Ograda od oplatnih blokova DT 12/15

Oznaka DT se odnosi na oplatni blok, a broj pokazuje njegovu debljinu u centimetrima. Blok DT 12 je debeo približno 12 cm, DT 15 približno 15 cm. Unutra ima šupljine u koje ide armatura i beton. Blok je, dakle, izgubljena oplata, a nosivost zidu daje tek betonsko jezgro sa čelikom.

Tanki blokovi su pogodni prije svega za ove situacije:

• podzid ispod panela, pletiva ili drvene ispune, obično do visine od približno 30 do 80 cm,
• nizak pun zidić uz trotoar, oko cvjetnjaka ili dvorišta ispred kuće,
• ograda na uskom pojasu uz granicu, gdje bi deblji zid bespotrebno oduzimao prostor,
• zamjena starog, raspadnutog betonskog podzida na istoj liniji.

Zašto je kod tankog bloka toliko važna visina? Pun zid se ponaša kao jedro. Što je viši, to se vjetar jače oslanja na njega i to su veće sile u dnu, kod temelja. Vitki zid debljine 12 do 15 cm ima malu stabilnost, pa se visok pun zid od njega ne radi bez stubova od debljih blokova ili bez proračuna statičara. To posebno važi u krajevima gdje duva jaka bura ili jugo, na primorju i na otvorenim padinama. Razumnu visinu za određeni blok navodi proizvođač, a za više pune zidove vrijedi pitati statičara.

Na NUMIQ-u postoji i posebna stavka Ograda od oplatnih blokova DT 20/25. Obje izgledaju slično, ali svaka služi za drugi zadatak. Razlika nije samo u debljini, već i u tome šta zid može da izdrži, kako se zaliva i koliko posla ide oko njega.

• Namjena: DT 12/15 je tipično podzid i nizak zidić, a DT 20/25 se bira za više pune ograde, zidove protiv buke, stubove kapija i tamo gdje zid drži i manju visinsku razliku terena.
• Šupljine i beton: tanki blokovi imaju uske šupljine, pa traže beton sa sitnim agregatom i pažljivije zalivanje. Debeli blokovi podnose uobičajeniji beton i u njih stane više armature.
• Temelj: ispod DT 12/15 je obično dovoljna uža temeljna traka, ispod DT 20/25 je šira, a kod višeg zida i jače armirana.
• Težina i rukovanje: tanke blokove jedan čovjek nosi bez problema i kroz teško pristupačno dvorište. Debeli su teži, pa se kod dužih dionica rad isplati planirati s paletarom ili mehanizacijom.
• Potrošnja betona: za dužni metar iste visine u DT 12/15 ide primjetno manje betona, što olakšava logistiku i često dozvoljava da se beton miješa na licu mjesta.
• Rizici: tanak zid je osjetljiviji na ispupčenja pri zalivanju, na vjetar i na pritisak zemlje. Debeo zid je robusniji, ali se veća greška u postavljanju na njemu teže ispravlja.

Prosto rečeno: ako želite podzid ispod panela i ograda neće držati zemlju, DT 12/15 je obično dovoljan. Ako želite pun zid do visine čovjeka, ako je komšijin plac pola metra viši ili ako ćete na zid kačiti tešku kapiju, uzmite DT 20/25 ili bar stubove od debljih blokova.

Granica placa

Ograda stoji na granici, a granica treba da bude sigurna. U praksi se često dešava da stara ograda ne odgovara katastarskoj granici i po nekoliko desetina centimetara. Ako niste sigurni, pozovite geometra da obilježi granice i dogovorite se s komšijom prije kopanja. Spor oko pojasa zemlje se nakon betoniranja mnogo teže rješava. Ako je riječ o dvorištu stambene zgrade, o ogradi se dogovarajte s upravnikom zgrade i etažnim vlasnicima.

