Povezivanje ugla

Ograda nema plafon ni krov koji bi je držali na okupu. Na ravnom dijelu se zato lakše naginje i radi pod uticajem vjetra, mraza i slijeganja tla. Ugao djeluje kao oslonac: dva zida stoje pod pravim uglom i podupiru jedan drugog. To vrijedi samo ako su zaista povezani.

Ako se drugi dio zida samo „prisloni“ uz prvi, nastaje neprekinuta vertikalna fuga od temelja do vrha. Svaki dio onda radi za sebe. U praksi se često dešava da se u takvom uglu nakon jedne ili dvije zime pojavi pukotina, a jedan dio zida počne blago da se odvaja. Povezan ugao to ne dozvoljava, jer se opterećenje raspoređuje u oba smjera.

Ugao je i tačka od koje kreće cijela ograda. Ako nije pod tačnim pravim uglom ili nije vertikalan, greška se prenosi na sve naredne redove, pa i na postavljanje ispuna i kapije.

Postupak se malo razlikuje zavisno od materijala, ali princip je isti: svaki red u uglu slaže se obrnuto od reda ispod.

1. Pripremiti temeljnu traku koja prolazi kroz ugao bez prekida. Dubina se ravna prema projektu i dubini smrzavanja, koja je u većem dijelu Bosne i Hercegovine obično oko 80 cm, a u višim i planinskim krajevima i veća.
2. Kod oplatnih blokova u temelj postaviti vertikalnu armaturu tačno u uglu i u pravilnim razmacima duž zida.
3. Iskolčiti ugao zidarskim konopcima i provjeriti pravi ugao ugaonikom ili pravilom 3-4-5 (dužine stranica trougla u odnosu 3 : 4 : 5).
4. Prvi red položiti tačno u vodoravnu ravan, prvi komad uvijek direktno u ugao.
5. U drugom redu ugaoni komad okrenuti za 90 stepeni, tako da prekrije fugu ispod sebe. Ostali komadi se pomjeraju obično za pola dužine, kod cigle najmanje za trećinu.
6. Ugaone komade po potrebi dorezati ili koristiti sistemske ugaone i polovične elemente proizvođača.
7. Kod oplatnih blokova ubacivati i horizontalnu armaturu i saviti je preko ugla, da prelazi iz jednog dijela zida u drugi.
8. Nakon svakog reda provjeriti vertikalnost ugla libelom i ravninu konopcem zategnutim između uglova.

Zidari obično prvo podignu ugao nekoliko redova više od ostatka zida, takozvano stepenasto izvlačenje ugla, a između uglova onda zidaju prema konopcu. Ugao tako služi kao vodilja za visinu i ravninu.

Klasična cigla se u uglu povezuje vezom dužnjaka i vezača. Dužnjak je cigla položena duž zida, a vezač poprijeko na njega. U uglu se smjenjuju tako da se vertikalne fuge nikad ne ponavljaju jedna iznad druge. Ovakva veza traži precizno rezanje i iskusnu ruku, a zauzvrat dobijete lijep i čvrst ugao.

Oplatni blokovi su šuplji betonski elementi koji se slažu i postepeno zalijevaju betonom. Povezivanje ovdje obezbjeđuje kombinacija smjenjivanja komada i armature. Šupljine u uglu trebaju biti ispunjene betonom cijelom visinom, da ugao radi kao skriveni stub. Slažu se na suho ili s malterom, prema uputstvu proizvođača.

Ogradni i cijepani blokovi često imaju vlastite ugaone ili stubne elemente. Oni znatno olakšavaju posao, ali i kod njih treba poštovati smjenjivanje redova i zalijevanje šupljina ako to proizvođač propisuje.

Za niske podzide dovoljna je obična veza. Kod viših ograda, ograda na kosini ili potpornih zidova koji drže zemlju, o armaturi i vezi odlučuje statičar.

Posao olakšavaju ravan i precizno urađen temelj, sistemski ugaoni elementi i pravi ugao. Brže ide i kod materijala tačnih dimenzija, gdje ne treba mnogo rezati.

Zahtjevniji su uglovi koji nisu pravi, jer svaki komad treba dorezati. Više posla donose i viši zid, teren s nagibom gdje zid stepenasto prati pad, ili spajanje s postojećom starom ogradom. Posao otežava i loš pristup, recimo uska traka između komšijine ograde i vaše bašte. Ako treba popraviti ugao starog, nepovezanog zida, često ga je potrebno rastaviti i uraditi iznova.

• Prislonjen ugao bez veze. Dva dijela samo stoje jedan uz drugi i prije ili kasnije ih razdvoji pukotina.
• Prekinut temelj. Ako se temelji dva dijela samo dodiruju, svaki se sliježe drugačije i ugao pukne.
• Nema armature u uglu. Kod oplatnih blokova ugaoni stub je nosiva tačka, a bez armature gubi smisao.
• Loše zaliveno. Beton koji se lije odjednom u veliku visinu ili je pregust ne ispuni šupljine do kraja i u uglu nastaju gnijezda.
• Dilatacija u uglu. Duga ograda treba dilatacione fuge, ali one ne smiju biti direktno u uglu.
• Provjera tek na kraju. Odstupanje od nekoliko milimetara u svakom redu na vrhu zida postaje vidljivo kriv ugao.

Nizak zidić ili podzid do visine koljena možete uraditi i sami, ako ne žurite. Više ograde, potporne zidove i ograde uz put bolje je prepustiti zidaru.

1. Provjeriti granice placa i iskolčiti ugao s dva konopca.
2. Provjeriti pravi ugao pravilom 3-4-5.
3. Očistiti i navlažiti površinu temelja, ako to traži malter koji koristite.
4. Položiti ugaoni komad prvog reda u malter i poravnati ga libelom u oba smjera.
5. Dozidati prvi red na obje strane prema konopcu.
6. U drugom redu okrenuti ugaoni komad za 90 stepeni i nastaviti s pomjeranjem fuga.
7. Nakon svakog reda provjeriti vertikalnost ugla i ravninu oba dijela zida.
8. Kod šupljih blokova zalijevati beton postepeno, nakon nekoliko redova, i nabiti ga šipkom.
9. Višak maltera skinuti prije nego što se stegne, da ne zaprlja vidljivu površinu.
10. Gotov ugao zaštititi od kiše, mraza i direktnog sunca dok malter i beton ne očvrsnu.

Prije preuzimanja posla pogledajte ugao izbliza i iz daljine. Obratite pažnju na sljedeće:

• vertikalne fuge se u susjednim redovima ne ponavljaju jedna iznad druge,
• ugaoni komadi se po redovima smjenjuju s jedne i druge strane,
• ugao je vertikalan cijelom visinom, što provjerite libelom ili viskom,
• ugao između dijelova zida odgovara crtežu, obično je to pravi ugao,
• fuge su približno iste debljine i pune,
• kod oplatnih blokova u uglu postoji armatura, a šupljine su zalivene,
• u uglu nema pukotina ni olabavljenih komada,
• gornja ivica zida je u uglu vodoravna i nastavlja se na oba dijela.