Postavljanje stuba ograde do visine 2,7 m

Stavka se obračunava po komadu. Jedan komad je jedan stub postavljen na mjesto: vertikalan, na pravoj visini i zabetoniran ili na drugi način čvrsto ankerisan. Podatak 2,7 m odnosi se na ukupnu dužinu stuba, ne na visinu ograde. Dio stuba je, naime, u zemlji ili u betonu. Kod stuba dugog 2,6 do 2,7 m u stopi je obično približno 60 do 70 cm, a iznad terena ostaje oko dva metra.

U posao po pravilu spada:

• obilježavanje linije ograde i položaja stubova prema kanapu,
• kopanje ili bušenje rupe za stopu,
• postavljanje stuba i njegovo izravnavanje u vertikalu i po visini prema kanapu,
• betoniranje i učvršćivanje stuba dok se beton ne stegne,
• kod ugaonih i krajnjih stubova postavljanje podupirača, ako se koriste.

Da li je u cijenu uključen i materijal, dakle stub, beton i podupirači, vidite u bloku sa cijenama iznad teksta. Pri dogovoru provjerite da li majstor računa i odvoz iskopane zemlje ili je samo razgrne po placu. Zatezanje pletiva, montaža panela i postavljanje kapije posebni su poslovi.

U cjenovniku ćete naći i postavljanje stuba do 2,4 m i do 3,8 m. Svaka varijanta ima svoju stranicu. Razlika nije samo u nekoliko desetina centimetara, mijenja se opterećenje i postupak.

• Stub do 2,4 m odgovara ogradi visokoj približno 1,5 do 1,8 m. Tipično je to pletivo oko bašte, prema komšiji ili oko voćnjaka. Vjetar na nju manje djeluje, stopa može biti manja, a stub se lakše izravnava i kad radi jedan čovjek.
• Stub do 2,7 m, dakle ova varijanta, namijenjen je ogradi od oko dva metra. To je uobičajena visina za uličnu ogradu od pletiva ili varenih panela i za ogradu sa zaštitnom mrežom za privatnost ili lamelama. Upravo zbog ispune koja hvata vjetar, stopa mora biti dublja, a stub čvršći nego kod niže ograde.
• Stub do 3,8 m koristi se kod ograda od oko tri metra, na primjer oko igrališta, teniskih terena, ispusta za životinje ili kod zaštitnih ograda. Tu već trebaju jači profili, veće stope, često dvojica ljudi za držanje i izravnavanje, a ponekad i skela ili merdevine za provjeru vrha. Rizici i trajanje posla znatno su veći.

Kako da odlučite? Izmjerite visinu ispune koju želite. Na nju dodajte razmak iznad terena, ako ga želite (na primjer iznad betonske sokl ploče ispod pletiva), i dubinu u stopi. Ako vam izađe stub od oko 2,5 do 2,7 m, ova varijanta je vaša. Ako ograda stoji na podzidu i stub se ankeriše u njega, potrebna dužina je manja, jer se ne računa dubina u zemlji. Tada se nekad i za ogradu od dva metra bolje uklapa varijanta 2,4 m. Posavjetujte se sa dobavljačem ispune, proizvođači pletiva i panela uz pojedine visine obično direktno navode preporučenu dužinu stuba.

Granica placa

Ograda se gradi na sopstvenom placu, ne „otprilike na granici“. Ako niste sigurni gdje granica ide, angažujte geometra da obilježi prelomne tačke. Sporovi sa komšijom zbog dvadesetak centimetara u praksi su česti, a pomjeranje zabetoniranih stubova košta više nego geometar unaprijed. Ako ograda ide uz staru suvomeđu ili kameni zid, kakvih ima mnogo u primorju i na kršu, dogovorite sa komšijom da li ostaje, uklanja se ili se nova ograda gradi pored nje.

