Polaganje cijevi podnog grijanja

Samo polaganje cijevi je tek dio posla. Dobar rezultat zavisi od pripreme podloge, pravilnog redosljeda slojeva i pažljive probe prije zalivanja.

Slojevi ispod cijevi

Na ravnu i čistu podlogu najprije se postavlja toplotna izolacija, najčešće stiropor EPS one čvrstoće koja je predviđena za podove. Iznad zemlje ili iznad negrijanog podruma izolacija je po pravilu znatno deblja nego između dva grijana sprata. Inače bi dio toplote nepotrebno odlazio naniže, u tlo ili u podrum. Po obodu svake prostorije, oko stubova i uz štokove lijepi se ivična dilatacijska traka. Ona odvaja estrih od zidova i dozvoljava mu da se pri zagrijavanju širi bez pucanja.

Na izolaciju se, zavisno od izabranog sistema, stavlja folija, sistemska ploča sa čepovima ili šine u koje se cijev učvršćuje.

Polaganje krugova

Cijev se odmotava direktno sa koluta, najbolje pomoću odmotavača, da se ne uvrće i ne lomi. Svaki krug počinje na razdjelniku, prolazi prostorijom po planu i vraća se nazad na razdjelnik. Instalater pritom drži razmak između cijevi koji je odredio projekat, obično približno 10 do 20 cm. Uz spoljne zidove sa prozorima često se pravi gušća ivična zona, jer se tu hladnoća od stakla najviše osjeća.

Koriste se dva osnovna načina vođenja cijevi:

• spirala (puž), gdje se polazni i povratni vod smjenjuju jedan pored drugog, pa je temperatura poda ujednačenija. U stambenim prostorijama to je danas najčešće rješenje,
• meandar (zmija), gdje cijev ide u paralelnim trakama tamo i nazad. Jednostavniji je za uske i male površine, ali je pod na početku kruga topliji nego na kraju.

Razdjelnik, zaštitne cijevi i označavanje

Kod razdjelnika se mnogo cijevi skupi jedna do druge. Tu se obično vode u zaštitnim cijevima ili sa izolacionim navlakama, da pod ispred razdjelnika ne bude pregrijan. Zaštitne cijevi stavljaju se i tamo gdje cijev prelazi preko dilatacione fuge u estrihu ili ispod praga između prostorija. Svaki krug se na razdjelniku označi, da bude jasno koji par cijevi pripada kojoj prostoriji.

Proba pritiska i livenje estriha

Prije zalivanja cijeli sistem se puni vodom, odzračuje i stavlja pod pritisak. Visinu pritiska i trajanje probe određuju proizvođač sistema i projekat. Ako manometar ne pokazuje pad, rezultat se upisuje u zapisnik. Estrih se zatim lije dok su cijevi i dalje pod pritiskom. Ako se cijev pri livenju ošteti, to se vidi odmah, a ne tek kad su pločice već postavljene.

Ne važi ono „podno je podno“. Sistem utiče na brzinu rada, visinu poda i na to koliko dobro cijev drži dok se lije estrih.

Mokri sistemi u estrihu

• Taker sistem: izolacija sa folijom na kojoj je odštampan raster, a cijev se pričvršćuje plastičnim klamericama pomoću takera. Brz je i prilagodljiv za prostorije nepravilnog oblika. Ako cijev nije dobro pričvršćena, u tečnom anhidritu može da ispliva.
• Sistemska ploča sa čepovima: cijev se utisne između čepova i drži sama. Razmaci se poštuju gotovo sami od sebe i cijev ne ispliva. Ploča je kruća, pa kod složenih osnova ima više sječenja.
• Šine: plastične šine sa žljebovima pričvrste se na izolaciju, a cijev se u njih uklikne. Koriste se uglavnom na velikim, jednostavnim površinama.

