Postavljanje stuba do visine 3,8 m

U cjenovnicima se pod „visinom stuba“ u pravilu misli na ukupnu dužinu stuba, a ne na visinu ograde iznad terena. Dio stuba je u betonskom temelju, obično otprilike 80 do 100 cm. Iznad zemlje kod stuba dugog 3,8 m tako ostaje oko 2,8 do 3 metra. Prije narudžbe vrijedi s izvođačem razjasniti kako on to računa, jer razlika od jednog metra mijenja cijeli projekat.

Tipične situacije u kojima ova varijanta ima smisla:

• pletivo oko sportskog igrališta, terena ili školskog dvorišta, gdje lopta ne smije preletjeti ogradu,
• zaštitna mreža iza gola ili uz cestu, koja štiti okolinu od lopti,
• visoka ograda prema prometnoj cesti ili prema komšiji, gdje vlasnik želi privatnost i pletivo dopunjuje mrežom za zasjenu,
• ograda s dva reda pletiva jedan iznad drugog ili s nastavkom za bodljikavu žicu kod skladišta i firmi,
• stubovi koji nose kapiju, pješačku kapijicu ili motorni pogon, pa moraju biti duži i dublje usidreni od okolnih stubova.

Ako ograda iznad terena ima do dva metra, visoki stub bespotrebno povećava zahtjeve za temelj i materijal. Tada odaberite nižu varijantu.

Sve tri stavke na prvi pogled rade isto: stub se postavi u rupu i zalije betonom. Razlika je u silama koje stub mora podnijeti, a one s visinom rastu brže nego što bi čovjek očekivao. Vjetar djeluje na cijelu površinu ograde, a što je stub duži iznad zemlje, to se većom polugom upire u temelj.

• Stub do 2,4 m: obična baštenska ograda s pletivom ili panelima visine otprilike 1,5 do 2 m. Temelj je manji, a stub može postaviti jedan iskusan majstor s pomoćnikom, sa zemlje, bez ljestava.
• Stub do 2,7 m: ograda od oko dva metra s rezervom, na primjer s nastavkom ili na kosini, gdje treba izravnati visine. Zahtjevi za temelj rastu, ali postupak ostaje isti.
• Stub do 3,8 m: ograda visine oko tri metra. Temelj mora biti dublji i širi, stub jači, podupirača više, a razmaci između stubova kraći. Za postavljanje su potrebna najmanje dva čovjeka, ljestve za provjeru gornjeg dijela i privremeno podupiranje dok se beton ne stegne.

Praktično to znači da stub od 3,8 m nije „malo duži“ stub. Teži je, nezgodniji za rukovanje, svako odstupanje od vertikale je gore vidljivije, a greška u temelju se pokaže naginjanjem cijelog polja ograde. Zato kod ove varijante računajte s više vremena po komadu i s većom količinom betona.

Koji stub odabrati

Kod visoke ograde presudna je krutost profila. Tanak okrugli stub, koji kod ograde od dva metra bez problema izdrži, kod tri metra i mreže za zasjenu na vjetru počne se savijati.

• Okrugli čelični stubovi, pocinčani i često s plastificiranom površinom, najčešći su uz pletivo. Za visoku ogradu bira se veći prečnik i deblji zid, obično prema preporuci proizvođača sistema.
• Kutijasti profili, pravougaoni i kvadratni, kruti su u jednom smjeru. Kod pravougaonog profila duža strana se okreće okomito na ogradu, da bolje odolijeva vjetru.
• Stubovi za panelne sisteme se na ovoj visini koriste rjeđe, jer su paneli obično niži. Ako se paneli slažu jedan iznad drugog, to treba riješiti prema uputstvu proizvođača.
• Drveni stubovi ove dužine su teški i u zemlji trule. Ako ih neko ipak želi, trebali bi stajati na čeličnoj ankernoj stopi iznad terena, a ne u betonu.
• Betonski stubovi su izuzetno teški i na tri metra iznad zemlje bez mehanizacije se teško postavljaju.

