Montaža toplotne pumpe vazduh-voda

Pod montažom se u cjenovniku podrazumijeva rad majstora za grijanje pri postavljanju i povezivanju jedne toplotne pumpe vazduh-voda. To su obično ovi poslovi:

• postavljanje spoljašnje jedinice na pripremljeni temelj, postolje ili zidnu konzolu, sa niveliranjem i antivibracionim podmetačima,
• montaža unutrašnje jedinice, hidrauličnog modula ili kompaktne jedinice sa ugrađenim bojlerom,
• hidraulično povezivanje spoljašnjeg i unutrašnjeg dijela i priključak na krug grijanja i pripremu tople vode,
• montaža armature koja pripada pumpi, recimo filtera, ventila za zatvaranje, sigurnosnog ventila i odzračnih ventila,
• odvod kondenzata od spoljašnje jedinice,
• punjenje, odzračivanje i proba pritiska kruga,
• prvo puštanje u rad, osnovno podešavanje regulacije i obuka vlasnika.

Montaža po pravilu ne obuhvata: samu toplotnu pumpu, bojler, akumulacioni rezervoar, betonski temelj, iskop za cijevi, električni priključak i pregled elektroinstalacije. Električno povezivanje radi licencirani električar. Kod split sistema, gdje se rashladne cijevi spajaju na gradilištu, rashladni krug smije otvarati i puniti samo lice sa sertifikatom za rad sa fluorovanim gasovima sa efektom staklene bašte. Kod monobloka je rashladno sredstvo zatvoreno u spoljašnjoj jedinici još u fabrici, a između jedinica teče samo voda.

Kod mnogih brendova, kao što su Daikin, Mitsubishi Electric, Panasonic, Gree ili Vaillant, puštanje u rad radi ovlašćeni servis proizvođača ili njegov partner. Od toga često zavisi i produžena garancija. Prije potpisivanja ugovora provjerite ko radi puštanje u rad i da li je uračunato u cijenu.

U novogradnji se toplotna pumpa montira uglavnom poslije malterisanja i estriha, kad je kuća zatvorena, a cijevi grijanja razvedene. Kod rekonstrukcije se pumpa često priključuje na postojeće radijatore. Tada prvo treba provjeriti da li radijatori mogu da zagriju kuću i na nižoj temperaturi vode. Toplotna pumpa radi najštedljivije sa niskom temperaturom polazne vode, idealno sa podnim grijanjem. Stari radijatori dimenzionisani za 70 do 80 °C mogu da ne budu dovoljni u najhladnijim danima, posebno u Pljevljima, Žabljaku i drugim mjestima na sjeveru.

Prije dolaska montažne ekipe trebalo bi da bude završeno:

• Proračun toplotnih gubitaka kuće. Bez njega se snaga pumpe samo procjenjuje. Predimenzionisana pumpa se stalno pali i gasi, a premala dugo radi na električni grijač kad je hladno.
• Temelj ili konzola za spoljašnju jedinicu. Betonska traka, blok ili postolje, na visini koja štiti od vode na tlu, a na sjeveru i od snijega.
• Prodor kroz zid. Otvor ili zaštitna cijev za cijevi i kabl, najbolje pripremljeni još u grubim radovima.
• Odvod kondenzata. Šljunčani upojni bunar ili priključak na atmosfersku ili kućnu kanalizaciju. Prema proizvođačima, spoljašnja jedinica zimi može da napravi i desetine litara kondenzata dnevno.
• Električni priključak. Poseban, osiguran vod prema zahtjevima proizvođača i dogovor sa operatorom distributivnog sistema ako se povećava priključna snaga.
• Prostor za unutrašnju jedinicu. Tehnička prostorija sa pristupom razvodima, odvodom za sigurnosni ventil i mjestom za servis.

Položaj spoljašnje jedinice

Najvažnija odluka cijele montaže. Jedinica treba slobodan dotok vazduha, a izduvani hladni vazduh ne smije da se vraća u usis. Proizvođači savjetuju da se izbjegavaju uglovi i uski prostori između dva zida, jer odbijanje pojačava buku. Nije dobro ni mjesto ispod prozora spavaće sobe, pored terase ili odmah uz među sa komšijom. Ako sa krova može da pada snijeg ili led, jedinici treba nadstrešnica. Na primorju treba voditi računa i o slanom vazduhu, pa se biraju jedinice sa zaštitom od korozije. Kod rashladnog sredstva R290, koje koriste mnogi noviji monoblokovi, proizvođač određuje sigurnosnu zonu oko jedinice u kojoj ne smije biti, na primjer, šahtova, svjetlarnika, ventilacionih otvora ni ulaza u podrum.

