Postavljanje podupirača do 2,7 m

Zategnuto pletivo ili žica za zatezanje vuče stubove u pravcu ograde. Na srednjim stubovima se ta sila s obje strane izjednači. Na krajnjim i ugaonim stubovima to nije slučaj, jer tamo vuče samo s jedne strane. Zato podupirači najčešće idu ovdje:

• krajnji stubovi: jedan podupirač, okrenut prema ogradi,
• ugaoni stubovi: dva podupirača, svaki u pravcu jedne strane ograde,
• stubovi uz kapiju i kapijicu te mjesta gdje ograda mijenja pravac ili prelazi na kosinu,
• dugi ravni dijelovi: prema uputstvu proizvođača podupirači se stavljaju i usput, na primjer kod stubova za zatezanje.

Zašto podupirač ide na stranu pletiva, a ne iza stuba? On radi kao oslonac koji gura stub nasuprot sili kojom pletivo vuče. Da stoji s druge strane, ta sila bi ga samo čupala. Kod viših ograda od panela podupirač pomaže prije svega protiv vjetra, jer puni ili gusti paneli pružaju vjetru velik otpor.

Osnova je čvrsto betoniran i uspravan stub. Podupirač se postavlja tek uz njega, najbolje u isto vrijeme kad i stub ili ubrzo poslije, dok se pletivo još ne zateže.

1. Mjerenje. Odredi se visina na kojoj se podupirač spaja sa stubom. Obično je to u gornjoj polovini do gornje trećine stuba, zavisno od sistema proizvođača. Iz toga se dobije mjesto gdje će mu biti peta u zemlji.
2. Ugao. Podupirač treba sa stubom zatvarati ugao od otprilike 40 do 50 stepeni. Prestrm podupirač stub skoro i ne drži, a previše položen je dug i može se savijati.
3. Iskop za petu. Iskopa se rupa za betonski blok. Kod ograda ove visine obično se ide na dubinu od oko 60 do 80 cm, da temelj bude ispod sloja koji se zimi smrzava. U višim i hladnijim krajevima Bosne i Hercegovine ta dubina može biti i veća. Dno se nabije i po potrebi se na njega stavi sloj šljunka.
4. Spajanje sa stubom. Podupirač se spaja obujmicom ili vijcima. Spoj mora sjesti bez zazora.
5. Betoniranje. Peta se zalije betonom, a beton se probada ili nabija da u njemu ne ostanu šupljine. Površina se oblikuje u blagi pad od podupirača, da voda otiče.
6. Stvrdnjavanje. Dok beton ne očvrsne, ni podupirač ni stub se ne smiju pomjerati. Sa zatezanjem pletiva čeka se bar nekoliko dana, zavisno od vrste betona i vremena.

Podupirači su obično od čelične cijevi ili profila, vruće pocinčani, često i plastificirani u boji ograde. Trebaju odgovarati prečniku i sistemu stubova, inače se obujmice teško pritežu. Kod viših i više opterećenih ograda isplati se profil debljih zidova.

Spojni materijal: obujmice, vijci i podloške trebaju biti pocinčani ili od nehrđajućeg čelika. Običan vijak zahrđa prije nego ograda.

Beton: obično se koristi beton klase C16/20 ili C20/25 prema BAS EN 206, ili gotova suha mješavina u vrećama namijenjena za stubove. Kod suhe mješavine držite se uputstva proizvođača, naročito kad je riječ o količini vode i vremenu stvrdnjavanja.

Zaštita: mjesta gdje je podupirač skraćivan ili bušen treba premazati cink sprejem ili antikorozivnom bojom. Otvoren kraj cijevi zatvara se kapicom, da u njega ne ulazi voda.

Najjednostavnije je postaviti podupirače zajedno sa stubovima kod nove ograde, u mekoj zemlji koja se lako kopa. Više posla ima kad je u pitanju:

• kamenito ili zbijeno tlo, nasip sa šutom, korijenje drveća,
• kosina, gdje ugao i dubinu treba preciznije mjeriti,
• loš pristup ogradi, na primjer uzak pojas između ograde i kuće ili zasađeno zelenilo,
• naknadna montaža na staru ogradu, kad pletivo treba popustiti, a stub prvo ispraviti,
• podzemne instalacije uz granicu parcele, gdje se mora kopati ručno i pažljivo.

Kod veće ograde posao ide brže po komadu, jer se svi iskopi i betoniranje rade odjednom.

• Plitka peta. Mali blok odmah ispod površine mraz podigne i podupirač više ne drži.
• Pogrešan ugao. Skoro uspravan podupirač ne drži stub i ograda se postepeno naginje.
• Podupirač na pogrešnoj strani. Mora biti na strani prema kojoj vuče pletivo.
• Zazor u obujmici. Mali zazor se vremenom povećava i podupirač prestaje raditi svoj posao.
• Šupljine u betonu. Beton nasut bez nabijanja drži samo naizgled.
• Prerano zatezanje pletiva. Svjež beton ne izdrži silu i stub se pomjeri.
• Nezaštićeni rezovi. Odrezan podupirač bez premaza počne hrđati baš na mjestu spoja.

Ako su vam stubovi čvrsto betonirani i uspravni, podupirač možete postaviti i sami. Prije kopanja provjerite da na tom mjestu ne prolazi gasna cijev, električni kabl ili vodovod. Trasu instalacija možete saznati kod elektrodistribucije, vodovoda i gasnog distributera. Ako pri kopanju oštetite gasnu cijev, odmah se udaljite na sigurnu razdaljinu i pozovite 112.

1. Pripremiti podupirač, obujmicu, pocinčane vijke, beton, šljunak, ašov, libelu, metar i klinove ili letve za podupiranje.
2. Provjeriti da li je stub uspravan i čvrst.
3. Prisloniti podupirač uz stub sa strane pletiva i namjestiti ugao od otprilike 40 do 50 stepeni.
4. Označiti mjesto pete u zemlji i iskopati rupu dubine otprilike 60 do 80 cm.
5. Nabiti dno i nasuti tanak sloj šljunka.
6. Pričvrstiti podupirač obujmicom za stub i pritegnuti vijke tako da spoj nema zazora.
7. Ponovo libelom provjeriti da li je stub uspravan i podložiti podupirač da se ne pomjeri pri betoniranju.
8. Zaliti petu betonom, postepeno ga probadati i površinu izvesti u pad od podupirača.
9. Premazati rezove i bušena mjesta antikorozivnim sredstvom i staviti kapicu.
10. Pustiti beton da očvrsne prema uputstvu proizvođača i tek onda zatezati pletivo.
11. Nakon zatezanja pletiva još jednom pritegnuti obujmicu.

• podupirač je na strani prema kojoj vuče pletivo, a na uglu ih ima dva,
• ugao prema stubu je otprilike 40 do 50 stepeni,
• stub je i poslije zatezanja pletiva i dalje uspravan,
• obujmica je pritegnuta i podupirač se u njoj ne pomjera,
• betonska peta nema pukotina ni vidljivih šupljina,
• voda oko pete otiče i ne zadržava se uz podupirač,
• rezovi su zaštićeni, a otvoreni krajevi zatvoreni kapicom,
• kad rukom pritisnete vrh stuba, ograda ne popušta i ne naginje se.