Suvi i niski sistemi

Kod adaptacija često nema dovoljno visine za klasičan sklop sa estrihom. Tada dolaze u obzir suvi sistemi, gdje se cijev polaže u žljebove izolacionih ili gips-vlaknastih ploča sa aluminijumskim lamelama koje raznose toplotu. Preko njih se postavljaju suve podne ploče. Druga mogućnost su tankoslojni sistemi sa cijevima manjeg prečnika ili glodanje žljebova u postojeći čvrst estrih. Ova rješenja su lakša i niža, ali traže precizan rad i brže reaguju na promjene temperature.

Cementni ili anhidritni estrih

Cementni estrih podnosi vlagu i pogodan je i za kupatila. Iznad cijevi obično ima najmanje približno 45 mm. Anhidritni (gipsani) tečni estrih savršeno obavije cijev, bolje provodi toplotu i, prema proizvođaču, može biti tanji. Ipak, osjetljiviji je na vlagu i prije lijepljenja pločica treba pažljivo provjeriti njegovu preostalu vlažnost. Kod anhidrita je posebno važno da cijev bude čvrsto pričvršćena.

U pod idu samo cijevi namijenjene podnom grijanju, sa kiseoničkom barijerom. Bez nje bi kiseonik prodirao u vodu i postepeno izazivao koroziju metalnih djelova kotla, pumpe ili razdjelnika i stvaranje mulja.

• PE-X (umreženi polietilen): vrlo rasprostranjen, otporan na temperaturu i pritisak. Varijante PE-Xa, PE-Xb i PE-Xc razlikuju se po načinu proizvodnje. PE-Xa se poslije pregiba, prema proizvođaču, često može popraviti zagrijavanjem toplim vazduhom.
• PE-RT: elastičniji i lakše se savija, omiljen kod niskotemperaturnih sistema.
• višeslojna cijev PE-RT/Al/PE-RT: aluminijumski sloj drži oblik, pa se cijev poslije savijanja ne vraća nazad. Dobra je tamo gdje ima mnogo krivina, ali je kruća za rad.

Najčešće dimenzije su 16 × 2 mm i 17 × 2 mm, a kod tankoslojnih sistema manje. Dužina jednog kruga ima granicu: kod cijevi od 16 mm obično se ne prelazi približno 100 m, ali tačnu vrijednost daju proizvođač i projekat. Predugačak krug ima veliki otpor, voda kroz njega slabo protiče i prostorija se ne zagrije.

Najviše problema nastaje kad instalateri dođu na gradilište koje još nije spremno za polaganje. Prije početka trebalo bi da važi sljedeće:

• projekat ili bar proračun: toplotni gubici prostorija, razmaci, broj i dužine krugova. Bez toga se polaže „od oka“, a balansiranje sistema poslije je gotovo nemoguće,
• prozori i malter gotovi: unutrašnji malter treba da bude urađen, da se po izolaciji i cijevima ne hoda sa skelama i mješalicom,
• instalacije u podu položene: struja, voda i kanalizacija u podu moraju biti gotove i zaravnjene, najbolje u sloju izravnavajućeg nasipa ili izolacije,
• ravna i čista podloga: veće neravnine ploče ili podložnog betona treba unaprijed izravnati, inače izolacija neće naleći, a estrih će imati različitu debljinu,
• postavljen ormarić i razdjelnik: sa jasnom visinom i položajem, da se cijevi do njega dovedu bez ukrštanja,
• visine poda: poznata konačna visina poda, debljina završnog sloja i usklađenost sa pragovima i vratima,
• raspored namještaja: gdje će biti kuhinjski elementi, kada, ugradni ormari. Ispod fiksnog namještaja cijevi se obično ne polažu.

U stanu je dobro prije promjene grijanja razgovarati sa upravnikom zgrade i obavijestiti etažne vlasnike. Ako zgrada ima zajedničku kotlarnicu, priključenje podnog grijanja može uticati na rad cijelog sistema i na raspodjelu troškova grijanja. Povišen sklop poda uz to znači dodatno opterećenje međuspratne konstrukcije, pa o tome treba razgovarati sa nekim ko konstrukciju poznaje.