Temelj u zemlji

Najčešći način je zaseban betonski temelj za svaki stub. Kod visokog stuba rupa se kopa otprilike 80 do 100 cm duboko, dakle ispod dubine smrzavanja, i u pravilu najmanje 30 cm široko, kod stubova za kapiju i ugaonih stubova i više. U višim, planinskim krajevima Bosne smrzavanje ide dublje, pa i temelj treba prilagoditi. Na dno ide nekoliko centimetara šljunka, da voda može oteći. Obično se koristi beton klase C16/20 do C20/25, miješan na licu mjesta ili dovezen mikserom kad je stubova više. Suhe betonske mješavine u vrećama su praktične, ali kod dubokih temelja treba ih mnogo i važno je da se dobro izmiješaju i zbiju.

Stub u podzidu

Ako ograda stoji na podzidu od šalung blokova, stub se betonira direktno u šupljine blokova ili u temelj ispod njih. Kod visokog stuba nije dovoljno da je usađen samo u blok. Trebao bi sezati do temeljne trake, inače se vjetar upre u gornji red blokova i može ih raspući.

Ankerna ploča i zemljani vijci

Stub s navarenom pločom može se usidriti na postojeći beton, na primjer na zidić. Pri dužini od oko 3,8 m na ankere ipak djeluju velike sile i takvo rješenje bi trebao procijeniti statičar ili barem proizvođač sistema. Zemljani vijci su brzi i bez betona, ali kod visokih ograda s mrežom za zasjenu njihova nosivost zavisi od tla i mora je potvrditi proizvođač.

Većina problema kod visokih stubova ne nastane pri betoniranju, nego još prije toga. Prije početka radova provjerite sljedeće:

• Granica parcele. Kod ograde na granici isplati se da granične tačke iskolči geodeta. Pomjeriti izbetonirani stub od tri metra mnogo je teže nego nizak.
• Podzemne instalacije. Obilježavanje struje, gasa, vode, kanalizacije i telekomunikacija dogovorite s nadležnim distributerima. Rupa duboka skoro metar može pogoditi kabl ili cijev.
• Pristup. Stubovi su dugi, pa ih treba dopremiti i složiti uz trasu ograde. Ako se buši motornom bušilicom ili kopa mini bagerom, mašina mora moći doći do ograde.
• Kablovi i zaštitne cijevi. Ako planirate motorni pogon kapije, rasvjetu ili zvono, zaštitne cijevi za kablove moraju biti u zemlji prije betoniranja. Samo povezivanje je posao za kvalifikovanog električara.
• Stara ograda. Vađenje starih stubova s betonskim temeljima je zaseban posao i treba dogovoriti ko ga radi i gdje ide otpad.

Na gradilištu postupak u pravilu izgleda ovako. Prvo se razvuče kanap duž trase ograde i označe se mjesta stubova. Kod visoke ograde razmaci su kraći nego kod niske, često oko 2 do 2,5 metra, zavisno od sistema i od toga hoće li na ogradi biti mreža za zasjenu. Prvi se postavljaju ugaoni, krajnji i stubovi za kapiju, jer se prema njima ravnaju ostali.

Rupe se kopaju ručno, motornom bušilicom ili mašinom. Na dno ide sloj šljunka. Stub se postavi u rupu i podmetne tako da ima pravu visinu. Kod stuba od tri metra visina se provjerava prema kanapu zategnutom gore između ugaonih stubova ili nivelirom, a ne samo od terena, jer teren rijetko kad je ravan.

Zatim dolazi najvažniji trenutak: vertikala. Stub se libelom provjerava u dva smjera, duž ograde i okomito na nju. Na ovoj dužini preporučuje se duža libela ili visak, jer kratka libela ne primijeti odstupanje koje se gore vidi u centimetrima. Stub se podupre s dvije do tri letve zabodene u zemlju, da se tokom betoniranja i stezanja ne pomjeri.

Beton se ugrađuje u slojevima i zbija šipkom ili nabijanjem, da u temelju ne ostanu šupljine. Tokom betoniranja vertikala se provjerava ponovo, jer beton lako odgurne stub. Gornja površina temelja oblikuje se u blagi konus od stuba, da voda otiče, a ne stoji uz čelik.

