Montaža betonske ograde do visine 2,1 m

Betonske ograde se slažu od vodoravnih ploča. One su najčešće visoke oko 50 cm i ubacuju se odozgo u utore na stubovima. Visina ograde zato raste u koracima, zavisno od broja ploča i od toga ima li dolje podzidna ploča. Ograda do 2,1 m po pravilu ima jedan red ploča više od niže varijante. Taj jedan red mijenja više nego što izgleda na prvi pogled.

• Do 1,8 m: ograda odvaja parcelu i zaklanja veći dio pogleda, ali visoka osoba još može da proviri preko nje. Stubovi su kraći i lakši. Gornje ploče se ubacuju otprilike u visini ramena, pa montaža ide brže i najčešće bez zidarskih nogara.
• Do 2,1 m (ova stavka): razuman kompromis između privatnosti i zahtjevnosti posla. Stubovi moraju biti duži, zavisno od proizvođača obično oko 2,8 do 3 m, i dublje ukopani. Najviša ploča se ubacuje iznad glave, pa ekipa radi s nogara ili stabilnog podesta, i to u tri čovjeka. Na vjetrovitoj strani ovakva ograda prima osjetno više vjetra nego ograda od 1,8 m.
• Do 2,4 m: bira se uz prometnu cestu, uz komšijsku parcelu koja je znatno više ili kada pogled treba zakloniti i odozgo. Stubovi su još duži i teži i često se postavljaju mašinom. Temelji su masivniji, a proizvođač za ovu visinu može propisati ojačani tip stuba. Kod te visine se više isplati posavjetovati se sa statičarem.

Ako se dvoumite između 1,8 i 2,1 m, napravite jednostavnu probu. Stanite na terasu ili do prozora gdje najčešće sjedite, a neka vam neko na granici parcele podigne letvu prvo na 1,8 pa na 2,1 m. Odmah ćete vidjeti je li niža ograda dovoljna. Važne su i visinske razlike terena: ako je komšijsko dvorište ili trotoar viši od vašeg, ograda od 2,1 m s vaše strane djeluje niže nego što jeste.

Granica parcele i dogovor s komšijom

Ograda viša od dva metra se teško pomjera nakon betoniranja. Ako niste sigurni gdje je granica, neka je geodeta iskolči i označi tačke kočićima. U praksi se često desi da stara ograda ili živica ne stoji tačno na granici, a nesporazum izađe na vidjelo tek kad su stubovi već u betonu. S komšijom se dogovorite unaprijed: na koju stranu će biti okrenuta dekorativna strana ploča, ko će održavati ograda s njegove strane i hoće li mu viša ograda praviti hlad na bašti ili povrtnjaku.

Podzemne instalacije

Rupe za stubove idu otprilike metar u zemlju, pa lako mogu naići na kabl, vodovodni priključak ili gasnu cijev. Prije početka radova zatražite od nadležnih distributera (vodovod, elektrodistribucija, gas, telekom operateri) da označe trase svojih vodova. Ako pri iskopu dođe do oštećenja gasne cijevi ili osjetite miris gasa, odmah se udaljite na sigurnu udaljenost. Ne palite vatru, ne uključujte električne uređaje i pozovite 112 ili dežurnu službu lokalnog distributera gasa. Oštećeni električni kabl ne dirajte i pozovite elektrodistribuciju. Popravku smije raditi samo ovlašteni električar.

Vjetar i položaj parcele

Puna ograda od 2,1 m ponaša se kao jedro. U Hercegovini i na otvorenim visoravnima treba računati s burom. U Posavini, Semberiji i drugim ravnim krajevima vjetar dolazi preko otvorenih polja bez prepreka. Recite ekipi unaprijed odakle kod vas duvaju jaki vjetrovi i je li parcela na brdu ili na otvorenom. Na takvim mjestima se temelji prave s rezervom, a nekad se stubovi postavljaju gušće ili se bira ojačani tip.

Pristup, teren i skladištenje ploča

Ploče i stubovi stižu na paletama, a jedan komad teži nekoliko desetina kilograma. Pripremite mjesto gdje kamion s hidrauličnom dizalicom može istovariti palete što bliže trasi ograde, po mogućnosti na ravnu i čvrstu podlogu. Duž trase uklonite grmlje, kamenje, staru ogradu i ostatke starih temelja. Ako to ne radite sami, dogovorite unaprijed ko ih ruši i odvozi. Ekipi treba slobodan pojas širok otprilike metar s obje strane ograde, inače nema gdje stati s nogarima kada ubacuje gornje ploče.