Instalacije u zemlji

Duž ulice često prolaze vodovod, struja, telekomunikacioni kablovi, kanalizacioni priključak, a negdje i gasna instalacija. Prije kopanja zamolite nadležne distributere da obilježe trase. Ako pri kopanju naiđete na upozoravajuću traku, odmah prestanite. Ako bi se oštetila gasna cijev ili osjetite miris gasa, napustite mjesto, ne koristite plamen ni električne uređaje i pozovite 112. Oštećeni električni kabl nikad ne dirajte, posao mora preuzeti distributer ili ovlašćeni električar.

Odluke koje moraju pasti unaprijed

• vrsta ispune (pletivo, paneli, mreža, lamele), jer od nje zavise profil stuba, razmak i dubina stope,
• tačno mjesto i širina kapije i pješačke kapije, jer su njihovi stubovi druga kategorija i moraju se poklopiti na milimetar,
• da li će biti sokl ploča ispod pletiva, a time i na kojoj visini je donja ivica ispune,
• da li do kapije ide kabl za motorni pogon, zvono ili rasvjetu, da se zaštitna cijev položi prije betoniranja,
• pristup placu za tačke, eventualno za mali bager ili motornu burgiju za zemlju.

Koji se stubovi koriste

Čelični okrugli stubovi su klasika za pletivo. Kod ograde od dva metra obično se koristi prečnik od oko 48 mm, tanji profil na ovoj visini djeluje mekano i u uglovima se može savijati. Obično su pocinčani, često i sa PVC ili plastifikovanim premazom.

Čelični kvadratni i pravougaoni stubovi (na primjer profil 60 × 40 ili 60 × 60 mm) koriste se uglavnom za varene panele i lamele. Imaju pripremljene rupe ili držače. Za ogradu od oko dva metra sa ispunom koja hvata vjetar preporučuje se prije jači profil.

Drveni stubovi djeluju prirodno, ali ako se zabetoniraju direktno, drvo na nivou terena s vremenom trune. Bolje ih je ankerisati u metalnu papuču ili postolje koje je u betonu, pa drvo ostaje iznad zemlje.

Betonski stubovi danas se koriste rjeđe, uglavnom za starije tipove ograda ili montažne betonske ploče. Teški su, i pri dužini od oko 2,7 m jedan čovjek ih više ne može bezbjedno postaviti.

Načini ankerisanja

Betonska stopa u zemlji je najčešće i na ovoj visini najsigurnije rješenje. Rupa obično ima prečnik približno 20 do 30 cm i dubinu približno 80 do 90 cm. Dubina smrzavanja u Crnoj Gori se dosta razlikuje: na primorju je mala, dok je na sjeveru, oko Pljevalja, Žabljaka ili Kolašina, obično 80 cm i više. Zato se na sjeveru ne štedi na dubini, a ni u primorju nije pametno ići plitko, jer stopu pri ovoj visini drži i vjetar, ne samo mraz. Kod mreže ili lamela stopa se pravi prije veća. Na kamenitom terenu, kakav je čest u kršu, rupa se ponekad buši u stijenu, a stub se ankeriše kraće, ali u čvrstu podlogu.

Ankerisanje u podzid od betonskih blokova za oplatu: stub se ubaci u blok koji se zatim zalije betonom, ili se ankerskom pločom pričvrsti na završen vrh zidića. Ubačen stub po pravilu drži bolje, ploča je brža, ali tada cijelo opterećenje vjetrom nose ankeri i tanak sloj betona. Gdje duva jaka bura, ubačen stub je sigurniji izbor.

Zemljani vijci se uvrću u zemlju bez betona. Brzi su i čisti, pogodni za kompaktno tlo bez kamena. Kod ograde od dva metra sa punom ispunom ipak provjerite kod proizvođača vijka za koje je opterećenje namijenjen.

Postupak iskusne ekipe obično je sličan. Prvo se postavljaju ugaoni, krajnji i stubovi za kapiju, koji nose zatezanje pletiva. Između njih se razvuku dva kanapa, jedan pri zemlji i jedan pri vrhu stubova. Po njima se zatim postavljaju srednji stubovi, pa je cijela ograda u jednoj liniji, a vrhovi su na istoj visini ili ravnomjerno prate teren.

