Vezivanje ugla ogradnog zida

Ograda nema tavanicu ni krov koji bi je držali na okupu. Na ravnom dijelu se zato lakše naginje i radi pod uticajem vjetra, mraza i slijeganja tla. Ugao djeluje kao oslonac: dva zida stoje pod pravim uglom i podupiru jedan drugi. To važi samo ako su zaista vezani.

Ako se drugi dio zida samo "prisloni" uz prvi, nastaje neprekinuta vertikalna fuga od temelja do vrha. Svaki dio onda radi za sebe. U praksi se često dešava da se u takvom uglu poslije jedne ili dvije zime pojavi pukotina, a jedan dio zida počne blago da se odvaja. Vezan ugao to ne dozvoljava, jer se opterećenje raspoređuje u oba smjera.

Ugao je ujedno tačka od koje kreće cijela ograda. Ako nije pod pravim uglom ili nije vertikalan, greška se prenosi na sve naredne redove, na ispune ograde i na kapiju.

Postupak se malo razlikuje zavisno od materijala, ali princip je isti: svaki red u uglu se slaže obrnuto od reda ispod njega.

1. Pripremiti temeljnu traku koja prolazi kroz ugao bez prekida. Dubina se određuje projektom i lokalnim uslovima: na sjeveru i u planinskim krajevima temelj mora ići dublje nego na primorju, ispod dubine do koje zemlja smrzava.
2. Kod šupljih blokova za zalivanje ugraditi u temelj vertikalnu armaturu tačno u uglu i u pravilnim razmacima duž zida.
3. Obilježiti ugao kanapom i provjeriti pravi ugao uglomjerom ili pravilom 3-4-5 (stranice trougla u odnosu 3 : 4 : 5).
4. Postaviti prvi red tačno u horizontalu, prvi komad uvijek direktno u ugao.
5. U drugom redu okrenuti ugaoni komad za 90 stepeni, tako da pokrije fugu ispod sebe. Ostali komadi se pomjeraju obično za pola dužine, kod cigle najmanje za trećinu.
6. Ugaone komade po potrebi dosjeći ili koristiti sistemske ugaone i polovične elemente proizvođača.
7. Kod blokova za zalivanje ubacivati i horizontalnu armaturu i saviti je preko ugla, da prelazi iz jednog dijela zida u drugi.
8. Poslije svakog reda provjeriti vertikalnost ugla libelom i ravninu kanapom zategnutim između uglova.

Zidari obično prvo podignu ugao nekoliko redova više od ostatka zida, stepenasto, pa između uglova zidaju po kanapu. Ugao tako služi kao vodilja za visinu i ravninu.

Klasična cigla se u uglu vezuje kombinacijom dužnjaka i vežnjaka. Dužnjak je cigla položena duž zida, vežnjak poprečno na zid. U uglu se smjenjuju tako da se vertikalne fuge nikad ne ponavljaju jedna iznad druge. Ovo traži precizno sječenje i iskusnu ruku, ali ugao bude lijep i čvrst.

Šuplji betonski blokovi za zalivanje slažu se i postepeno pune betonom. Vezu ovdje daju smjena komada i armatura. Prostor u uglu treba da bude ispunjen betonom po cijeloj visini, da radi kao skriveni stub. Slažu se na suvo ili s malterom, kako propisuje proizvođač.

Ogradni i cijepani blokovi često imaju svoje ugaone ili stubne elemente. Oni dosta olakšavaju posao, ali i kod njih treba poštovati smjenu redova i punjenje šupljina ako ga proizvođač traži.

Za niske podzide dovoljan je uobičajeni vez. Kod viših ograda, ograda na nagibu i potpornih zidića koji drže zemlju, o armaturi i vezu odlučuje statičar.

Posao olakšavaju ravan i precizno urađen temelj, sistemski ugaoni elementi i pravi ugao. Brže ide i kad materijal ima tačne dimenzije, pa ne treba mnogo sjeći.

Zahtjevniji su uglovi koji nisu pravi, jer svaki komad treba dosjeći. Više posla donose i viši zid, teren s nagibom gdje zid ide stepenasto naniže ili spoj sa starom ogradom. Komplikuje i loš pristup, na primjer uzak pojas između komšijine ograde i vaše bašte. Ako treba popraviti stari, nevezan ugao, često ga je potrebno razgraditi i uraditi iznova.

• Prislonjen ugao bez veza. Dva dijela samo stoje jedan uz drugi i prije ili kasnije ih razdvoji pukotina.
• Prekinut temelj. Ako se temelji dva dijela samo dodiruju, svaki se sliježe drugačije i ugao pukne.
• Nema armature u uglu. Kod blokova za zalivanje ugaoni stub je noseća tačka, bez armature gubi smisao.
• Loše zalivene šupljine. Beton sipan odjednom u veliku visinu ili pregust ne popuni šupljine do kraja i u uglu nastaju gnijezda.
• Dilataciona fuga u uglu. Dugačka ograda treba dilatacije, ali ne baš u uglu.
• Kontrola tek na kraju. Odstupanje od par milimetara u svakom redu na vrhu zida postaje vidljivo kriv ugao.

Nizak zidić ili podzid do visine koljena možete napraviti i sami ako ne žurite. Više ograde, potporne zidove i ograde uz put bolje je prepustiti zidaru.

1. Provjeriti granice placa i obilježiti ugao sa dva kanapa.
2. Provjeriti pravi ugao pravilom 3-4-5.
3. Očistiti površinu temelja i navlažiti je ako to traži malter koji koristite.
4. Položiti ugaoni komad prvog reda u malter i poravnati ga libelom u oba smjera.
5. Dozidati prvi red na obje strane po kanapu.
6. U drugom redu okrenuti ugaoni komad za 90 stepeni i nastaviti s pomjeranjem fuga.
7. Poslije svakog reda provjeriti vertikalnost ugla i ravninu oba dijela zida.
8. Kod šupljih blokova zalivati beton postepeno, na svakih nekoliko redova, i nabiti ga šipkom.
9. Višak maltera skinuti prije nego što se stegne, da ne uprlja vidljivu površinu.
10. Završen ugao zaštititi od kiše, mraza i jakog sunca dok malter i beton ne očvrsnu.

Prije nego što preuzmete posao, pogledajte ugao izbliza i iz daljine. Obratite pažnju na sljedeće:

• vertikalne fuge se u susjednim redovima ne ponavljaju jedna iznad druge,
• ugaoni komadi se po redovima smjenjuju s jedne i druge strane,
• ugao je vertikalan po cijeloj visini, što provjeravate libelom ili viskom,
• ugao između dva dijela zida odgovara crtežu, obično je pravi,
• fuge su približno iste debljine i pune,
• kod blokova za zalivanje u uglu postoji armatura, a šupljine su zalivene,
• u uglu nema pukotina ni olabavljenih komada,
• gornja ivica zida je u uglu horizontalna i nastavlja se na oba dijela.