Iskolčavanje i raspored osa

Monter zategne zidarsku uzicu između krajnjih tačaka i rasporedi ose stubova prema dužini ploča. Razmak osa nije tačno dva metra, jer se dužini ploče dodaje zazor u utorima koji navodi proizvođač. Zato se razmaci ne određuju metrom odoka, nego probnom pločom. Istovremeno se odlučuje gdje dolaze ugaoni i završni stubovi i gdje ostaviti mjesto za kapiju ili kapijicu.

Rupe i temeljne stope

Rupe se buše ručnim ili motornim svrdlom za zemlju. Kod duže ograde i teškog tla koristi se mini bager. U nizinskim dijelovima Bosne i Hercegovine računa se s dubinom smrzavanja od približno 80 cm, a u planinskim krajevima često i dublje. Za visinu 2,1 m temeljne stope se obično prave duboke oko 80 do 100 cm i široke približno 30 do 40 cm, zavisno od tla i preporuke proizvođača. Na dno rupe ide sloj šljunka koji odvodi vodu. Na kosom terenu ili u rastresitom tlu umjesto pojedinačnih stopa radi se betonski trakasti temelj, na koji ograda naliježe cijelom dužinom. Na kraškom, kamenitom tlu dio rupa se često mora razbijati pikamerom, što posao znatno usporava.

Postavljanje stubova

Prvi stub se postavi u rupu, izravna libelom u oba smjera i zabetonira. Koristi se beton klase čvrstoće koju propisuje proizvođač ograde, često nešto oko C16/20 do C20/25. Drugi stub se postavlja tako da se između njega i prvog ubaci donja ploča. Tako je razmak određen tačno. Kod ograde od 2,1 m stubovi se najčešće podupiru letvama ili kosnicima dok beton ne stegne, jer se dug stub u svježem betonu lako nagne. Visina vrhova stubova se provjerava uzicom zategnutom duž cijele ograde.

Umetanje ploča

Ploče se ubacuju odozgo u utore, od donje prema gornjoj. Donje ploče ubacuju dvojica sa zemlje, a posljednji red kod visine 2,1 m treba podići iznad glave. Ekipa zato radi sa zidarskih nogara, pomaže se trakama ili manipulatorom, a sa svake strane stuba stoji po jedan čovjek. Između ploča se nekad stavljaju gumeni ili plastični podmetači. Oni sprečavaju zveckanje i okrhnuće ivica. Na kraju se na stubove stavljaju kape koje štite utore od kiše i mraza.

Koliko traje i kada se ograda smije opteretiti

Dnevni učinak zavisi od terena, pristupa i broja ljudi. Na ravnoj parceli s dobrim pristupom montaža ide znatno brže nego na padini s kamenitim tlom, gdje se rupe kopaju ručno. Stubovi trebaju stajati u betonu barem nekoliko dana prije nego što se ubace gornje ploče. Tačno vrijeme zavisi od betona i vremena. Ljeti beton brže stegne, a pri temperaturama blizu nule ne treba betonirati. Punu čvrstoću beton po pravilu postiže za približno 28 dana. Do tada na ogradu ne vješajte teške saksije i ne naslanjajte na nju merdevine.

Kod visine 2,1 m površina ograde je velika, pa se izgled ploča primijeti više nego kod niske ograde. Istovremeno, teže dekorativne ploče povećavaju zahtjeve pri rukovanju i opterećenje stubova.

• Jednostrane ploče imaju uzorak samo s jedne strane, a druga je glatka ili gruba. Pogodne su tamo gdje niko ne gleda stražnju stranu, recimo prema njivi.
• Dvostrane ploče imaju uzorak s obje strane. Biraju se prema komšiji ili ulici, ali su obično teže.
• Uzorci imitiraju lomljeni kamen, ciglu, drvo ili su glatki. Glatke ploče se lakše farbaju, a reljefne bolje sakriju sitne neravnine i prljavštinu.
• Podzidna ploča je donja ploča koja ulazi malo ispod terena. Ona sprečava pse i druge životinje da se potkopaju. Na padini popunjava razmake ispod stepenasto postavljenih polja.
• Stubovi se dijele na srednje, ugaone i završne, prema broju i položaju utora. Za visinu 2,1 m pitajte proizvođača ima li za tu visinu ojačani tip.
• Boja može biti prirodno siva, obojena u masi ili naknadno farbana. Fasadna boja za beton nanosi se tek kad se ograda osuši. Proizvođači obično preporučuju da se pričeka nekoliko sedmica.

Betonski stubovi nisu predviđeni za kačenje kapije. Ako u ogradi želite kapiju ili kapijicu, računajte sa zasebnim čeličnim ili zidanim stubovima koji imaju vlastiti temelj.

