vjetar preporučuje se radije robusniji profil.

Drveni stupići djeluju prirodno, ali ako se zabetoniraju izravno, drvo na razini terena s vremenom trune. Bolje ih je učvrstiti u metalnu stopu ili nosač koji je u betonu, tako da drvo ostane iznad zemlje.

Betonski stupovi danas se koriste rjeđe, uglavnom za starije tipove ograda ili montažne betonske ploče. Teški su, pa ih pri duljini od oko 2,7 m jedna osoba više ne može sigurno postaviti.

Načini učvršćenja

Betonski temelj u zemlji najuobičajenije je i na ovoj visini najsigurnije rješenje. Rupa obično ima promjer približno 20 do 30 cm i dubinu približno 80 do 90 cm, da bi temelj došao ispod dubine smrzavanja. Ta je u kontinentalnoj Hrvatskoj obično oko 80 cm, u priobalju i na otocima manja, a u gorskim krajevima može biti i veća. Kod tkanine ili lamela temelj se radi radije veći.

Učvršćenje u podzid od betonskih blokova za ispunu: stupić se umetne u blok prije zalijevanja betonom ili se pričvrsti sidrenom pločom na gotovu krunu zida. Umetnuti stupić u pravilu drži bolje, ploča je brža, ali tada cijelo opterećenje vjetra nose sidra i tanak sloj betona.

Zemljani vijci uvrću se u tlo bez betona. Brzi su i čisti, prikladni za kohezivno tlo bez kamenja. U kršu i kamenitom tlu, kakvog je u Dalmaciji i Istri mnogo, uglavnom ne dolaze u obzir. Kod dvometarske ograde s punom ispunom svakako provjerite kod proizvođača vijka za koje je opterećenje namijenjen.

Postupak iskusne ekipe obično je sličan. Prvo se postavljaju kutni, završni i stupovi kapije, koji nose vlak pletiva. Između njih se razvuku dvije špage, jedna pri zemlji i jedna pri vrhu stupića. Prema njima se zatim postavljaju međustupići, tako da je cijela ograda u jednoj liniji, a vrhovi imaju istu visinu ili ravnomjerno prate teren.

Kod pletiva je razmak međustupića obično oko 2,5 m. Kod panelne ograde razmak određuje širina panela i spojnica. Tu se stupići ili vrlo precizno mjere letvom ili se postavljaju postupno s panelom: postavi se stupić, prisloni panel, postavi se sljedeći stupić. Kod panela visine dva metra pogreška od nekoliko centimetara na svakom polju brzo se zbroji.

Rupa se iskopa ručno ili izbuši motornim ili bagerskim svrdlom. Na dno se često stavi nekoliko centimetara šljunka, da voda oko stupića otječe. Stupić se umetne, izravna libelom s dvije okomite strane i osigura kolcima ili letvama. Zatim se zalije betonom, obično razreda čvrstoće približno C16/20 do C20/25, ili gotovom mješavinom namijenjenom stupićima. Beton se probada ili nabija da u njemu ne ostanu mjehurići zraka, a pritom se stalno provjerava nije li se stupić pomaknuo.

Gornja ploha temelja oblikuje se u blagi pad od stupića, da voda otječe dalje, a ne prema čeliku. Kod kutnih stupića žičane ograde istodobno se postavljaju kosnici prema polju, uglavnom s vlastitim malim temeljem. Na kraju se na otvorene profile stavljaju kape, da u njih ne kiši.

Koliko to traje

Samo postavljanje jednog stupića pitanje je desetak minuta do pola sata, većinu vremena oduzimaju kopanje i izravnavanje. Dulje je čekanje. Običan beton stegne se za dan do dva, ali s napinjanjem pletiva obično se čeka približno tjedan dana. Punu čvrstoću beton postiže približno za četiri tjedna. Brzovezujuće mješavine omogućuju da se nastavi ranije, točno vrijeme navodi proizvođač na pakiranju. Ljeti, osobito na jakom suncu i buri, beton treba zaštititi od isušivanja, a zimi se po mrazu ne betonira bez posebnih mjera.

Najviše odlučuje tlo. U glinastom tlu bez kamenja posao ide brzo. Kamenit teren, krš, šljunčani nasipi, građevinski otpad iz vremena gradnje kuće ili stari betonski temelji prethodne ograde usporavaju posao, ponekad treba i pikamer. Ni korijenje drveća i grmlja uz među nije iznimka.

Nadalje je važno:

• koliko je duga linija i koliko se stupića postavlja odjednom, kod većeg broja isplati se motorno svrdlo,
• je li teren ravan ili na kosini, na kosini treba riješiti skokove ispune i preciznije mjeriti,
• koliko je kutova, lomova i završetaka, svaki takav stupić treba kosnike i više pažnje,
• ima li uz rupu mjesta za rad, uz postojeće popločenje, gredice ili zid susjedove garaže kopa se opreznije,
• miješa li se beton ručno na licu mjesta ili se doprema, i koliko je daleko od vozila do linije ograde,
• idu li stupići u gotov podzid, gdje treba bušiti i precizno sidriti.