Instalacije u zemlji

Duž ograda često prolaze vodovodni priključci, kanalizacija, struja i telekomunikacioni kablovi. Prije kopanja neka vam instalacije obilježe njihovi vlasnici, za struju CEDIS, za vodu lokalni vodovod. Ručno kopajte svuda gdje je vod blizu. Ako tokom iskopa oštetite gasnu cijev ili osjetite miris gasa, odmah se udaljite na sigurnu razdaljinu, ne koristite plamen ni električne uređaje i zovite 112. Kabl pod naponom ne dirajte, kvar rješava isključivo distributer i stručno osposobljen električar.

Temelj i pristup

Blokovi DT 12/15 se postavljaju na betonsku temeljnu traku. Ona se radi do dubine do koje zemlja ne zamrzava. Ta dubina se u Crnoj Gori dosta razlikuje: na primorju i u ravnici je manja, a na sjeveru, u Pljevljima ili na Žabljaku, znatno veća. Lokalni majstori i projektant znaju šta je za vaš kraj uobičajeno. U kraškom terenu se često naiđe na stijenu, pa se temelj ponekad sidri direktno u nju. U svjež temelj se postavljaju vertikalni čelični ispusti armature, koji kasnije povezuju temelj i zid. Provjerite da li stavka iz cjenovnika obuhvata i iskop i temelj, ili samo zid. Obezbijedite prilaz za kamion s paletama blokova, mjesto za skladištenje, vodu i struju za miješalicu.

1. Obilježavanje linije ograde kanapom između kolaca, određivanje visine gornje ivice i položaja kapije, kapijice i dilatacija.
2. Kontrola temeljne trake: ravnina, visina, položaj ispusta armature. Ako temelj nije ravan, prvi red se izravnava malterom.
3. Postavljanje prvog reda blokova u cementni malter tačno po kanapu i libeli. Ovo je najvažniji korak, svaka greška se prema vrhu uvećava.
4. Slaganje narednih redova na suvo, s vezom, odnosno sa spojnicama pomjerenim za pola bloka. Na krajevima i kod kapija koriste se završni ili prilagođeni blokovi.
5. Postavljanje horizontalne armature u žlijebove blokova, obično otprilike u svaki drugi red, i nastavljanje vertikalnih šipki prema projektu.
6. Zalivanje betonom u slojevima, a ne odjednom po cijeloj visini. Beton se zbija probadanjem ili pažljivim vibriranjem.
7. Provjera vertikalnosti i linije dok beton još ne stegne, kada se zid može blago popraviti.
8. Završetak gornje ivice: poravnanje betona, ugradnja ankera za panele ili stubiće, kasnije postavljanje kapa za zid.
9. Završna obrada kada beton sazri: malter, obloga, premaz ili blok ostavljen vidljiv, ako to proizvođač dozvoljava.

Zalivanje tankih blokova

Kod DT 12/15 je zalivanje najosjetljiviji dio posla. Šupljine su uske i krupan agregat se u njima zaglavi. Tako nastaju prazna mjesta bez betona koja se spolja ne vide. Zato se koristi beton sa sitnim agregatom, obično otprilike do 8 mm, i tečnije konzistencije, ali ne vodenast. Klasu čvrstoće betona određuje proizvođač blokova ili projektant, najčešće je to uobičajen konstruktivni beton.

Beton se lije u slojevima, a proizvođači obično navode nekoliko redova odjednom, da pritisak svježeg betona tanki blok ne ispupči ni ne pukne. Zbija se probadanjem šipkom ili pervibratorom s tankom glavom, kratko i pažljivo. Predugo vibriranje rastrese tanak zid i izgura ga iz linije.

Blokovi

Oplatni blokovi se prave od betona, neki s glatkom, a neki s grubljom površinom. Običan sivi blok je namijenjen malterisanju ili oblaganju. Ako želite ogradu bez maltera, birajte blok koji proizvođač izričito navodi kao fasadni, vidljivi ili blok za ograde. Pored klasičnih oplatnih blokova postoje i dekorativni sistemi za ograde s cijepanom površinom, koji imaju svoje stubove i završne elemente.

