Montaža pletiva do 1,8 m

Pletivo do 1,4 m se najčešće postavlja oko bašti, vikendica i između susjednih placeva. Zadržaće psa i većinu divljači, djeluje lagano i ne zaklanja pogled. To je jednostavnija varijanta koju može savladati i spretniji kućni majstor.

Pletivo do 1,8 m je uobičajeno oko porodičnih kuća. Odrasla osoba ga ne može tek tako preskočiti, a ograda i dalje propušta svjetlo i zrak. Na veću površinu jače djeluje vjetar, pa ugaone i krajnje stubove treba postaviti pažljivije. To posebno vrijedi u krajevima s jakom burom, recimo u Hercegovini.

Pletivo preko 3 m se koristi za poslovne krugove, skladišta, sportske terene, farme i ograđena lovišta. To više nije obična dvorišna ograda nego konstrukcija na koju vjetar pritiska kao na jedro. Koriste se deblji stubovi, dublji temelji, više redova zatezne žice i često kosi nastavak na vrhu za bodljikavu ili žilet žicu. Takvu ogradu treba da osmisli i postavi stručna firma.

• Pocinčano pletivo je jednostavnije i dobro je tamo gdje je važnija funkcija nego izgled. U vlažnom okruženju s vremenom se može pojaviti hrđa.
• Plastificirano pletivo ima na pocinčanoj žici sloj PVC-a, obično zelene boje. Bolje podnosi vlagu i mehanička oštećenja, a u dvorištu djeluje prirodnije. Za trajnu ogradu oko kuće bira se češće.
• Zavareno ili deblje četvrtasto pletivo koristi se za visoke ograde, gdje pletivo mora izdržati veće zatezanje.

Osim pletiva trebaju vam srednji stubovi, jači ugaoni i krajnji stubovi, kosnici (podupirači), zatezna žica, zatezači, vezna žica ili spojnice i beton za učvršćivanje stubova. Na sitnom spojnom materijalu se ne isplati štedjeti, jer se ograda baš tu prvo olabavi.

Prvo morate tačno znati gdje vam ide granica placa. Ako niste sigurni, isplati se pozvati geometra da je iskolči, kako ograda ne bi završila na susjedovom zemljištu. Tada se linija obilježi kočićima i špagom, a zatim se odrede mjesta za kapiju i uglove.

Stubovi se obično postavljaju na svaka 2 do 2,5 m. Na vjetrovitom mjestu ili kod više ograde razmak je bolje smanjiti. Rupe za običnu ogradu duboke su otprilike 60 do 80 cm, idealno ispod dubine do koje se tlo smrzava. U brdskim i planinskim krajevima ta dubina je obično veća. Za ogradu višu od 3 m temelji su dublji i masivniji, često 80 do 120 cm, zavisno od tla i projekta.

Prvo se betoniraju ugaoni i krajnji stubovi zajedno s kosnicima, jer se na njima zateže cijelo pletivo. Između njih se razvuče špaga i prema njoj se postave srednji stubovi, a svaki se provjeri libelom. Beton mora dobro očvrsnuti prije nego što stubove opteretite zatezanjem. Proizvođači obično navode nekoliko dana.

Kod obične ograde zatezna žica ide u tri reda: dolje, u sredini i gore. Visoke ograde trebaju više redova. Pletivo se razmota duž ograde, učvrsti na krajnjem stubu i postepeno, bez trzanja, zateže prema drugom kraju. Na kraju se veže za svaki stub i za zatezne žice.

Najlakše se radi na ravnom terenu s mekanim tlom, dobrim pristupom i bez stare ograde. Posao se produžava i poskupljuje kada imate:

• kamenito ili glinovito tlo, gdje se rupe teško kopaju, što je često na kršu,
• kosinu, gdje ogradu treba stepenasto spuštati ili pletivo prilagoditi terenu,
• staru ogradu koju treba skinuti, zajedno sa starim betonskim stopama,
• mnogo uglova, kapija i kratkih dionica, jer svaki kraj treba kosnik,
• betonske ploče uz dno ograde, bodljikavu žicu ili kosi nastavak na vrhu,
• visinu preko 3 m, gdje se radi sa skele ili radne platforme.

• Plitki temelji. Stub se nakon prve zime ili jakog vjetra počne klimati i povlači za sobom cijelo polje.
• Nema kosnika na uglovima. Zategnuto pletivo vremenom povuče ugaoni stub prema unutra.
• Zatezanje dok je beton svjež. Stub se nagne i više se ne može ispraviti.
• Prevelik razmak između stubova. Pletivo se između njih ulegne.
• Neravnomjerno ili pretjerano zatezanje. Labavo pletivo se talasa, a prezategnuto savija stubove.
• Kriva linija. Kod duge ograde i malo odstupanje na početku se kasnije jako vidi.

Nižu ogradu do 1,4 m ili do 1,8 m možete postaviti sami ako imate pomoćnika i nekoliko slobodnih dana. Ogradu višu od 3 m prepustite firmi, jer se radi na visini, a konstrukciju treba statički provjeriti.

1. Provjeriti granicu placa i obilježiti liniju kočićima i špagom.
2. Označiti mjesta stubova otprilike na svaka 2 do 2,5 m, zatim uglove i kapiju.
3. Iskopati rupe iste dubine, obično 60 do 80 cm.
4. Betonirati ugaone i krajnje stubove s kosnicima i provjeriti ih libelom.
5. Razvući špagu između krajnjih stubova i prema njoj betonirati srednje stubove.
6. Ostaviti beton da očvrsne prema uputstvu proizvođača.
7. Razvući i zategnuti tri reda zatezne žice.
8. Razmotati pletivo, učvrstiti ga na krajnjem stubu i postepeno zatezati.
9. Vezati pletivo za svaki stub i za žice u pravilnim razmacima.
10. Provjeriti liniju i zategnutost, a oštre krajeve žice saviti.

• stubovi stoje uspravno i u jednoj liniji, nijedan se ne pomjera kad ga gurnete,
• ugaoni i krajnji stubovi imaju kosnike,
• betonske stope su cijele, bez šupljina, i oko njih se ne zadržava voda,
• zatezne žice su zategnute i čvrsto stoje u zatezačima,
• pletivo je ravno, bez talasa i ulegnuća, iste visine cijelom dužinom,
• pletivo je vezano za svaki stub i za žice,
• zaštitni sloj na pletivu i stubovima nije oštećen,
• oštri krajevi žice su savijeni, a prostor oko ograde je očišćen.