Uz visoku ogradu idu i podupirači. Postavljaju se na uglovima, uz krajnje i stubove za kapiju, na promjeni smjera, a na dugim dionicama i usput, zavisno od sistema na primjer otprilike svakih 25 metara. Podupirač ima svoj mali temelj i za stub se veže obujmicom ili vijkom. Kod ograde od tri metra obično je dobro staviti podupirač s obje strane ugaonog stuba.

Isti stub na jednoj parceli može oduzeti upola manje vremena nego na drugoj. Posao olakšavaju ravan teren, mekše zemljano tlo bez kamenja, dobar pristup za bušilicu i jasno iskolčena granica. Pomaže i kad su stubovi pripremljeni na mjestu, a beton se može miješati uz trasu ograde.

Posao, s druge strane, otežavaju:

• kamenito ili stjenovito tlo, kakvog u Hercegovini i krškim predjelima ima mnogo, gdje bušilica nije dovoljna pa treba štemati ili koristiti težu mehanizaciju,
• teška glinena tla, koja se lijepe i u kojima se po kiši u rupi zadržava voda,
• visok nivo podzemne vode, kad rupa plavi i beton se mora ugrađivati pažljivije,
• kosina, gdje se visine stubova moraju stepenasto spuštati, a podupirači imaju različite dužine,
• korijenje drveća, stari temelji ili ostaci stare ograde,
• instalacije u trasi, kad se mora kopati ručno i polako,
• uzak pristup, gdje se dugi stubovi moraju nositi ručno i daleko.

Kod visokih stubova ulogu igra i vrijeme. Na jakom vjetru stub od tri metra teško se drži vertikalno, a svjež beton se ispod njega može pomaknuti. Tamo gdje puše bura, visoka ograda s mrežom za zasjenu traži posebno pažljivo dimenzionisanje. Po mrazu se ne betonira, osim ako proizvođač betona izričito ne dozvoljava drugačije.

Stub do 3,8 m možete postaviti i sami ako imate vještine i barem jednog pomoćnika. Sami takav stub nećete savladati, dug je, težak i pri prevrtanju može povrijediti čovjeka. Prije kopanja obavezno tražite obilježavanje instalacija. Ako biste pri kopanju naišli na gasnu cijev i osjetili miris gasa, odmah se udaljite s mjesta, ne koristite otvoren plamen ni električne aparate i pozovite 112 ili dežurnu službu lokalnog distributera gasa. Ako naiđete na kabl, prekinite rad i javite se distributeru.

1. Provjeriti granicu parcele i obilježavanje podzemnih instalacija.
2. Razvući kanap duž trase ograde i označiti mjesta ugaonih i usputnih stubova.
3. Iskopati rupe dubine otprilike 80 do 100 cm i širine najmanje 30 cm, kod ugaonih i stubova za kapiju šire.
4. Nasuti na dno rupe sloj šljunka i nabiti ga.
5. Zatvoriti gornji kraj stuba kapom, da u njega ne ulazi voda.
6. Postaviti stub u rupu u dvoje, podesiti visinu prema kanapu i podmetnuti ga.
7. Provjeriti vertikalu u dva smjera dugom libelom i poduprijeti stub letvama.
8. Zamiješati beton prema uputstvu proizvođača i ugrađivati ga u slojevima uz zbijanje.
9. Tokom betoniranja više puta provjeravati vertikalu i visinu.
10. Oblikovati površinu temelja u konus prema van od stuba.
11. Ostaviti beton da se stegne i po toplom vremenu ga prvih dana vlažiti, podupirače ostaviti na mjestu.
12. Postaviti podupirače i zatezati pletivo tek kad se beton dovoljno stvrdne.

Kad provjeravate gornji dio stuba s ljestava, pazite da su ljestve stabilne i da ih druga osoba drži. Ako ograda nosi motorni pogon kapije ili rasvjetu, električni dio prepustite električaru.

