Maskiranje radijatora

Dobra maska ne počinje testerom, nego pitanjem: može li radijator i dalje ugrijati prostoriju kada se zatvori? Svaka maska zadrži dio toplote. Zato se prvo gleda tip radijatora, njegova veličina i da li već sada grije na granici svojih mogućnosti. Ako se zimi i bez maske teško održava temperatura u sobi, maska će stvar samo pogoršati.

1. Procijeniti radijator: tip (pločasti, člankasti, liveni), dimenzije, položaj i snagu prema natpisnoj pločici ili dokumentaciji, po potrebi uz pomoć vodoinstalatera ili servisera grijanja.
2. Izmjeriti prostor: visinu, širinu i dubinu radijatora, razmak od prozorske klupice, poda i bočnih zidova, položaj ventila i priključaka.
3. Osmisliti masku: otvori za vazduh dolje i gore, pristup termostatskoj glavi i donjem ventilu, dio koji se skida radi čišćenja.
4. Izabrati materijal prema tome da li maska treba da bude trajna ili da se lako skida.
5. Napraviti konstrukciju ili postaviti gotovu masku.
6. Završno obraditi površinu: gletovanje, brušenje, krečenje ili lakiranje.
7. Uključiti grijanje, provjeriti rad i po potrebi povećati otvore za vazduh.

Zašto su važni otvori i dolje i gore? Radijator zagrijava vazduh, topao vazduh se diže, a odozdo se uvlači hladniji. Ako maska ima otvor samo naprijed ili samo na vrhu, to prirodno strujanje se prekida i toplota ostaje zarobljena ispod maske.

Gips-karton

Dobar je izbor kada radijator treba da „nestane“ u zidu, recimo kao dio obloge zida ili niše. Gipsar na metalne profile, učvršćene u zid i pod, pričvrsti ploče, koje se zatim gletuju i kreče zajedno sa zidom. To je trajno rješenje. Ako se radijator kasnije mijenja, dio konstrukcije mora da se rastavi. Zato se u gips-karton ugrađuju ventilacione rešetke i servisna vratanca.

Drvo

Drveni ormarić za radijator lijepo se uklapa u klasične enterijere i može se uskladiti s namještajem ili podom. Obično stoji samostalno ili se samo okači, pa se lako skida. Gornja ploča može poslužiti kao polica. Masivno drvo ipak traži dovoljno otvora za vazduh i završnu obradu koja podnosi dugotrajnu toplotu.

MDF

MDF ploča se može precizno obraditi, a u nju se lako izreže dekorativna rešetka. Jednostavno se lakira ili oblaže folijom. Birajte ploču i završnu obradu koje proizvođač preporučuje za rad uz toplotu, inače se maska vremenom može iskriviti ili požutjeti.

Metal

Metalne perforirane maske su čvrste, toplota kroz njih dobro prolazi i izgledaju moderno. Često se rade po mjeri, pa priprema traje duže, a montaža traži više preciznosti.

Koliko je posao zahtjevan, a time i koliko košta, zavisi od više stvari:

• veličina radijatora i broj komada, više istih maski radi se brže po komadu,
• položaj, maska ispod prozora s niskom klupicom ili u uglu teže se uklapa,
• ravnost zidova i poda, kriv zid traži dodatno poravnavanje konstrukcije,
• izabrani materijal i dizajn, lukovi, izrezi i ukrasni detalji dodaju posao,
• završna obrada, lakiranje ili bajcovanje znače dodatne korake,
• položaj ventila i cijevi, ako idu nezgodno, masku treba naknadno prilagođavati.

Ako je zgrada priključena na zajedničko grijanje i na radijatorima postoje razdjelnici troškova toplote, maska može uticati na njihovo očitavanje. Prije zatvaranja takvog radijatora kod upravnika zgrade provjerite kako se to uzima u obzir pri obračunu.

• Nema ventilacije. Maska bez otvora dolje i gore zadržava toplotu, soba se sporije grije, a grijanje radi duže.
• Termostatska glava ispod maske. Glava „osjeća“ topao vazduh zarobljen ispod maske i zatvara ventil prije nego što se soba ugrije. Pomaže otvor tačno kod glave ili glava s odvojenim senzorom.
• Neodgovarajući materijal. Jeftine ploče, plastika ili premazi koji nijesu za toplotu krive se ili mijenjaju boju.
• Maska preblizu radijatoru. Između radijatora i maske mora ostati vazdušni razmak. Previše dubok i zatvoren ormarić, s druge strane, pravi „džep“ toplog vazduha.
• Nema pristupa ventilima. Kod kvara ili odzračivanja tada se mora rušiti ili rastavljati.
• Gips-karton bez noseće konstrukcije. Ploče samo zalijepljene na zid ili loše učvršćeni profili vremenom pucaju.

Gotovu drvenu, MDF ili metalnu masku možete postaviti i sami. Konstrukciju od gips-kartona oko radijatora i svaki zahvat na cijevima ili ventilima prepustite stručnjaku.

1. Isključiti grijanje ili sačekati da se radijator ohladi.
2. Izmjeriti širinu, visinu i dubinu radijatora, zajedno s ventilima i termostatskom glavom.
3. Izabrati masku koja je sa svake strane nekoliko centimetara veća od radijatora i ima otvore za vazduh dolje i gore.
4. Provjeriti da li se termostatskoj glavi može prići kroz otvor ili dio koji se skida.
5. Usisati prašinu s radijatora i ispod njega dok je još slobodan pristup.
6. Postaviti masku prema uputstvu proizvođača, a kod okačenog modela učvrstiti je u zid odgovarajućim tiplovima.
7. Provjeriti da maska stoji čvrsto i da ne dodiruje cijevi ni ventile.
8. Uključiti grijanje i poslije nekoliko sati provjeriti grije li soba kao prije.

• maska je čvrsto učvršćena i ne pomjera se kada se pritisne,
• otvori za vazduh postoje dolje i gore i ništa ih ne zaklanja,
• termostatska glava i donji ventil dostupni su bez demontaže,
• dio koji se skida ili vratanca lako se otvaraju,
• između maske i radijatora postoji vazdušni razmak,
• površina je glatka, bez pukotina i ivica o koje se možete povrijediti,
• kada grijanje radi, maska se ne krivi i ne miriše,
• soba se grije približno kao prije maskiranja.