Postavljanje gres pločica većih od 60 cm

Kod malih pločica fuga može sakriti sitnu neravninu podloge. Velika pločica se ne prilagođava, ona leži kao ploča. Ako je ispod nje izbočina ili udubina, ostane šupljina ili joj rub strši iznad susjedne pločice. Zato kod ovog posla presudni su podloga i način lijepljenja.

U praksi se razlikuju tri bliske vrste posla:

• gres veći od 60 cm je opći naziv za pločice kojima je barem jedna stranica dulja od 60 cm, na primjer 60 × 120, 80 × 80 ili 120 × 120 cm,
• format 60 × 120 cm je jedan od uobičajenih velikih formata u stanovima i kućama, s njim izlaze na kraj dvije osobe s vakuumskim prihvatnicama i dobro se raspoređuje u običnoj kupaonici,
• ploče iznimno velikih dimenzija (na primjer 120 × 260 cm) su posebna priča, trebaju transportne okvire, više ljudi i gotovo savršeno ravnu podlogu.

Važna je i debljina. Obični gres obično ima oko 9 do 10 mm. Tanke ploče od oko 6 mm su lakše, ali osjetljivije na lom pri nošenju. Debele vanjske ploče od oko 20 mm, kakve se često viđaju na terasama i oko bazena, obično se polažu na podesive nosače ili u šljunak, što je drugačiji postupak od lijepljenja u interijeru. Bitna je i površina: polirani, sjajni gres pokazat će svaku visinsku razliku na rubovima. Mat i strukturirane pločice više opraštaju, a za pod kupaonice ili terasu sigurnije su jer manje kližu.

1. Izmjeriti prostoriju i napraviti plan polaganja: smjer pločica, os fuga i raspored rezanih komada, tako da uz zidove ne ostanu uske trake.
2. Provjeriti ravnost i čvrstoću podloge dugom letvom, a neravnine izravnati masom za izravnavanje ili samonivelirajućom masom.
3. Očistiti podlogu od prašine i nanijeti temeljni premaz. U kupaonici i tušu napraviti hidroizolaciju, s brtvenim trakama u kutovima i oko slivnika.
4. Zamiješati fleksibilno ljepilo mješačem na niskim okretajima i nanijeti ga nazubljenom gladilicom na podlogu i na poleđinu pločice. Takvo obostrano nanošenje stručno se zove buttering-floating.
5. Prenijeti pločicu na prihvatnicama, položiti je, utisnuti i izravnati sustavom za niveliranje s klinovima ili spojnicama.
6. Povremeno podići neku pločicu i provjeriti pokriva li ljepilo cijelu poleđinu.
7. Pustiti da se ljepilo stvrdne prema uputama proizvođača, ukloniti spojnice sustava za niveliranje i fugirati.
8. Dilatacijske fuge po obodu i u kutovima ispuniti trajnoelastičnim kitom i očistiti površinu.

Na zidu se prvi red često oslanja na pomoćnu letvu, kako teška pločica ne bi skliznula dok ljepilo ne očvrsne.

Podloga mora biti čvrsta, suha i ravna. Proizvođači velikih formata obično traže odstupanje od ravnosti otprilike do 2 mm na letvi od dva metra, neki i strože. Estrih mora biti dovoljno odležao. Kod anhidritnog estriha dodatno se mjeri preostala vlaga, a površina se brusi.

Ljepilo mora biti fleksibilno cementno, u pravilu razreda C2TE S1 ili S2 prema normi HRN EN 12004. Oznaka S znači da spoj podnosi sitne pomake podloge i promjene temperature. Za velike formate obično se koristi gladilica sa zubom od oko 10 do 12 mm. Cilj je gotovo potpuno pokrivena poleđina, bez šupljina.

Fuge trebaju biti barem onoliko široke koliko preporučuje proizvođač pločica. Kod rektificiranih pločica, onih s brušenim rubovima, to je obično od 2 mm naviše. Potpuno spojene pločice bez fuge nisu dobra ideja jer površina treba prostor za sitne pomake. Osim običnih fuga potrebne su i dilatacije po obodu prostorije, na prijelazima između prostorija i na velikim površinama.

A podno grijanje? Gres se s njim dobro slaže jer dobro provodi toplinu. Prije postavljanja treba napraviti tlačnu probu cijevi i početno zagrijavanje estriha, a nakon postavljanja grijanje se uključuje postupno.

Količina rada, a time i konačni iznos, ovisi ponajviše o ovome:

• stanje podloge: ravan novi estrih štedi mnogo vremena, a stare krive žbuke i podove treba najprije izravnati,
• veličina i težina pločica: 60 × 120 cm postave dvije osobe, a iznimno velike ploče traže više ljudi i okvire,
• razvedenost prostora: niše, tuš s padom, špalete prozora i mnogo rezova oko cijevi produljuju posao,
• kombinacija zida i poda: ako se fuge moraju nastavljati jedna na drugu, planiranje je zahtjevnije,
• uzorak: kod polaganja na preklop pomak je obično najviše jedna trećina, jer su velike pločice često blago savijene, a kod nastavljanja crteža, na primjer imitacije mramora, pločice treba razvrstati,
• logistika: usko stubište ili malo dizalo u zgradi otežavaju unošenje velikih kartona.

U stambenoj zgradi bučne radove i unošenje materijala dobro je unaprijed dogovoriti s upraviteljem i suvlasnicima. Sama zamjena pločica obično ne traži nikakvu dozvolu. Ako je povezana s većim zahvatima, na primjer rušenjem pregradnih zidova ili radom na zajedničkim vertikalama, provjerite u nadležnom upravnom tijelu što je potrebno prema važećim propisima o gradnji.

• lijepljenje na neizravnanu podlogu u nadi da će ljepilo sve izravnati,
• ljepilo naneseno samo na podlogu ili točkasto, pa ispod pločice ostanu šupljine koje pri kuckanju zvuče šuplje i pod opterećenjem pucaju,
• jeftino nefleksibilno ljepilo koje ne podnosi pomake podloge ni podno grijanje,
• rad bez sustava za niveliranje, pa rubovi susjednih pločica stoje na različitim visinama,
• zaboravljene dilatacije po obodu i na velikim površinama,
• hodanje po podu ili fugiranje prije nego što se ljepilo stvrdnulo,
• neoprezno rukovanje, pri kojem se odlomi kut ili pločica pukne prije nego što je položena.

Kad materijal stigne, kartone je dobro držati uspravno ili na ravnoj podlozi i provjeriti jesu li sve pločice iz iste proizvodne serije.

• prijeći letvom po površini i provjeriti ravnost u više smjerova,
• prijeći prstom ili noktom preko spojeva, rubovi susjednih pločica ne bi smjeli osjetno stršiti,
• lagano pokucati po pločicama, osobito u kutovima i u sredini, i poslušati čuje li se šupalj zvuk,
• provjeriti jesu li fuge ravne, jednako široke i potpuno ispunjene,
• pogledati rezove uz zidove, dovratnike i oko cijevi,
• provjeriti postoje li elastične dilatacijske fuge po obodu i u kutovima,
• u tušu provjeriti pad prema slivniku i spoj s hidroizolacijom,
• kod podnog grijanja tražiti uputu kada i kako ga postupno uključiti,
• preuzeti rezervne pločice iz iste serije za eventualni popravak.