Kod pletiva razmak srednjih stubova je obično oko 2,5 m. Kod panelne ograde razmak određuje širina panela i držača. Tu se stubovi ili mjere vrlo precizno letvom, ili se postavljaju postepeno zajedno sa panelom: postavi se stub, prisloni panel, postavi sljedeći stub. Kod panela od dva metra greška od par centimetara po polju brzo se sabere.

Rupa se iskopa ručno ili izbuši motornom burgijom ili burgijom na bageru. Na dno se često stavi par centimetara šljunka da voda oko stuba otiče. Stub se ubaci, izravna libelom sa dvije međusobno okomite strane i učvrsti kočićima ili letvama. Zatim se zalije betonom, obično čvrstoće približno C16/20 do C20/25, ili gotovom mješavinom namijenjenom za stubove. Beton se probada ili nabija da u njemu ne ostanu mjehurići vazduha, i stalno se provjerava da se stub pri tome nije pomjerio.

Gornja površina stope oblikuje se u blagom padu od stuba, da voda otiče dalje, a ne prema čeliku. Kod ugaonih stubova ograde od pletiva istovremeno se postavljaju podupirači prema polju, uglavnom sa sopstvenom malom stopom. Na kraju se na otvorene profile stavljaju kape, da u njih ne ulazi kiša.

Koliko traje

Samo postavljanje jednog stuba pitanje je desetina minuta, a najviše vremena odlazi na kopanje i izravnavanje. Duže je čekanje. Običan beton se stegne za dan do dva, ali se sa zatezanjem pletiva obično čeka približno sedmicu. Punu čvrstoću beton dostiže za približno četiri sedmice. Brzovezujuće mješavine omogućavaju da se nastavi ranije, tačno vrijeme proizvođač navodi na pakovanju. Ljeti, naročito u primorju i Podgorici, beton treba zaštititi od isušivanja i povremeno ga kvasiti, a zimi se na mrazu ne betonira bez posebnih mjera.

Najviše odlučuje tlo. U zemljanom tlu bez kamena posao ide brzo. Kamenit teren, krš, šljunčani nasipi, šut iz vremena gradnje kuće ili stare betonske stope od prethodne ograde usporavaju rad, a ponekad treba i štemarica. Ni korijenje drveća i žbunja uz granicu placa nije rijetkost.

Dalje je važno:

• koliko je duga linija i koliko se stubova postavlja odjednom, jer se kod većeg broja isplati mašinska burgija,
• da li je teren ravan ili u nagibu, jer se na kosini moraju rješavati skokovi ispune i preciznije mjeriti,
• koliko ima uglova, lomova i krajeva, jer svaki takav stub traži podupirače i više pažnje,
• da li ima mjesta za rad oko rupe, jer se uz postojeće popločanje, leje ili zid komšijske garaže kopa pažljivije,
• da li se beton miješa ručno na licu mjesta ili se doprema, i koliko je daleko od kamiona do linije ograde,
• da li stubovi idu u završen podzid, gdje treba bušiti i precizno ankerisati.

Kod ograde od dva metra posao otežava i vjetar tokom montaže. Dug stub se teže drži u vertikali dok se ne zabetonira, pa se učvršćuje temeljnije nego nizak stub.

Stubovi su središte cijele gradnje ograde. Prije njih dolazi obilježavanje granice i instalacija, uklanjanje stare ograde, a ponekad iskop i betoniranje temeljne trake ispod podzida. Ako se radi podzid, stubovi se u njega postavljaju pri betoniranju blokova ili poslije toga, i ta dva posla treba vremenski uskladiti.

Poslije stubova dolazi zatezanje žica i pletiva, montaža panela, lamela ili mreže i na kraju kapija i pješačka kapija. Stubovi za kapiju su teži, nose težinu krila, a ako je u pitanju električni pogon, instalaciju treba da pripremi i priključi ovlašćeni električar. Zaštitna cijev za kabl ipak se polaže prije betoniranja, inače se kasnije razbija beton. Ako se oko ograde planira popločanje ili ivičnjaci, unaprijed dogovorite visinu budućeg terena, da stope ne vire iznad popločanja i da stub na kraju ne ispadne prenizak.