Armatura

U tanke blokove se postavljaju šipke manjeg prečnika, jer debeo čelik s potrebnim zaštitnim slojem betona ne može da stane u uske šupljine. Armatura ne smije da leži na bloku, mora biti obavijena betonom, inače brzo korodira. Kod podzida ispod panela obično je dovoljno jednostavnije armiranje, a kod višeg punog zidića odlučuje proračun statičara.

Završetak i površina

Gornju ivicu štiti kapa za zid od betona ili vještačkog kamena. Treba da ima prepust i okapnicu, da voda ne bi curila niz zid. Ispod kape ide lijepak ili malter otporan na mraz, ne običan unutrašnji malter. Za površinu se koristi spoljni sokl malter, obloga od kamena ili tankih pločica, ili fasadni premaz namijenjen betonu. Na strani koja je u dodiru sa zemljom preporučuje se hidroizolacioni premaz, inače vlaga se penje i malter otpada. Na primorju računajte i na so iz vazduha, koja brže nagriza loše zaštićen beton i armaturu.

Najbrže se gradi na ravnom terenu, s dobrim prilazom i temeljem koji je tačno na visini. Posao, s druge strane, otežavaju:

• nagib, gdje se temelj i zid moraju stepenasto spuštati i ima više sječenih blokova,
• mnogo uglova, lukova, kapijica i završetaka na kratkoj dužini,
• loš prilaz, kada se blokovi i beton nose ručno kroz dvorište ili niz stepenice,
• stijena u iskopu, česta u kraškom terenu, koja traži štemanje ili mašinu,
• neravan ili star temelj koji treba izravnati ili djelimično zamijeniti,
• rušenje i odvoz stare ograde, korijenje drveća i žbunja na liniji ograde,
• instalacije na liniji ograde, zbog kojih se mora kopati ručno ili mijenjati trasa,
• veći zahtjevi za izgled, na primjer vidljivi blok na kojem ne smije ostati ni kap betona.

Kod DT 12/15 pomaže to što su blokovi lagani i ide manje betona. Ako se od tankog bloka očekuje ono što pripada debljoj varijanti, troškovi se sele u složeniju armaturu, stubove i popravke.

Ograda od blokova je najčešće samo dio ograde. Prije zalivanja mora biti jasno koji sistem ispune ide na podzid. Ankeri za panele, stubići za pletivo ili nosači za drvo ugrađuju se u svjež beton ili se kasnije buše. Pri bušenju tankog zida prijeti odlamanje ivice, pa se ankerisanje isplati riješiti unaprijed.

Uskladite i ovo:

• zaštitne cijevi za struju do kapije, rasvjete, zvona ili interfona, koje se ugrađuju prije zalivanja, a samo povezivanje radi električar,
• mjesto za poštansko sanduče i niše za brojila, čiji položaj određuje distributer,
• stubove za kapiju i kapijicu, koji se kod teže kapije rade od debljih blokova, ne od DT 12/15,
• odvodnjavanje uz ogradu, da voda s betonskih i popločanih površina ne teče do dna zida,
• uređenje terena, popločavanje i ivičnjake koji dolaze uz ogradu kasnije.

• Plitak temelj: ograda se poslije nekoliko zima nakrivi ili pukne, jer je zemlja koja smrzava podiže.
• Nema ispusta armature iz temelja: zid je za temelj samo zalijepljen i vjetar ili udarac mogu da ga obore.
• Krupan agregat u uskim šupljinama: u zidu ostanu praznine, armatura bez betona korodira i zarđala voda izbija na površinu.
• Zalivanje cijele visine odjednom: blokovi se ispupče, razmaknu ili zid skrene s linije.
• Nema dilatacija na dugoj dionici: pojave se vertikalne pukotine na nepravilnim mjestima. Dilatacione fuge se obično rade otprilike na svakih nekoliko metara, a tačan razmak navodi proizvođač.
• Kapa bez prepusta ili okapnice: voda ulazi u vrh zida, malter otpada, a beton puca od mraza.
• Običan malter bez izolacije uz zemlju: donji dio zida je stalno vlažan, pojavljuju se bijele mrlje i mahovina.
• Tanak zid upotrijebljen kao potporni: pod pritiskom zemlje se nagne, čak i kada je nizak.

