Montaža atipičnog okvira ograde

Sistemske ograde imaju unaprijed zadane širine polja i visine. Na ravnom, pravilnom placu rade sasvim dobro. Problem nastaje kada granica placa ne ide pravo ili teren na nekoliko metara primjetno pada. Tada ispod ograde ostaju trouglaste rupe, polja se moraju sjeći na silu, a rezultat izgleda improvizovano.

Okvir po mjeri ima smisla naročito u ovim situacijama:

• plac je nepravilnog oblika ili ima izlomljenu granicu,
• ograda ide niz kosinu ili preko neravnog terena,
• između postojećih stubova ili zidića razmaci su različiti,
• želite kombinovati metalni okvir s drvetom, panelima ili betonskim elementima,
• ograda treba da prati dizajn kuće, na primjer sa skrivenim spojevima ili čistim, jednostavnim linijama.

Prednost je u tome što sami birate visinu, širinu polja, vrstu ispune i način pričvršćivanja. Okvir koji tačno naliježe na stubove opterećen je ravnomjerno, pa se spojevi ne olabave tako lako kao kod dijelova koji su morali biti „ugurani“ na mjesto.

Kod atipičnog okvira svaki korak se prilagođava konkretnom placu, ali je logika uvijek ista:

1. Mjerenje. Izmjere se stvarni razmaci između stubova, visinske razlike i uglovi. Kod složenije granice isplati se pozvati geodetu da tačno obilježi liniju placa.
2. Provjera stubova. Stubovi moraju biti vertikalni, na pravoj visini i u betonu koji je dovoljno očvrsnuo. Okvir se obično montira tek nakon nekoliko dana, a tačno vrijeme navodi proizvođač betonske mješavine.
3. Izrada ili dorada okvira. Okviri se prave prema izmjerama, a neki detalji se dosijecaju i zavaruju tek na licu mjesta.
4. Postavljanje i poravnavanje. Okvir se pričvrsti na stubove vijcima, obujmicama ili zavarivanjem. Usput se stalno provjerava ravnina, visina i nastavak na susjedna polja.
5. Zaštita spojeva. Svako mjesto gdje se sjeklo ili zavarivalo treba očistiti i zaštititi. Na pocinčanom čeliku koristi se cinkova boja, a na plastificiranom okviru popravni lak u istoj nijansi.
6. Priprema za ispunu. Ispuna mora ući u okvir bez naprezanja. Ako se gura na silu, okvir se s vremenom iskrivi.

Okviri se najčešće prave od čelika. Čvrst je, lako se siječe i zavaruje, pa se od njega bez problema prave kosi i izlomljeni oblici. Bez zaštite ipak hrđa, zato je važna obrada površine: vruće cinčanje, plastifikacija ili kombinacija oboje. Dobro zaštićen čelični okvir traje dugo bez veće brige.

Aluminij je lakši i sam po sebi otporan na koroziju. Odgovara modernim ogradama s lamelama ili panelima i mjestima gdje ne želite opteretiti stubove teškom konstrukcijom. Na licu mjesta se, međutim, teže dorađuje, pa kod aluminija mjerenje mora biti vrlo precizno.

Ispuna određuje i izgled i privatnost. Koristi se žičano pletivo ili metalni paneli, drvene ili kompozitne lamele, a nekad i njihova kombinacija. Kod visokih i punih ispuna mislite na vjetar: puna površina radi kao jedro, pa stubovi i njihovo sidrenje moraju biti predviđeni za to opterećenje.

Na kosini se koriste dva pristupa. Kod stepenastog postavljanja okviri ostaju vodoravni, a svako polje je malo niže od prethodnog. Izgleda uredno i tehnički čisto, ali ispod polja nastaju stepenaste praznine koje se zatvaraju podzidom ili daskama.

Kod praćenja terena ukoso okviri se prave kao romboidi, s nagibom jednakim nagibu kosine. Linija ograde je mekša, a razmak ispod ograde ostaje ujednačen. Izrada je zahtjevnija, jer svako polje može imati drugačiji ugao.

Zašto se na kosini toliko pažnje posvećuje stubovima? Zemlja tamo polako klizi, a voda otiče uz temelje. Temeljne stope zato moraju ići ispod dubine smrzavanja, koja je u većem dijelu Bosne i Hercegovine obično oko 80 cm, a u planinskim krajevima i više. Kod težih ograda ili nestabilnog tla prave se dublje stope ili trakasti temelj.

Na zahtjevnost posla, a time i na cijenu, najviše utiču:

• oblik polja: pravougaonik je jednostavan, kosa i izlomljena polja traže više mjerenja i dorada,
• nagib terena i broj visinskih skokova,
• tačnost stubova: krivi ili neravnomjerno raspoređeni stubovi znače da se svaki okvir dorađuje posebno,
• količina zavarivanja i zaštite spojeva na licu mjesta,
• pristup ogradi: uzak pojas uz komšiju, kosina bez puta za auto ili gusto žbunje produžavaju posao,
• težina okvira i ispune, jer za teške dijelove treba više ljudi ili mašina.

Najviše se uštedi dobrom pripremom. Ako su stubovi postavljeni tačno po planu, okviri se mogu napraviti unaprijed u radionici, a na licu mjesta se samo pričvrste.

• okviri se prave prema crtežu, a ne prema stvarno postavljenim stubovima,
• montira se na svjež beton, pa se stubovi pomjere pri pritezanju,
• temeljne stope su plitke i ograda se nakon prve zime nagne,
• zavari i rezovi na pocinčanom čeliku ostanu nezaštićeni i za nekoliko godina počnu hrđati,
• na kosini se miješaju stepenasta i kosa polja bez jasne logike,
• puna ispuna na visokoj ogradi bez provjere opterećenja vjetrom.

U praksi se često desi da se problem ne vidi odmah. Ograda izgleda dobro, a nakon godinu dana pojave se olabavljeni spojevi ili mrlje hrđe na mjestima zavara.

• svi okviri su u ravnini ili u jednakom nagibu, bez vidljivih skokova,
• razmaci između okvira i stubova su jednaki,
• razmak ispod ograde je ujednačen i odgovara dogovoru,
• stubovi su vertikalni i ne pomjeraju se kada ih pritisnete,
• vijčani spojevi su pritegnuti, a zavari cjeloviti,
• svi rezovi i zavari su zaštićeni cinkovom bojom ili popravnim lakom,
• ispuna sjedi u okviru bez naprezanja i ne savija ga,
• ograda stoji na vašem placu, prema obilježenoj granici,
• imate pisanu garanciju i upute za održavanje zaštite površine.