Izrada navoja na cijevima

Prije nego što se počne sa rezanjem, u instalaciji ne smije biti pritiska. Kod grijanja to znači ispustiti vodu bar iz grane na kojoj se radi. Kod vodovoda treba zatvoriti glavni ventil i otvoriti najnižu slavinu u kući ili stanu. Zatim majstor radi otprilike ovako:

1. Cijev odsiječe pod pravim uglom, najbolje sjekačem za cijevi, da kraj bude ravan.
2. Skine srh iznutra i spolja i očisti površinu od rđe i stare boje.
3. Postavi glavu nareznice odgovarajuće veličine i cijev premaže uljem za rezanje navoja.
4. Reže navoj ravnomjernim pokretom. Kod ručnog alata povremeno malo vrati unazad, da se oslobode strugotine.
5. Navoj očisti, provjeri mu dužinu i površinu i probno zavrne fiting.
6. Navoj zaptije kudeljom sa pastom, zaptivnim koncem ili teflonskom trakom i spoj pritegne.

Zašto je toliko važno podmazivanje i pravo postavljanje alata? Ako glava krene ukoso, navoj ispadne kriv, fiting stoji nakrivo i spoj kasnije lako počne da curi. Bez ulja se navoj kida, površina postane hrapava i teško se dobro zaptije.

U instalacijama vode, grijanja i gasa koriste se cijevni navoji u colovima, koji se u praksi često zajedničkim imenom zovu BSP. Najvažnije je razlikovati ove oznake:

• R: spoljni konusni navoj koji se reže direktno na cijev. Pri pritezanju se sužava i zaptiva u samom navoju, zajedno sa zaptivnim materijalom. To je uobičajen navoj na čeličnim cijevima za vodu, grijanje i gas,
• Rp: unutrašnji cilindrični navoj u fitingu, u koji se zavrće konusni navoj R,
• G: cilindrični navoj koji sam ne zaptiva. Koristi se tamo gdje zaptiva ravna zaptivka ili O-prsten, na primjer kod holendera, priključaka radijatorskih ventila ili pumpi.

Unutrašnji navoji skoro uvijek dolaze gotovi iz fabrike, u fitinzima i armaturi. Na gradilištu se unutrašnji navoj reže samo izuzetno. Bitno je da se vrsta i veličina navoja na cijevi i na fitingu poklapaju. Ako niste sigurni, pomaže tehnički list proizvođača armature.

Crne čelične cijevi su klasika starijih instalacija grijanja. Lako se narezuju ručno i mašinom i daju čvrst spoj koji se može rastaviti.

Pocinčane cijevi se često nalaze u vodovodnim instalacijama starijih zgrada i kuća. Pri rezanju navoja sloj cinka se na tom mjestu prirodno skine, pa je dobro zaptivanje važno i zato što štiti navoj od vlage. Pocinčane cijevi se ne bi smjele variti ni zagrijavati, pa je navoj kod njih prirodan izbor.

Cijevi od nerđajućeg čelika su tvrđe i više troše alat. Traže oštre glave namijenjene za taj materijal i po pravilu mašinsko rezanje.

Ne narezuju se plastične i višeslojne cijevi, bakarne cijevi i tankozidni čelični sistemi predviđeni za presovanje. Za njih postoje presovani, stezni ili lemljeni spojevi, odnosno prelazni komadi sa navojem. Nije pogodna ni jako korodirala cijev, jer bi joj nakon rezanja navoja ostao pretanak zid.

Ručna nareznica sa čegrtaljkom je dovoljna za manje prečnike i nekoliko navoja, na primjer kod popravke u kupatilu ili priključka radijatora. Prednost joj je što staje i u tijesan prostor, gdje mašinu ne biste mogli postaviti.

Električna nareznica ili mašina za narezivanje koristi se za veće prečnike, tvrđe materijale i veći broj navoja. Navoji su ujednačeniji, posao ide brže i manje se opterećuju cijev i zid na kojem je instalacija pričvršćena. Ako se dio cijevi može skinuti, majstor ga ponekad radije izvadi, nareže navoj na mašini i gotov komad vrati na mjesto.

Koliko je posao zahtjevan, a time i skuplji ili jeftiniji, najviše zavisi od:

• prečnika cijevi i broja navoja koje treba uraditi,
• materijala, jer se nerđajući čelik i stare tvrde cijevi teže režu,
• pristupa mjestu rada, na primjer kad je cijev tik uz zid, u ćošku ili iza kotla,
• stanja cijevi, jer korodirali ili zarasli kraj treba skratiti do zdravog materijala,
• toga da li treba ispustiti i ponovo napuniti grijanje ili zatvoriti vodu za cijelu kuću,
• vrste instalacije, jer su kod gasa zahtjevi za provjeru stroži nego kod vode i grijanja.

U praksi se često desi da najviše vremena ne odnese sam navoj, nego odvrtanje starog zarđalog spoja i priprema mjesta za rad.

Kod vode za piće koriste se samo zaptivni materijali namijenjeni za pitku vodu, dakle paste i konci sa odgovarajućom oznakom. Navoj treba da bude čist, bez ostataka ulja i strugotina koje bi mogle dospjeti u instalaciju.

Kod grijanja spoj opterećuju temperatura i stalno zagrijavanje i hlađenje. Zaptivni materijal mora biti pogodan za sisteme grijanja, a navoj se ne smije previše pritegnuti, da fiting ne pukne. Ako cijev poslije ide u zid ili pod, svaki spoj koji će biti zatvoren mora proći probu na zaptivenost prije malterisanja.

Kod gasa, a u Crnoj Gori je to najčešće tečni naftni gas iz boce ili rezervoara, navoje i spojeve smije raditi samo stručno osposobljen i ovlašćen majstor za gasne instalacije. Nakon svakog zahvata slijedi proba pritiskom i provjera zaptivenosti. Ako osjetite miris gasa, ne palite i ne gasite svjetla ni uređaje, otvorite prozore, zatvorite ventil na boci ako je to bezbjedno, izađite iz prostora i pozovite 112.

Kad preuzimate posao, obratite pažnju na ovo:

• navoj je gladak, bez iščupanih zuba i srha,
• fiting ili ventil stoji pravo, a ne ukoso,
• iz fitinga ne viri previše navoja ni zaptivnog materijala,
• kod vode je instalacija stavljena pod pritisak i spoj je ostao suv,
• kod grijanja je sistem napunjen, iz njega je ispušten vazduh, a pritisak na manometru tokom probe nije padao,
• kod gasa postoji zapisnik o probi pritiskom,
• okolina je očišćena od ulja i strugotina.