Kod visokih stubova greške se ne zaboravljaju. Ono što kod niske ograde prođe neprimijećeno, ovdje se pokaže do prve zime ili prve oluje.

• Plitak temelj. Stub se s vremenom nagne u smjeru vjetra koji tu najčešće puše, a mraz ga može izdići. Kod ograde od tri metra nagib se vidi već s ulice.
• Uska rupa. Ako je rupa tek malo šira od stuba, beton čini tanak omotač i stub se u njemu savija kao u cijevi.
• Beton ispod nivoa terena bez pada. Oko stuba nastane udubljenje u kojem stoji voda. Čelik uz dno ranije počne korodirati, a mraz može razoriti beton.
• Otvoren vrh stuba. Voda ulazi u cijev, zimi se smrzne i može raspući stub. Kapa je sitnica, ali važna.
• Podupirača nema ili su preslabi. Ugaoni stubovi se nakon zatezanja pletiva saviju prema unutra, a pletivo popusti.
• Prerano zatezanje pletiva. Svjež beton ne izdrži povlačenje žica i stub se pomakne. Pletivo se u pravilu zateže najranije nakon nekoliko dana, zavisno od vremena i kasnije.
• Mreža za zasjenu bez proračuna. Vlasnik naknadno objesi na ogradu mrežu za zasjenu s kojom prvobitni plan nije računao. Ograda se odjednom ponaša kao jedro i stubovi se nagnu.
• Oštećen cink. Pri skraćivanju stuba otkrije se goli čelik. Bez popravke cink sprejom rez počne hrđati.

Vrijeme za jedan stub zavisi prvenstveno od tla i pristupa. Na mekom tlu s bušilicom za dan se postavi znatno više komada nego na kamenitoj kosini s ručnim kopanjem. Ugaoni i stubovi za kapiju traju duže, jer imaju veće temelje i podupirače, a njihovo ravnanje je zahtjevnije.

Betonu treba vremena. Prvih dana nakon betoniranja stub se ne smije opterećivati, a podupirači trebaju ostati na mjestu. Pletivo, zatezne žice i mreža za zasjenu obično se montiraju tek nakon otprilike sedmicu dana, po hladnom vremenu i kasnije. Punu čvrstoću beton u pravilu postiže nakon otprilike 28 dana. Tešku kapiju ili motorni pogon vrijedi objesiti tek kad se beton dovoljno stvrdne, prema preporuci dobavljača kapije.

Na stubove se nastavlja montaža pletiva ili mreža, eventualno kapije i njenog pogona. Redoslijed dogovorite unaprijed, da monter pletiva ne dođe prije nego što se beton stvrdne i da električar bude prisutan kad se polažu zaštitne cijevi.

Stubove provjerite još prije montaže pletiva, dok se sve dobro vidi i eventualna popravka je jednostavnija. Pogledajte niz stubova s kraja ograde: vrhovi bi trebali činiti ravnu liniju, a stubovi stajati u jednom pravcu. Dugom libelom provjerite vertikalnost na nekoliko nasumično odabranih komada. Pri preuzimanju prođite kroz ovu listu:

• stubovi stoje na dogovorenim mjestima i u liniji prema kanapu,
• vrhovi stubova su jednake visine ili se ravnomjerno prilagođavaju kosini,
• vertikala odgovara u oba smjera, i na ugaonim i na stubovima za kapiju,
• razmaci odgovaraju dogovoru i sistemu ograde,
• temelji imaju dogovorenu dubinu i širinu, a po mogućnosti postoje i fotografije s betoniranja,
• površina betona ima pad od stuba i voda uz njega ne stoji,
• podupirači su postavljeni na uglovima, krajevima, kod kapije i na promjenama smjera,
• na stubovima su kape, a rezovi imaju popravljenu zaštitu površine,
• zaštitne cijevi za kablove položene su tamo gdje su planirane,
• stubovi se ne pomjeraju kad ih rukom gurnete u gornjem dijelu,
• okolina je očišćena, a iskopana zemlja odvezena ili razgrnuta prema dogovoru.