Zatezanje bodljikave žice

Prije nego što počnete, provjerite gdje tačno ide granica vašeg zemljišta. Kada granica nije jasna, isplati se pozvati geometra. Tako izbjegavate kasnije rasprave sa komšijom. Ako žica ide uz trotoar, put ili mjesto kojim prolaze ljudi i djeca, imajte na umu da se neko o nju može povrijediti. Na takvim mjestima vodite žicu dovoljno visoko ili sa unutrašnje strane ograde.

Samo zatezanje počinje tek kada su stubovi postavljeni, a beton oko njih se stvrdnuo. Postupak obično izgleda ovako:

1. Čvrsto pričvrstiti početak žice na ugaoni ili krajnji stub, s nekoliko namotaja i stezaljkom.
2. Odmotavati žicu duž linije ograde i usput je labavo okačiti na kukice ili držače na srednjim stubovima.
3. Na drugom kraju postaviti zatezač i žicu postepeno zatezati, bez trzanja.
4. Provjeriti da je žica ravna i da nigdje ne zapinje, a zatim je čvrsto pričvrstiti za svaki stub.
5. Kod više redova zatezati svaki red posebno i držati iste razmake po visini.

Zašto su ugaoni i krajnji stubovi toliko važni? Na njih se oslanja cijela sila kojom žica vuče. Zato se uz njih obično postavljaju kosi podupirači, koji sprečavaju da se stub pri zatezanju nagne prema unutrašnjosti polja.

Bodljikava žica se razlikuje po debljini jezgra, gustini bodlji i zaštiti površine. Za trajnu ogradu se gotovo uvijek bira pocinčana žica. Jeftinija žica s tankim slojem cinka prije počne hrđati i lakše pukne pri zatezanju. Plastificirana varijanta se bira tamo gdje je važan i izgled.

• Zatezači omogućavaju da se žica kontrolisano zategne i da se kasnije lako dotegne kada popusti.
• Metalni stubovi su uobičajen izbor za čvrstu i relativno pristupačnu ogradu.
• Betonski stubovi su masivniji i odgovaraju za duge dionice i veće opterećenje.
• Drveni stubovi se koriste prvenstveno kod pašnjaka ili privremene ograde.
• Kosi nastavak na vrhu stuba nosi žicu pod uglom i otežava preskakanje. Bira se kod ograda gdje je zaštita objekta na prvom mjestu.

Sitnice kao što su stezaljke, vezna žica i držači često se zanemaruju. U praksi upravo od njih zavisi hoće li žica ostati na mjestu.

Najjednostavnija situacija je ravan teren, pravilno raspoređeni stubovi i dobar pristup duž cijele linije. Razmak između stubova obično je oko dva do tri metra. Kada su stubovi pravilno raspoređeni, žica se zateže lako i ravnomjerno.

Posao produžava, a time i poskupljuje, prije svega:

• nagib ili valovit teren, gdje se žica mora voditi u dionicama s dodatnim tačkama sidrenja,
• mnogo lomova i uglova, jer je svaki ugao posebna tačka zatezanja s podupiračem,
• veći broj redova ili montaža na kosi nastavak na visini,
• zarastao pojas uz ogradu, žbunje i loš pristup,
• uklanjanje stare, zahrđale žice prije nove montaže.

U praksi se često ponavlja nekoliko propusta:

• Slabo zategnuta žica. Žica se talasa, na vjetru se tare o stubove i lako ju je savladati.
• Prejako zategnuta žica. Nema rezervu za skupljanje na mrazu, pa može puknuti ili iščupati krajnji stub.
• Ugaoni stubovi bez podupirača ili plitko ukopani. S vremenom se naginju i cijela dionica popusti.
• Zatezanje odjednom cijelom dužinom umjesto postepenog dotezanja. Napetost se tada raspoređuje neravnomjerno.
• Rad bez rukavica i naočala. Kada zategnuta žica popusti, prijeti ozbiljna povreda ruku i očiju.

Treba misliti i na temperaturu. Žica zategnuta po ljetnoj vrućini zimi se skupi i zategne još više. Zato je ne treba zategnuti „do kraja“.

Ako imate nisku ogradu sa stabilno postavljenim stubovima, zatezanje možete uraditi i sami. Trebaju vam debele radne rukavice, zaštitne naočale, zatezač ili kliješta za zatezanje i kliješta za sječenje žice. Montažu na kosi nastavak ili na visoku ogradu radije prepustite majstoru.

1. Obući čvrstu odjeću dugih rukava, staviti rukavice i naočale.
2. Provjeriti jesu li ugaoni i krajnji stubovi čvrsti i imaju li podupirač.
3. Kraj žice omotati oko krajnjeg stuba i osigurati stezaljkom ili veznom žicom.
4. Kolut žice odmotavati polako, po mogućnosti nataknut na šipku, da se žica ne uvija i ne zaplete.
5. Žicu labavo okačiti na držače srednjih stubova na istoj visini.
6. Na drugom kraju spojiti zatezač i žicu dotezati postepeno, s nekoliko kratkih pokreta.
7. Zategnutost provjeravati pritiskom ruke u rukavici: žica treba blago popuštati, ali se ne smije vidljivo ulegnuti.
8. Žicu čvrsto pričvrstiti za svaki stub i odrezati višak krajeva tako da ne strše.
9. Nakon nekoliko sedmica provjeriti zategnutost i po potrebi dotegnuti.

Pri preuzimanju prošetajte cijelom linijom ograde i provjerite sljedeće:

• žica je ravna cijelom dužinom, bez talasa i ulegnuća,
• na pritisak blago popušta, ali nije zategnuta do granice pucanja,
• ugaoni i krajnji stubovi stoje uspravno i imaju podupirače,
• žica je pričvršćena za svaki stub i nigdje ne klizi,
• redovi su na istoj visini i s istim razmacima,
• zatezači su dostupni za kasnije dotezanje,
• krajevi žice su savijeni i ne strše u prostor,
• na pocinčanom sloju nema tragova oštećenja od alata.