Zavarivanje metalnih cijevi plamenom

Plamen dobro odgovara čeličnim cijevima tankih zidova i manjih prečnika. Takve se cijevi uobičajeno nalaze u razvodu grijanja u porodičnim kućama i starijim stambenim zgradama. Zavarivač može fino da dozira toplotu, pa se tanak zid cijevi teže progori. Gorioniku ne treba struja, a stiže i u uske uglove iza radijatora ili ispod plafona kotlarnice.

Ima ipak slučajeva kada se bira drugi postupak:

• debele i velike cijevi u kotlarnicama obično se zavaruju električnim lukom, jer je kod debljeg materijala brže,
• bakarne cijevi se u praksi gotovo uvijek tvrdo leme, ne zavaruju. Plamen se koristi i tu, ali se bakar pri tome ne topi,
• pocinkovane cijevi, tipične za stare vodovodne instalacije, ne treba zavarivati. Cink pri zagrijavanju izgori i ispušta štetna isparenja, a spoj gubi zaštitu od korozije. Takve cijevi se spajaju navojem ili prelaznim komadima,
• gasne instalacije smije zavarivati samo stručnjak osposobljen za gas, uz obaveznu probu nepropusnosti. To nije uobičajen posao na grijanju.

Kod starijih kuća zavarivanje plamenom ima još jednu prednost. Stare cijevi često imaju mjere na koje savremeni fitinzi za presovanje ne odgovaraju, ili su toliko oslabljene da presovanje ne bi izdržale. Zavarom se novi dio spaja direktno na zdravi dio stare cijevi.

Samo zavarivanje traje kraće nego što biste očekivali. Najviše vremena odlazi na pripremu i provjeru.

1. Isključiti kotao, sačekati da se sistem ohladi i ispustiti vodu barem iz dijela gdje će se zavarivati.
2. Osigurati okolinu: skloniti zapaljive stvari, prekriti pod i zidove nezapaljivom podlogom ili limom, pripremiti aparat za gašenje požara.
3. Odsjeći oštećeni dio, a krajeve cijevi očistiti od rđe, boje i masnoće do sjajnog metala, po potrebi obraditi ivice.
4. Novi komad precizno postaviti i učvrstiti, da spoj drži osu i da se pri zavarivanju ne pomjeri.
5. Podesiti plamen prema debljini zida cijevi i spoj ravnomjerno zagrijati po cijelom obimu.
6. Zavariti spoj ujednačenim pokretom oko cijevi, po potrebi sa dodatnom žicom.
7. Pustiti da se zavar sam ohladi, ne hladiti ga vodom.
8. Pregledati zavar, napuniti sistem, ispustiti vazduh i uraditi probu pritiska.
9. Po završetku još neko vrijeme pratiti okolinu radnog mjesta, da negdje ne tinja prašina ili izolacija.

Ako cijev ide u zid ili pod, štemuje se i zatvara tek poslije uspješne probe pritiska. Zavar koji propušta, a skriven je ispod maltera, mnogo je teže pronaći nego onaj koji je još na vidiku.

Koliko je posao zahtjevan, a time i skuplji ili jeftiniji, zavisi najviše od toga koliko lako zavarivač prilazi spoju i u kakvom su stanju cijevi. Jednostavno je zavariti slobodno vođenu cijev u kotlarnici ili na zidu, gdje se gorionikom može obići cio obim. Teže je u ovim situacijama:

• spoj je tik uz zid, u uglu ili ispod plafona, pa zavarivač radi u neudobnom položaju,
• cijev je jako korodirala i treba tražiti mjesto gdje je zid dovoljno debeo za zavar,
• u blizini su drvene obloge, spušteni plafon, kablovi ili plastične cijevi koje treba zaštititi,
• u stambenoj zgradi treba ispustiti vodu iz cijele vertikale, pa se termin usklađuje sa upravnikom zgrade i komšijama,
• poslije zavarivanja slijede štemovanje kanala, zazidavanje i popravka maltera.

U stambenoj zgradi vertikala grijanja je zajednički dio zgrade, čak i kad prolazi kroz vaš stan. Prije radova na njoj dogovorite se sa upravnikom zgrade i etažnim vlasnicima, jer ispuštanje vode pogađa i druge stanove.

Zavarivanje plamenom znači rad sa otvorenom vatrom i bocama pod pritiskom. Zato ga radi isključivo obučen zavarivač sa sertifikatom. Ovo nije posao za majstore amatere. Iskusan zavarivač zna ne samo postupak, već i kako se pri zavarivanju u zgradi štiti od požara: pripremi radno mjesto, drži aparat za gašenje pri ruci i pazi na prostor i poslije posla.

Zašto je nadzor poslije završetka toliko važan? Varnice i usijani metal mogu zapaliti prašinu u kanalu, izolaciju ili drvo iza zida, i to sa zakašnjenjem. Požar se ponekad pojavi tek kad zavarivač ode. Vi možete pomoći tako što prije njegovog dolaska sklonite sve zapaljivo iz okoline cijevi i omogućite provjetravanje prostorije.

Ako tokom rada osjetite miris gasa, odmah prekinite posao, otvorite prozore, ne uključujte i ne isključujte električne uređaje, izađite i pozovite 112.

U praksi se često vide ovi problemi:

• loše očišćeni krajevi cijevi: rđa i boja stvaraju pore i zavar vremenom počne da curi,
• progoren zid kod tankih cijevi, kad je plamen prejak ili se zadrži na jednom mjestu,
• nespojen korijen zavara: spolja spoj izgleda uredno, a iznutra metal nije spojen po cijeloj debljini,
• zavar na oslabljenoj cijevi: spoj je dobar, ali malo dalje zarđala cijev ubrzo pukne,
• zatvaranje u zid bez probe pritiska, pa se curenje pokaže kao vlažna fleka na zidu.

Kada preuzimate posao, provjerite naročito sljedeće:

• zavar je neprekidan po cijelom obimu cijevi, bez rupa, pukotina i vidljivih pora,
• spojene cijevi leže u istoj osi, a cijev nije iskrivljena ni ulegla,
• okolina radnog mjesta nije nagorjela, a zaštita podova i zidova je obavila svoje,
• sistem je napunjen, vazduh je ispušten i proba pritiska je prošla,
• poslije puštanja grijanja spojevi su suvi i na radnoj temperaturi,
• radijatori se ravnomjerno griju i u sistemu ne klokoće vazduh,
• pritisak na manometru kotla ne pada ni poslije nekoliko dana rada,
• cijev u zidu je zatvorena tek poslije probe nepropusnosti.