Montaža pumpe za toplu vodu / recirkulacija

Kod običnih instalacija topla voda ide od bojlera do slavina jednom cijevi. Kada se voda ne koristi, u cijevi se ohladi. Recirkulacija dodaje drugu, povratnu cijev, koja vodu od najudaljenije slavine vraća nazad u rezervoar. Pumpa na toj povratnoj grani polako tjera vodu u krug, pa cijevi ostaju tople.

Najviše se isplati tamo gdje:

• su kupatila ili kuhinja daleko od bojlera,
• kuća ima više spratova ili više kupatila,
• često puštate vodu da oteče dok ne krene topla,
• se instalacije ionako obnavljaju, pa je povratnu granu lako dodati.

U manjem stanu sa kratkim cijevima korist je obično mala. Ako zgrada ima zajedničko zagrijavanje vode, recirkulacijom se bavi upravnik zgrade, odnosno etažni vlasnici, i u zajedničke vertikale ne treba dirati bez njihove saglasnosti.

U novogradnji se recirkulacija planira zajedno sa ostalim instalacijama. Kod naknadne ugradnje prvo treba vidjeti da li se povratna grana uopšte može provući i kuda. Uobičajen redosljed izgleda ovako:

1. Pregledati postojeće instalacije: trasu, prečnike, stanje cijevi i da li bojler ima priključak za cirkulaciju.
2. Odrediti trasu povratne grane i mjesto za pumpu, najčešće u tehničkoj prostoriji pored bojlera.
3. Zatvoriti dovod vode, ispustiti vodu iz dijela instalacije na kojem se radi i isključiti zagrijavanje.
4. Postaviti povratnu cijev i spojiti je na krajnje slavine ili na kraj razvoda tople vode.
5. Ugraditi pumpu sa zapornim ventilima s obje strane i nepovratnim ventilom, a kod dužih razvoda i ventile za balansiranje.
6. Izolovati i toplu i povratnu granu.
7. Napuniti sistem, ispustiti vazduh i uraditi probu pritiska na zaptivenost.
8. Priključiti pumpu na struju i podesiti regulaciju.
9. Provjeriti rad uz stvarno korišćenje vode u svim kupatilima i u kuhinji.

Sama zamjena stare pumpe novom obično je posao od nekoliko sati. Dodavanje povratne grane pri obnovi može potrajati i cio dan ili duže, zavisno od toga koliko treba štemovati i popravljati.

Važna stvar koju mnogi ne znaju: pumpa za toplu sanitarnu vodu nije isto što i pumpa za grijanje. Kroz recirkulaciju teče pitka voda sa kiseonikom, pa kućište pumpe mora biti od materijala pogodnog za pitku vodu, obično od bronze ili nerđajućeg čelika. Pumpa od livenog gvožđa iz sistema grijanja bi u takvom krugu brzo zarđala.

Što se snage tiče, za porodičnu kuću uglavnom je dovoljna mala štedljiva pumpa. Prejaka pumpa ne donosi veći komfor, već više buke, veće gubitke toplote i brže trošenje cijevi.

Pumpa se može upravljati na nekoliko načina:

• vremenski: pumpa radi, recimo, ujutru i uveče, kada se u kući najviše troši voda,
• prema temperaturi: pumpa se uključi kada se voda u povratnoj grani ohladi ispod podešene vrijednosti,
• kombinacijom vremena i temperature, što je u praksi najrazumnije rješenje,
• na zahtjev, tasterom ili preko sistema pametne kuće.

Zašto ne pustiti pumpu da radi stalno, bez ikakve regulacije? Zato što tada cio krug neprekidno gubi toplotu, a bojler ili toplotna pumpa moraju stalno dogrijavati. Dobra regulacija zadržava komfor i znatno smanjuje nepotreban rad.

Kod zatvorenog sistema sa nepovratnim ventilom uz bojler idu i sigurnosni ventil i često ekspanziona posuda namijenjena pitkoj vodi. Ona prihvata širenje vode pri zagrijavanju i štiti cijevi i armature.

Obim i zahtjevnost posla najviše zavise od toga da li se povratna grana samo dodaje na pripremljene instalacije ili se mora voditi iz početka.

• posao olakšava bojler sa priključkom za cirkulaciju, dostupne cijevi u tehničkoj prostoriji i razvod u spuštenom plafonu ili instalacionom šahtu,
• posao otežavaju cijevi u zidovima i podovima, gdje treba štemovati kanale, a zatim popravljati malter ili pločice,
• više posla donosi i kuća sa više grana, koje treba izbalansirati ventilima,
• kod starih čeličnih cijevi može se pokazati da su zarasle u kamenac i da dio razvoda treba zamijeniti.

U kućama na primorju bojler se često dogrijava i solarnim kolektorima. Tada recirkulaciju treba uskladiti sa solarnim sistemom, da pumpa ne bi miješala vodu u rezervoaru i kvarila njegov rad.

Fiksno povezivanje pumpe na električnu instalaciju ili na upravljačku jedinicu kotla treba da uradi kvalifikovani električar. Ako se radi na gasnom kotlu, na njemu smije raditi samo ovlašćeni serviser za gasne uređaje.

U praksi se najčešće ponavljaju ove greške:

• nepovratni ventil nedostaje ili je pogrešno okrenut, pa voda kroz krug teče u suprotnom smjeru i miješa se,
• ugrađena je pumpa za grijanje umjesto pumpe za pitku vodu,
• povratna grana nije izolovana, pa praktično grije zidove,
• pumpa nema regulaciju i radi danonoćno,
• pumpa je postavljena tako da joj se pri servisu ne može prići,
• temperatura vode u krugu je preniska, što povećava rizik od razmnožavanja bakterije legionele.

O posljednjoj tački: mlaka voda koja stalno kruži idealna je sredina za bakterije. Zato se preporučuje da temperatura tople vode u krugu bude otprilike oko 55 °C ili više i da se, ako bojler to omogućava, voda povremeno pregrije. Tačne vrijednosti podesite prema uputstvu proizvođača bojlera i važećim MEST EN standardima.

Pri preuzimanju provjerite:

• da li topla voda na najudaljenijoj slavini stiže skoro odmah,
• da li pumpa radi tiho, bez zujanja i vibracija,
• da li su spojevi suvi i da li je urađena proba pritiska,
• da li pumpa ima zaporne ventile s obje strane i nepovratni ventil,
• da li su izolovane i topla i povratna grana,
• da li je regulacija podešena prema vašem dnevnom ritmu i da li je možete sami promijeniti,
• da li temperatura vode u krugu nije nepotrebno niska,
• da li ste dobili uputstvo za pumpu, garantni list i opis povezivanja.