Ograda od oplatnih blokova DT 20/25 i DT 12, 15

Postupak je isti za sve širine blokova. Razlika je uglavnom u tome koliko širok temelj i koliko armature treba.

1. Iskolčavanje. Trasa ograde se označi kočićima i špagom tačno po granici parcele. Istovremeno se odredi visina gotove ograde i mjesto stubova i kapija.
2. Iskop za temelj. Rov se kopa do dubine do koje mraz ne prodire. U većini krajeva Bosne i Hercegovine to je obično oko 80 cm, a u planinskim i hladnijim područjima ili na glinovitom i vlažnom tlu i više. Dno se poravna i nabije.
3. Temeljna traka. U rov se postavi armatura i zalije betonom. Koristi se beton propisane čvrstoće, kod ograda često C16/20 ili jači, prema projektu. Iz temelja moraju virit uspravne šipke na koje će se kasnije nastaviti armatura u blokovima. Traka je obično šira od samog bloka.
4. Slaganje blokova. Prvi red se postavi u malter i pažljivo poravna, jer on određuje liniju i visinu cijele ograde. Ostali redovi se slažu na vez, odnosno tako da se spojnice smjenjuju.
5. Armatura. U šupljine ide uspravna, a u kanale blokova vodoravna armatura. Više armature traže uglovi, stubovi i mjesta na kojima će visiti kapija.
6. Zalijevanje betonom. Beton se lijeva postepeno, nakon nekoliko redova, i zbija se probadanjem šipkom ili pervibratorom, da u zidu ne ostanu šupljine.
7. Završetak. Na vrh se postave pokrovne ploče ili kapa koja odvodi vodu. Površina se maltersiše, boji, obloži ili ostaje vidljiva.

Betonu treba vremena. Punu čvrstoću dostiže otprilike za četiri sedmice. Ljeti se prvih dana polijeva vodom da se ne osuši prebrzo, a po mrazu se ne betonira bez zaštitnih mjera.

Broj u nazivu približno pokazuje širinu bloka u centimetrima. Deblji blok primi više betona i armature, zid je krući, ali su blokovi teži i temelj mora biti širi.

• DT 12: niski zidići, rubovi gredica i manji pregradni zidovi u bašti, nije za višu punu ogradu,
• DT 15: niske ograde, sokle i podzidi ispod lagane ispune, gdje sam zid ne nosi mnogo,
• DT 20: uobičajena ograda porodične kuće, podzid ili puna ograda srednje visine na ravnoj parceli,
• DT 25: više pune ograde, mjesta izložena jakom vjetru, parcele na kosini i ograde s teškom kapijom.

Zašto je visina toliko važna? Puna ograda radi kao jedro. Što je viša i duža, to se vjetar jače upire u nju i to veća sila djeluje na dno zida, uz temelj. Zato se za više ograde bira deblji blok i više armature. Ako ograda istovremeno treba da drži zemlju, to je već potporni zid, a njega mora proračunati statičar, bez obzira na širinu bloka.

Što se izgleda tiče, postoje dvije mogućnosti. Obični glatki blokovi se najčešće maltersišu ili oblažu. Neki proizvođači nude i blokove s dekorativnom, na primjer cijepanom površinom, kojima malter ne treba. Tada se mora zidati vrlo uredno, jer svaka greška ostaje na vidiku.

Isti broj metara ograde može jednom biti jednostavan posao, a drugi put prilično zahtjevan. Na posao najviše utiču:

• teren: na ravnom je temelj jednostavan, na kosini se mora stepenasto spuštati i često treba i drenaža,
• pristup: kad auto-mješalica može prići do samog rova, betonira se brzo, a ručno miješanje i kolica traju mnogo duže,
• visina i širina blokova: viša ograda znači više redova, više armature i zalijevanje u fazama,
• razuđenost: uglovi, stubovi, kapije i niše za poštansko sanduče ili električno brojilo traže dodatno sječenje i armiranje,
• stara ograda i instalacije: rušenje postojeće ograde i odvoz šuta, kao i vodovi u zemlji koje treba označiti prije iskopa,
• završna obrada: malter, kamena obloga ili metalna ispuna su zasebni koraci.

Sami možete napraviti nizak zidić, otprilike do visine koljena, na ravnoj parceli, na primjer od DT 15 ili DT 20. Višu punu ogradu, ogradu na kosini ili zid koji drži zemlju prepustite stručnjacima.

1. Provjeriti granicu parcele i to gdje u zemlji prolaze instalacije, pa trasu označiti špagom.
2. Iskopati rov do dubine smrzavanja, dno poravnati i nabiti.
3. Postaviti armaturu s uspravnim šipkama i zabetonirati temeljnu traku.
4. Ostaviti temelj nekoliko dana da očvrsne, a po vrućini ga polijevati.
5. Prvi red blokova postaviti u malter i provjeriti libelom po dužini i poprečno.
6. Ostale redove slagati na vez i usput provjeravati vertikalnost.
7. Postaviti uspravnu i vodoravnu armaturu i u uglovima je povezati.
8. Zalijevati betonom nakon nekoliko redova i svaki sloj probadati šipkom.
9. Postaviti pokrovne ploče s nagibom ili prepustom da voda kaplje dalje od zida.
10. Površinu maltersisati ili zaštititi tek kad beton dovoljno sazrije.

U praksi se najčešće pokaže da problem nije u blokovima, nego u onome što je ispod njih i u njima.

• plitak temelj: mraz ga podiže i ograda se nakon par zima nagne ili napukne,
• armatura nije povezana s temeljem: zid tada samo stoji na temelju i pri jakom vjetru se može prelomiti pri dnu,
• zalijevanje odjednom do velike visine: svjež beton gura blokove i može ih izgurati ili raspući,
• prerijedak beton: dodatna voda olakšava lijevanje, ali beton gubi čvrstoću,
• nezbijen beton: u šupljinama ostaju zračni džepovi i zid je slabiji nego što izgleda,
• nema pokrovne ploče: voda ulazi odozgo, smrzava se i malter otpada,
• duga ograda bez dilatacija: beton se skuplja i bez prekida se pojave uspravne pukotine,
• zemlja nagrnuta uz ogradu: zid bez izolacije i odvodnje ostaje vlažan i zimi strada.

• linija ograde odgovara označenoj granici i dogovorenoj visini,
• zid je uspravan, a redovi ravni, bez vidljivog savijanja po dužini,
• na površini nema pukotina, izguranih blokova ni tragova iscurjelog betona,
• stubovi uz kapije su čvrsti, a ankeri postavljeni na pravom mjestu,
• pokrovne ploče čvrsto sjede i voda s njih kaplje izvan zida,
• na dugoj ogradi su izvedene dilatacione spojnice,
• teren oko ograde je uređen tako da voda otiče od zida,
• izvođač vam je dao podatke o upotrijebljenom betonu i preporučeno vrijeme kada se zid smije opteretiti ispunom ili kapijom.