Montaža atipičnog okvira ograde

Gotove, sistemske ograde imaju unaprijed određene širine polja i visine. Na ravnom i pravilnom placu rade dobro. Problem nastaje kada granica ne ide pravo ili teren na par metara primjetno pada. Tada ispod ograde ostaju trouglaste rupe, polja se sijeku na silu i sve djeluje improvizovano. U Crnoj Gori, gdje su placevi često na padini, u kamenitom terenu ili uz stare suvomeđe i zidove, to se viđa prilično često.

Okvir po mjeri ima smisla naročito u ovim situacijama:

• plac ima nepravilan oblik ili izlomljenu granicu,
• ograda ide niz padinu ili preko neravnog terena,
• između postojećih stubova ili zidića razmaci su različiti,
• želite da kombinujete metalni okvir sa drvetom, panelima ili betonskim elementima,
• ograda treba da prati izgled kuće, recimo sa skrivenim spojevima ili čistim, jednostavnim linijama.

Prednost je u tome što sami birate visinu, širinu polja, vrstu ispune i način pričvršćivanja. Okvir koji tačno naliježe na stubove opterećen je ravnomjerno, pa mu se spojevi ne olabave tako lako kao kod djelova koji su morali da se "uguraju" na mjesto.

Kod atipičnog okvira svaki korak se prilagođava konkretnom placu, ali je logika uvijek ista:

1. Mjerenje. Izmjere se stvarni razmaci stubova, visinske razlike i uglovi. Kod složenije granice isplati se pozvati geometra da tačno obilježi liniju placa.
2. Provjera stubova. Stubovi moraju biti uspravni, u pravoj visini i u betonu koji se već dovoljno stvrdnuo. Okvir se obično montira tek nakon nekoliko dana, a tačno vrijeme navodi proizvođač betonske mješavine.
3. Izrada ili prilagođavanje okvira. Okviri se prave prema izmjerenom stanju, a pojedini detalji se dosijecaju i zavaruju tek na licu mjesta.
4. Postavljanje i poravnanje. Okvir se pričvrsti za stubove zavrtnjima, obujmicama ili zavarivanjem. Usput se stalno provjeravaju ravan, visina i nastavak na susjedna polja.
5. Zaštita spojeva. Svako mjesto gdje se sjeklo ili zavarivalo treba očistiti i zaštititi. Na pocinčanom čeliku koristi se cinkova boja, a na plastificiranom okviru popravni lak u istoj nijansi.
6. Priprema za ispunu. Ispuna mora da legne u okvir bez napona. Ako se gura na silu, okvir se s vremenom iskrivi.

Okviri se najčešće prave od čelika. Čvrst je, lako se siječe i zavaruje, pa se od njega bez muke prave kosi i izlomljeni oblici. Bez zaštite ipak rđa, zato je površinska obrada važna: toplo cinkovanje, plastifikacija prahom ili njihova kombinacija. Na primorju, gdje so iz vazduha ubrzava koroziju, dobra zaštita je još važnija. Kvalitetno zaštićen čelični okvir traje dugo bez većeg održavanja.

Aluminijum je lakši i sam po sebi otporan na koroziju. Pogodan je za moderne ograde sa lamelama ili panelima i za mjesta gdje ne želite da opterećujete stubove teškom konstrukcijom. Na licu mjesta se, međutim, teže prepravlja, pa kod aluminijuma mjerenje mora biti vrlo precizno.

Ispuna određuje i izgled i privatnost. Koristi se žičano pletivo ili metalni paneli, drvene ili kompozitne lamele, ili njihova kombinacija. Kod visokih i punih ispuna mislite na vjetar: puna površina radi kao jedro, a stubovi i njihovo sidrenje moraju biti predviđeni za to. Gdje duva jaka bura, ova provjera nije formalnost.

Na padini postoje dva pristupa. Kod stepenastog postavljanja okviri ostaju vodoravni, a svako polje je malo niže od prethodnog. Izgleda tehnički čisto, ali ispod polja ostaju stepenaste praznine koje se rješavaju zidićem ili daskama.

Kod praćenja terena ukoso okviri se prave kao paralelogrami, sa nagibom jednakim nagibu padine. Linija ograde je mekša, a razmak ispod ograde ostaje ujednačen. Izrada je zahtjevnija, jer svako polje može imati drugačiji ugao.

Zašto se na padini toliko pažnje posvećuje stubovima? Zemlja se tamo polako pomjera, a voda otiče uz temelje. Zato stope moraju ići do dubine do koje zemlja ne smrzava. Ta dubina zavisi od kraja: na primorju je mala, a na sjeveru i u planinskim predjelima znatno veća. Provjerite je sa lokalnim izvođačem. Kod težih ograda ili nestabilne podloge stope se rade dublje ili se pravi neprekidan temelj.

Na složenost, a time i na cijenu posla, najviše utiču:

• oblik polja: pravougaonik je jednostavan, a kosa i izlomljena polja traže više mjerenja i prepravki,
• nagib terena i broj visinskih skokova,
• tačnost stubova: krivi ili neravnomjerno raspoređeni stubovi znače da se svaki okvir prilagođava posebno,
• količina zavarivanja i zaštite spojeva na licu mjesta,
• pristup ogradi: uzak pojas uz komšiju, padina bez puta za vozilo ili gusto rastinje produžavaju posao,
• težina okvira i ispune: za teške djelove treba više ljudi ili mašina.

Najviše se uštedi dobrom pripremom. Ako su stubovi postavljeni tačno po projektu, okviri se mogu napraviti unaprijed u radionici, a na licu mjesta se samo pričvrste.

• okviri se prave po crtežu, a ne po stvarno postavljenim stubovima,
• montira se na svjež beton, pa se stubovi pomjere pri pritezanju,
• stope su plitke i ograda se nakrivi već poslije prve zime,
• zavari i rezovi na pocinčanom čeliku ostanu nezaštićeni i za par godina počnu da rđaju,
• na padini se miješaju stepenasta i kosa polja bez jasne logike,
• puna ispuna na visokoj ogradi bez provjere opterećenja vjetrom.

U praksi se često dešava da se problem ne pokaže odmah. Ograda izgleda dobro, a nakon godinu dana pojave se olabavljeni spojevi ili mrlje rđe na mjestima zavara.

• svi okviri su u ravni ili u jednakom nagibu, bez vidljivih skokova,
• razmaci između okvira i stubova su jednaki,
• razmak ispod ograde je ujednačen i odgovara dogovoru,
• stubovi su uspravni i ne pomjeraju se kad ih gurnete,
• zavrtnji su pritegnuti, a zavari cjeloviti,
• svi rezovi i zavari su zaštićeni cinkovom bojom ili popravnim lakom,
• ispuna sjedi u okviru bez napona i ne savija ga,
• ograda stoji na vašem placu, prema obilježenoj granici,
• imate pisanu garanciju i uputstvo za održavanje zaštitnog sloja.