Plitka ili uska stopa. Kod ograde od dva metra to je najčešća greška. Prvih godina se ništa ne dešava, a onda poslije jake bure, juga ili zime stubovi počnu da se odvajaju i ograda se nagne. Ako stopa na sjeveru ne ide ispod dubine smrzavanja, mraz je može podići.

Beton u „kupi“ ili ispod nivoa terena bez pada. Voda stoji uz stub, čelik pri zemlji najbrže korodira, a drvo trune baš na tom mjestu.

Nedostaju kape. U otvoren profil ulazi voda, zimi se smrzne i može rasprsnuti profil. Iznutra takođe rđa.

Stubovi van kanapa. Ograda onda „pleše“, kad se pogleda duž linije vide se talasi. Kod panela držači ne odgovaraju, pa se paneli moraju na silu savijati.

Prerano zatezanje pletiva. Beton još nema čvrstoću i ugaoni stubovi se povuku prema polju. Kad se beton stegne, ispraviti ih se ne može bez razbijanja stope.

Nedostaju podupirači u uglovima. Kod pletiva od dva metra zatezanje je veliko i ugaoni stub bez podupirača prije ili kasnije se savije.

Skraćeni stubovi bez zaštite reza. Ako se pocinčan stub sječe, rez treba premazati zaštitnom bojom sa cinkom, inače tu počinje rđa. U primorju, gdje je vazduh slan, ovo je još važnije.

Postavljanje stubova ograde može da savlada i spretan kućni majstor, ako ima vremena, pomoćnika i strpljenja pri mjerenju. To ne važi za stubove teških kapija ni za mjesta gdje prolaze instalacije; tamo posao prepustite stručnjacima. Pri dužini od oko 2,7 m dobro je imati drugog čovjeka koji drži stub.

1. Provjeriti granicu placa i zatražiti obilježavanje instalacija u zemlji.
2. Obilježiti liniju ograde kočićima, razvući kanap i označiti položaj ugaonih, krajnjih i srednjih stubova.
3. Iskopati ili izbušiti rupe duboke približno 80 do 90 cm i široke približno 20 do 30 cm.
4. Na dno rupe nasuti nekoliko centimetara šljunka.
5. Postaviti prvo ugaone i krajnje stubove, izravnati ih libelom sa dvije strane i učvrstiti letvama.
6. Razvući između njih dva kanapa, pri zemlji i pri vrhu stubova.
7. Postavljati srednje stubove prema kanapima, svaki izravnati i učvrstiti.
8. Zamiješati beton prema uputstvu proizvođača, rupu postepeno puniti i beton probadati.
9. Poslije svakog sloja provjeriti vertikalnost i položaj stuba.
10. Vrh stope oblikovati u padu od stuba.
11. Postaviti podupirače kod ugaonih i krajnjih stubova.
12. Staviti kape na vrhove stubova i zaštititi eventualne rezove.
13. Ostaviti beton da se stegne i pletivo zatezati obično tek poslije približno sedmicu dana.

Završene stubove provjerite prije nego što počne montaža ispune. Kad se pletivo zategne ili paneli postave, greške se teško ispravljaju. Stanite na kraj linije i pogledajte duž ograde, talasi se vide odmah. Pritisnite rukom vrh stuba, kad se beton stegne ne smije se pomjeriti.

• stubovi stoje u jednoj pravoj liniji prema kanapu,
• svaki stub je vertikalan iz oba pravca, provjereno libelom,
• vrhovi stubova su na istoj visini ili ravnomjerno prate teren,
• visina iznad terena odgovara izabranoj ispuni i sokl ploči,
• razmaci odgovaraju dogovoru, kod panela tačno širini panela,
• ugaoni i krajnji stubovi imaju podupirače,
• stope imaju pad od stuba i voda uz njih ne stoji,
• na svim profilima su kape,
• zaštitni premaz stubova nije oštećen i rezovi su zaštićeni,
• zaštitna cijev za kabl do kapije je položena, ako se sa njom računalo,
• okolina je očišćena, a sa zemljom je postupljeno prema dogovoru.