Postavljanje na temelj ili konzolu

Jedinica se postavlja na betonski temelj, postolje ili nosivu konzolu na zidu. Mora da bude u libeli, a ispod nogica idu antivibracioni podmetači. Konzola na zidu je kompromis. Štedi prostor, ali kod lakih zidova ili zida spavaće sobe može da prenosi vibracije u kuću. Većina majstora zato radije bira poseban temelj na tlu.

Hidraulično povezivanje

Između spoljašnje i unutrašnje jedinice polažu se izolovane cijevi. Napolju izolacija mora da bude otporna na vlagu i UV zračenje, što je uz jako sunce na jugu posebno važno. Na priključke se montiraju fleksibilna crijeva koja prigušuju vibracije i filter koji štiti izmjenjivač od nečistoća iz sistema. Kod priključka na stari sistem isplati se instalaciju unaprijed isprati i dodati hvatač mulja sa magnetom. Mulj iz starih radijatora čest je uzrok kvarova.

Priključak na grijanje i toplu vodu

Prema projektu, pumpa se priključuje direktno na krug grijanja ili preko akumulacionog rezervoara ili hidraulične skretnice. Za toplu vodu se koristi troputni ventil i bojler sa dovoljno velikim izmjenjivačem. Običan bojler za kotao često ima premali izmjenjivač, pa se voda dogrijava električnim grijačem. Proizvođači navode i minimalnu zapreminu vode u sistemu i minimalni protok, koji mora da bude obezbijeđen uvijek, čak i kad su termostatske glave zatvorene.

Kondenzat i zaštita od smrzavanja

Kondenzat se odvodi u šljunčani bunar ispod dubine smrzavanja, u atmosfersku kanalizaciju ili preko sifona u kućnu kanalizaciju. Gdje ima mraza, spoljašnji dio odvoda treba zaštitu, često grijaći kabl. Ako hidraulika napolju nije zaštićena od mraza, a pumpa stane kad nestane struje, voda u izmjenjivaču može da se zaledi. Rješenje je sredstvo protiv smrzavanja, ventili protiv smrzavanja ili razdvajanje krugova prema uputstvu proizvođača.

Punjenje, proba pritiska i puštanje u rad

Krug se puni pripremljenom vodom, odzračuje i radi se proba pritiska. Električar završava priključak, a serviser pušta pumpu u rad. Podešava se kriva grijanja, odnosno zavisnost temperature vode od spoljašnje temperature, priprema tople vode, program protiv legionele i vremenski režimi. Na kraju se popunjava zapisnik o puštanju u rad.

Monoblok

Cijeli rashladni krug je u spoljašnjoj jedinici. U kuću ulaze samo cijevi sa vodom. Montaža je jednostavnija i nije potreban sertifikat za fluorovane gasove. Mana je što spoljašnje cijevi sa vodom treba zaštititi od smrzavanja, a udaljenost između jedinica je ograničena.

Split

Kompresor je napolju, a izmjenjivač voda-rashladno sredstvo unutra. Između jedinica idu rashladne cijevi koje ne mogu da se zalede. Krug se, međutim, spaja, vakuumira i puni na gradilištu, a to smije da radi samo sertifikovani serviser. Split se često bira kad je spoljašnja jedinica dalje od kuće.

Hibridno povezivanje

Toplotna pumpa radi zajedno sa postojećim kotlom na pelet ili drva, koji se pali samo u najvećim hladnoćama ili kad treba mnogo tople vode. Kod rekonstrukcija to je često razuman međukorak ako kuća još nije utopljena.

Orijentacione cijene uređaja jako se razlikuju prema snazi i brendu. Za uobičajene snage za porodičnu kuću riječ je o nekoliko hiljada eura za uređaj, uz bojler, akumulacioni rezervoar i pribor. Tačan iznos daje tek ponuda za konkretnu kuću.