Samo slaganje i zalivanje tankih blokova ide relativno brzo. Više vremena odnose iskop, temelj i čekanje da beton očvrsne. Temelj bi prije zidanja trebalo da se stvrdnjava bar nekoliko dana, a proizvođači betona obično preporučuju da se opterećuje tek kada dostigne dovoljnu čvrstoću. Beton u blokovima ljeti treba zaštititi od brzog isušivanja, pa se zid nekoliko dana kvasi i pokriva. Na jakom suncu, kakvo je u Podgorici i na primorju, to je posebno važno. Zimi, na temperaturama blizu nule, ne betonira se bez posebnih mjera.

Paneli ograde se obično postavljaju tek poslije nekoliko dana. Malter ili obloga dolaze na red najčešće nakon nekoliko sedmica, kada beton sazri i osuši se. Punu čvrstoću beton dostiže približno poslije 28 dana.

Nizak podzid ispod pletiva ili panela spretan majstor amater može uraditi sam, ako već ima gotov i sazreo temelj s ispustima armature. Ne upuštajte se sami u visoke pune zidove, potporne zidove ni u radove blizu instalacija.

1. Provjeriti ravninu i visinu temelja, označiti najvišu tačku.
2. Razvući kanap cijelom dužinom ograde između čvrstih kolaca.
3. Izmiješati cementni malter i postaviti prvi red blokova tačno po kanapu.
4. Svaki blok provjeriti libelom po dužini i po širini.
5. Ostaviti malter ispod prvog reda da stegne, obično do sljedećeg dana.
6. Složiti naredne redove na suvo, s pomjerenim spojnicama.
7. Postaviti horizontalnu armaturu u žlijebove i povezati vertikalne šipke.
8. Pripremiti beton sa sitnim agregatom ili naručiti odgovarajuću gotovu mješavinu.
9. Zalivati u slojevima i svaki sloj probadati šipkom.
10. Poslije svakog sloja provjeriti liniju i vertikalnost zida.
11. Ugraditi ankere za ispunu ograde u svjež beton.
12. Pokriti zid folijom i nekoliko dana ga kvasiti.
13. Kada beton sazri, postaviti kape na lijepak otporan na mraz.

Najjednostavnija provjera je pogled duž zida s jednog kraja. Linija treba da bude prava, bez talasa i ispupčenja. Libelom provjerite vertikalnost na više mjesta i gornju ivicu cijelom dužinom. Kuckanjem čekićem po bloku mogu se otkriti mjesta na kojima nema betona, ona zvuče šuplje. Pogledajte spojnice blokova: iz njih ne smije curiti beton niti se smije vidjeti armatura. Kod kapa provjerite prepust, nagib i cjelovite fuge.

• ograda stoji na dogovorenoj granici i na liniji prema dogovoru,
• zid je vertikalan, prav i bez ispupčenja,
• gornja ivica je vodoravna ili ravnomjerno stepenasta prema terenu,
• dilatacione fuge su na dogovorenim mjestima,
• u spojnicama se ne vide armatura ni prazne šupljine,
• ankeri za ispunu ograde su ugrađeni na pravilnim razmacima,
• zaštitne cijevi za struju su na mjestu i prohodne,
• kape imaju prepust i okapnicu i čvrsto sjede,
• okolina je očišćena, ostaci betona uklonjeni sa zida i s terena,
• od izvođača imate informaciju kada se zid može malterisati i opteretiti.