Zahtjevnost, a time i cijena po dužnom metru, može se dosta razlikovati od parcele do parcele. Posao olakšavaju:

• ravna parcela i vezano tlo bez kamenja,
• pristup za kamion s hidrauličnom dizalicom sve do trase ograde,
• duga ravna dionica bez uglova i lomova,
• slobodan pojas duž ograde i unaprijed označene granice i instalacije.

Posao, naprotiv, otežavaju:

• padina, gdje se polja postavljaju stepenasto i svako polje se rješava zasebno,
• kamenito ili podvodno tlo, stari temelji i korijenje drveća na trasi,
• uzak prolaz kroz koji se ploče moraju nositi ručno,
• mnogo kratkih dionica, uglova, spojeva na komšijsku ogradu i mjesta za kapijice,
• rad uz postojeći zid ili objekat, gdje nema mjesta za nogare.

Kod visine 2,1 m ove okolnosti se osjete više nego kod niže ograde, jer svaka prepreka znači još jedno podizanje teških ploča iznad glave.

• Plitke ili uske stope. Visoka puna ograda djeluje kao jedro. Pri jakom vjetru i smrznutom tlu stubovi se postepeno naginju, a nakon nekoliko godina nagne se cijela dionica.
• Ose stubova mjerene metrom umjesto pločom. Ako su stubovi preširoko, ploče ispadaju iz utora, a ako su preblizu, ploče ne ulaze. Kad beton stvrdne, to se može popraviti samo razbijanjem.
• Nepoduprti stubovi. Dug stub se u svježem betonu lako pomjeri. Posljedica je kriva gornja ivica i neujednačeni razmaci.
• Prerano ubacivanje gornjih ploča. Beton u stopama još ne podnosi opterećenje, pa se stub zakrene ili slegne.
• Bez kapa na stubovima. Voda ulazi u utore, zimi se smrzava i okrhne ivice stubova.
• Ograda na padini bez odvoda vode. Donja ploča zadržava zemlju i vodu s komšijske parcele, beton se vlaži, zeleni i pojavljuju se bijele mrlje od soli. Ograda nije potporni zid i ne smije zadržavati nasip.
• Nepažljivo rukovanje. Ploče bačene jedna na drugu ili naslonjene na ivicu imaju okrhnute uglove. Na ogradi u visini očiju to se vidi izdaleka.

Ogradu do 2,1 m može postaviti i spretan majstor amater ako ima barem dvojicu snažnih pomagača, nogare i strpljenja. Ipak, to nije posao za jednog čovjeka. Ploče i stubovi su teški, gornji red se diže iznad glave, a pad ploče može izazvati tešku povredu. Ako su instalacije blizu trase, tlo je teško ili je parcela na padini, posao prepustite ekipi.

1. Provjeriti granicu parcele i zatražiti označavanje podzemnih instalacija.
2. Zategnuti uzicu i označiti ose stubova pomoću probne ploče.
3. Izbušiti rupe do dubine koju preporučuje proizvođač, po pravilu oko 80 do 100 cm, i na dno nasuti šljunak.
4. Postaviti prvi stub, izravnati ga libelom u oba smjera, zabetonirati i poduprijeti letvama.
5. Ubaciti donju ploču, postaviti drugi stub tik uz nju, izravnati i zabetonirati.
6. Nastaviti polje po polje i usput provjeravati visinu vrhova stubova uzicom.
7. Sačekati da beton dovoljno stegne, prema uputi proizvođača betona i vremenskim uslovima.
8. Ubacivati ostale ploče odozdo prema gore, gornji red s nogara, uvijek po dvojica na jednu ploču.
9. Staviti kape na stubove i oko stopa urediti teren tako da voda otiče od ograde.

Gotovu ogradu obiđite cijelu s obje strane. Pogledajte duž gornje ivice s jednog kraja, tako se krivine i stepenice vide najbolje.

• stubovi su vertikalni u oba smjera, provjereno libelom,
• gornja ivica ograde je ravna ili pravilno stepenasta prema terenu,
• ploče sjede u utorima cijelom visinom i ne zveckaju kad ih pritisnete,
• stubovi se ne klate ni pri jakom pritisku rukom,
• na pločama i stubovima nema okrhnutih ivica ni pukotina,
• svi stubovi imaju kape,
• dekorativna strana je okrenuta tamo gdje je dogovoreno,
• ograda stoji na iskolčenoj granici i prati dogovorenu trasu,
• teren oko stopa je uređen i voda ne teče prema ogradi,
• mjesta za kapije i kapijice imaju odgovarajuću širinu,
• okolina je očišćena, a ostaci betona i ambalaža odvezeni.