Zahtjevnost polaganja se mnogo razlikuje i kod iste površine. Zato i dvije ponude za „istu“ kuću mogu dosta da se razlikuju.

Olakšava

• veliki otvoreni prostori jednostavnog oblika, gdje se krugovi polažu bez prekida,
• veći razmak cijevi u prostorijama sa malim toplotnim gubicima,
• sistemska ploča sa čepovima, koja ubrzava poštovanje razmaka,
• pripremljena, ravna i čista podloga i dobar pristup spratu,
• jasan projekat sa crtežom krugova, koji ne treba smišljati na gradilištu.

Otežava

• mnogo malih prostorija, hodnici, kupatila sa nišama i kosi zidovi,
• gusto polaganje i ivične zone, što znači više cijevi i više krivina,
• adaptacija sa niskim sklopom, suvi sistem ili glodanje u stari estrih,
• instalacije drugih majstora koje se ukrštaju u podu,
• rad po hladnom, kad cijev otvrdne i teže se savija,
• velika udaljenost prostorija od razdjelnika i dugački dovodni djelovi.

Podno grijanje je timski posao. Cijevi leže između rada građevinaca i završnih radova na podu, pa se svaka greška u dogovoru odrazi upravo na njih.

• Električar: priprema kablove do sobnih termostata i do regulacije kod razdjelnika. Pogoni ventila i regulacija spajaju se na struju, zato to radi kvalifikovani električar. Zaboravljena zaštitna cijev za kabl termostata kasnije se rješava štemovanjem.
• Majstor za estrih: mora znati gdje će biti dilatacione fuge. One se predviđaju po pravilu kod većih površina, na vratima i kod razuđenih oblika i moraju se poklapati sa podjelom krugova.
• Keramičar i podopolagač: završni sloj mora biti pogodan za podno grijanje. Pločice dobro provode toplotu, drvene i vinilne podove treba birati prema toplotnom otporu i preporuci proizvođača, a debeli tepisi grijanje značajno koče.
• Instalater izvora toplote: niskotemperaturni krug traži miješanje ili izvor sa niskom temperaturom vode, na primjer toplotnu pumpu ili kondenzacioni kotao. Ako se radi na gasnom kotlu, priključenje smije da izvede samo ovlašćeni serviser.

U praksi se pokazalo korisnim da se prije livenja estriha fotografišu sve prostorije sa metrom položenim na pod. Kad se kasnije buši za štok, graničnik vrata ili ankere WC šolje, tako se lako vidi kuda cijevi idu.

• Prelomljena ili zgnječena cijev: krug ima slab protok i prostorija ostaje hladna. Ispod estriha se to teško popravlja.
• Nedostaje ivična traka: estrih se pri zagrijavanju oslanja na zid i puca, a može se prenositi i zvuk koraka.
• Nejednako dugi krugovi bez projekta: kratki krugovi pregrijavaju, dugi ne dogrijavaju. Balansiranje na razdjelniku to ispravi samo djelimično.
• Cijevi preblizu zidu ili ispod kuhinje: grije se prostor gdje niko ne boravi, a prijeti i pregrijavanje namirnica ili namještaja.
• Isplivala cijev u anhidritu: loše pričvršćena cijev izađe pri površini, pokrivni sloj je tanak i pod iznad nje može da pukne.
• Bez probe pritiska ili livenje bez pritiska: oštećenje kolicima, lopatom ili gaženjem otkrije se tek kad je pod završen.
• Nedostaju zaštitne cijevi na dilatacijama: pomjeranje estriha opterećuje cijev i s vremenom je može oštetiti.
• Neoznačeni krugovi: kod podešavanja i servisa nagađa se koji krug pripada kojoj prostoriji.
• Prebrzo puštanje grijanja: grijanje pušteno punom snagom u mlad estrih izaziva pukotine i odvajanje pločica.