Kod dvometarske ograde posao otežava i vjetar tijekom montaže. Dugačak stupić teže se drži u okomici dok se ne zabetonira, zato se osigurava temeljitije nego niski stupić.

Stupići su središte cijele gradnje ograde. Prije njih obično dolaze iskolčenje međe i instalacija, uklanjanje stare ograde, ponekad iskop i betoniranje trakastog temelja ispod podzida. Ako se radi podzid, stupići se u njega postavljaju tijekom zalijevanja blokova betonom ili nakon toga, pa ta dva posla zidar i ekipa za ogradu moraju vremenski uskladiti.

Nakon stupića slijedi napinjanje žica i pletiva, montaža panela, lamela ili tkanine te na kraju kapija i ulazna vrata. Stupovi kapije teži su i nose težinu krila, a ako je predviđen motorni pogon, kabele mora položiti i spojiti ovlašteni električar. Zaštitna cijev za kabel ipak se polaže još prije betoniranja, inače se kasnije beton razbija. Ako se uz ogradu planira popločenje ili rubnjaci, unaprijed dogovorite visinu budućeg terena, da temelji ne strše iznad opločnika i da stupić na kraju ne ispadne prenizak.

Plitak ili uzak temelj. Kod dvometarske ograde to je najčešća pogreška. Prvih godina ništa se ne događa, a onda nakon jakog vjetra ili zime stupići počnu popuštati i ograda se nagne. Ako temelj ne seže ispod dubine smrzavanja, mraz ga može podići.

Beton u „brdašcu“ ili ispod razine terena bez pada. Voda stoji uz stupić, čelik pri zemlji tu najbrže korodira, a drvo trune upravo na tom mjestu.

Nedostaju kape. U otvoreni profil ulazi voda, zimi se smrzne i može profil raspuknuti. Iznutra također hrđa.

Stupići izvan špage. Ograda tada „pleše“, kad pogledate duž linije vide se valovi. Kod panela spojnice ne odgovaraju i panele treba na silu savijati.

Prerano napinjanje pletiva. Beton još nema čvrstoću, pa se kutni stupići povuku prema polju. Nakon što se beton stegne, više ih nije moguće izravnati bez razbijanja temelja.

Nedostaju kosnici u kutovima. Kod dvometarskog pletiva vlak je velik i kutni stupić bez kosnika prije ili kasnije se savije.

Skraćeni stupići bez zaštite reza. Ako se pocinčani stupić reže, rez treba zaštititi bojom s cinkom, inače će ondje početi hrđati.

Stupiće ograde može postaviti i spretan kućni majstor ako ima vremena, pomoćnika i strpljenja pri mjerenju. To se ne odnosi na stupove za teške kapije ni na mjesta gdje prolaze instalacije, tamo posao prepustite stručnjacima. Pri duljini od oko 2,7 m dobro je imati drugu osobu koja će stupić pridržavati.

1. Provjeriti među zemljišta i zatražiti označavanje instalacija u tlu.
2. Iskolčiti liniju ograde kolcima i razvući špagu, označiti položaj kutnih, završnih i međustupića.
3. Iskopati ili izbušiti rupe duboke približno 80 do 90 cm i široke približno 20 do 30 cm.
4. Na dno rupe nasuti nekoliko centimetara šljunka.
5. Najprije postaviti kutne i završne stupiće, izravnati ih libelom s dvije strane i osigurati letvama.
6. Razvući između njih dvije špage, pri zemlji i pri vrhu stupića.
7. Postavljati međustupiće prema špagama, svaki izravnati i osigurati.
8. Zamiješati beton prema uputama proizvođača, rupu postupno puniti i beton probadati.
9. Nakon svakog sloja provjeriti okomitost i položaj stupića.
10. Vrh temelja oblikovati s padom od stupića.
11. Postaviti kosnike kod kutnih i završnih stupića.
12. Staviti kape na vrhove stupića i zaštititi eventualne rezove.
13. Pustiti beton da se stegne i pletivo napinjati obično tek nakon približno tjedan dana.

Gotove stupiće provjerite prije nego što se počne montirati ispuna. Nakon napinjanja pletiva ili postavljanja panela pogreške se teško ispravljaju. Stanite na kraj linije i pogledajte duž ograde, valovi se vide odmah. Pritisnite rukom vrh stupića, nakon što se beton stegne ne smije se pomaknuti.

• stupići stoje u jednom pravcu prema špagi,
• svaki stupić okomit je u oba smjera, provjereno libelom,
• vrhovi stupića imaju istu visinu ili ravnomjerno prate teren,
• visina iznad terena odgovara odabranoj ispuni i podnožnoj ploči,
• razmaci su prema dogovoru, kod panela točno na širinu panela,
• kutni i završni stupići imaju kosnike,
• temelji imaju pad od stupića i voda uz njih ne stoji,
• na svim profilima su kape,
• zaštitni sloj stupića nije oštećen i rezovi su zaštićeni,
• zaštitna cijev za kabel do kapije položena je, ako se s njom računalo,
• okolica je počišćena, a sa zemljom je postupljeno prema dogovoru.