• Snaga odoka. U praksi se pumpa ponekad bira prema kvadraturi kuće ili prema snazi starog kotla. Stari kotlovi su obično mnogo predimenzionisani, a utopljena kuća traži mnogo manje toplote.
• Jedinica na pogrešnom mjestu. Ispod prozora spavaće sobe, u uglu između zidova ili preko puta komšijine terase. Buka se onda rješava naknadno i skuplje.
• Kondenzat pušten na tlo. Voda pravi mrlje po pločama, a gdje ima mraza ispod jedinice raste led koji može da ošteti isparivač ili stazu.
• Spoljašnja jedinica bez razmaka od tla. Voda, lišće ili snijeg blokiraju usis ili odvod kondenzata, a pumpa se muči pri odmrzavanju.
• Neispran stari sistem. Mulj i magnetit začepe filter i izmjenjivač već u prvoj sezoni.
• Mali izmjenjivač u bojleru. Topla voda se dugo grije, a dogrijava je električni grijač, pa raste potrošnja.
• Termostatske glave u svakoj prostoriji bez bajpasa. Pumpa nema obezbijeđen minimalni protok i javlja greške.
• Fabrička podešavanja. Kriva grijanja ostane nepotrebno visoko i pumpa radi sa lošijom efikasnošću nego što bi mogla.

Prije montaže provjerite u nadležnom organu opštine da li vaš zahvat traži odobrenje ili prijavu. U stambenoj zgradi potrebna je saglasnost etažnih vlasnika, jer su fasada i krov zajednički djelovi zgrade.

Buka spoljašnje jedinice ne smije da prelazi dozvoljene nivoe prema susjednim kućama, posebno noću. Pritužbe komšija mogu da završe kod inspekcije, a naknadne izmjene su skupe. Zato proizvođači navode zvučnu snagu jedinice i preporučene udaljenosti, koje je dobro poštovati već pri planiranju.

Električno povezivanje mora da uradi licencirani električar, a poslije toga je dobro da se instalacija pregleda i dokumentuje. Ako se povećava priključna snaga ili mijenja glavni osigurač, to treba unaprijed dogovoriti sa operatorom distributivnog sistema.

Eko fond i pojedine opštine povremeno raspisuju javne pozive za subvencije za energetsku efikasnost u domaćinstvima, a među njima su se nalazile i toplotne pumpe. Uslovi, iznosi i rokovi mijenjaju se iz poziva u poziv, zato provjerite aktuelne uslove na zvaničnom portalu fonda ili opštine prije narudžbe.

Pri preuzimanju tražite zapisnik o puštanju u rad, uslove garancije i dokumentaciju o električnoj instalaciji. Zatim prođite kroz ove tačke:

• spoljašnja jedinica stoji u libeli, na antivibracionim podmetačima i dovoljno visoko od tla,
• oko jedinice je ostavljen slobodan prostor prema uputstvu proizvođača, a izduvani vazduh ne ide u zid niti prema komšiji,
• kondenzat otiče u bunar ili kanalizaciju i ne curi na stazu,
• cijevi napolju su cijelom dužinom izolovane, izolacija nije oštećena i zaštićena je od sunca,
• prodor kroz zid je zaptiven i u njega ne ulazi voda,
• na dovodu u pumpu postoje filter i ventili za zatvaranje do kojih se lako dolazi pri servisu,
• pritisak u sistemu poslije probe ne pada i nijedna armatura ne kaplje,
• regulacija je podešena, znate da promijenite temperaturu i režim i imate pristupne podatke za aplikaciju,
• pumpa u radu ne pravi neobične zvukove ni vibracije koje se prenose u kuću.

Prve zime pratite potrošnju struje i broj sati u kojima radi rezervni električni grijač. Ako se često uključuje i kad je tek malo hladno, nešto nije u redu sa podešavanjem ili sa izborom snage.

Cijena rada u NUMIQ cjenovniku je 675 € po komadu za jednu toplotnu pumpu vazduh-voda. Riječ je o radu majstora za grijanje, uključujući sitni potrošni materijal, bez same pumpe, bojlera, akumulacionog rezervoara i drugog glavnog materijala. Cijena se razlikuje prema regionu i gradu, a na primorju i u Podgorici je obično viša.

Na konačan iznos za montažu najviše utiču:

• udaljenost između spoljašnje i unutrašnje jedinice i način vođenja cijevi,
• da li je riječ o novogradnji sa pripremljenim razvodima ili o zamjeni izvora u starom sistemu koji treba isprati i prepraviti,
• broj krugova grijanja, akumulacioni rezervoar, bojler i hibridno povezivanje sa starim kotlom,
• demontaža starog kotla i njegov odvoz,
• pristup mjestu montaže i potreba za skelom ili platformom kod zidne konzole,
• građevinski radovi kao što su temelj, prodori kroz zid i iskop za cijevi.

Povezane radove možete obračunati posebno, na primjer demontažu gasnog ili električnog kotla, montažu ekspanzione posude ili polaganje cijevi podnog grijanja. Pregled svih stavki naći ćete u dijelu instalacije grijanja.