Samo polaganje cijevi je obično najbrži dio cijelog podnog grijanja. Uigrana ekipa običnu porodičnu kuću završi uglavnom za jedan do nekoliko dana, zavisno od površine, razuđenosti i sistema. Kod suvih sistema i glodanja posao ide sporije.

Mnogo duže traje ono što dolazi poslije. Estrih mora da sazri, a tek onda se grijanje pušta postepeno, prema protokolu zagrijavanja. Kod cementnog estriha sa puštanjem grijanja obično se počinje približno poslije tri sedmice, kod anhidritnog ranije, često otprilike poslije jedne sedmice, ali uvijek prema uputstvu proizvođača estriha. Temperatura vode se podiže u malim koracima, a prije postavljanja završnog sloja mjeri se preostala vlažnost estriha. Ko hoće pločice dvije sedmice poslije livenja, rizikuje pukotine i odlijepljene pločice. Ljeti na primorju estrih se zna površinski brzo osušiti, ali to ne znači da je i iznutra spreman.

Polaganje cijevi u sistemsku ploču može da savlada i spretan i strpljiv laik, ako ima projekat sa crtežom krugova. Priključenje na izvor toplote, električno povezivanje regulacije i balansiranje ipak prepustite stručnjaku. Ako je izvor toplote gasni kotao, na njemu smije da radi samo ovlašćeno lice. Probu pritiska neka potvrdi instalater.

1. Provjeriti da li je podloga ravna, suva i čista i da li su instalacije u podu gotove.
2. Zalijepiti ivičnu dilatacionu traku po obodu prostorija, oko stubova i štokova.
3. Položiti izolaciju i sistemsku ploču prema uputstvu proizvođača, spojeve dobro ukliknuti.
4. Označiti na ploči tok krugova prema projektu, uključujući ivične zone i mjesta bez cijevi.
5. Spojiti početak cijevi na polazni vod razdjelnika i odmotavati cijev sa odmotavača bez uvrtanja.
6. Utiskivati cijev između čepova, savijati je ravnomjerno i poštovati najmanji poluprečnik savijanja prema proizvođaču.
7. Voditi cijevi kod razdjelnika i preko dilatacija u zaštitnim cijevima.
8. Spojiti kraj kruga na povratni vod, označiti krug i zapisati njegovu dužinu prema oznakama na cijevi.
9. Napuniti sistem, odzračiti ga i sa instalaterom uraditi probu pritiska uz upis u zapisnik.
10. Fotografisati sve prostorije sa metrom i ostaviti cijevi pod pritiskom tokom livenja estriha.

Cijev nikada ne nastavljajte u podu bez potrebe. Ako se cijev ošteti, posavjetujte se sa instalaterom da li za taj tip cijevi postoji presovani spoj koji proizvođač dozvoljava u estrihu.

Prije livenja estriha je posljednji trenutak kad se sve može provjeriti i ispraviti bez razbijanja. Kod preuzimanja prođite kroz ove tačke:

• ivična dilataciona traka postoji po cijelom obodu i uz sve štokove i stubove,
• izolacija naliježe na podlogu, ne pomjera se i nema razmaka,
• razmaci i ivične zone odgovaraju projektu,
• cijevi nijesu prelomljene, zgnječene ni oštećene i u podu nema nepotrebnih spojeva,
• ispod kuhinjskih elemenata i fiksnog namještaja cijevi ne prolaze, ako je projekat tako predvidio,
• kod razdjelnika i preko dilatacija cijevi idu u zaštitnim cijevima,
• krugovi su na razdjelniku označeni i imate spisak prostorija sa dužinama krugova,
• imate zapisnik o probi pritiska sa pritiskom, trajanjem i potpisom,
• sistem je tokom livenja estriha pod pritiskom,
• zaštitne cijevi za kablove termostata i regulacije su pripremljene,
• imate fotografije svih prostorija sa vidljivim mjerama,
• dobili ste preporučeni postupak zagrijavanja estriha od instalatera ili proizvođača estriha.