Montaža ogradnih panela

Prvo pitanje nije tehničko: gdje tačno prolazi granica placa? Ako niste sigurni, neka granicu na terenu obilježi geometar. Ograda postavljena nekoliko centimetara na susjedovom zemljištu čest je povod za svađu, a njeno pomjeranje znači mnogo posla.

Prije iskopa provjerite da li uz granicu prolaze podzemne instalacije: vodovod, kanalizacija, struja, telekomunikacije. Tačan položaj vodova saznaćete od preduzeća koja njima upravljaju. Kada ograda ide tačno po granici, pametno je da se sa susjedom unaprijed dogovorite na čijoj će strani biti temelj i ko će ogradu održavati.

Obilježavanje linije i raspored stubova

Linija ograde označi se kočićima i zategnutim zidarskim koncem. Razmak između stubova ne određuje se odokativno, nego prema širini panela i sistemu pričvršćivanja koji propisuje proizvođač. Uobičajen panel širok je oko 2,5 m, pa stubovi moraju stajati tačno na toj mjeri. Počinje se od uglova i od mjesta za kapiju, jer su to fiksne tačke, a ostatak se ravna prema njima.

Iskop i betoniranje

Za svaki stub iskopa se ili izbuši rupa. Dubina je obično od 60 do 80 cm, a kod viših ograda, ugaonih stubova i u mekoj zemlji i više. U sjevernim krajevima Crne Gore, gdje zime umiju biti oštre, temelj treba spustiti ispod dubine smrzavanja, da mraz ne izdiže stubove. Na primorju je mraz rjeđi, ali tamo ogradu jače opterećuje vjetar, pa ni tu temelj ne treba štedjeti. Stub se postavi, libelom izravna u oba pravca i zalije betonom.

Pričvršćivanje panela

Paneli se kače na stubove obujmicama, kopčama ili zavrtnjima iz istog sistema. Montira se redom, od jednog kraja ka drugom, da se male greške ne bi sabirale. Ako ograda ima betonske podnožne ploče, one se postavljaju u nosače pri zemlji prije panela.

Zatezanje i provjera

Na kraju se provjeri ravnina cijele linije i pritegnu svi spojevi. Pazite da ne pretjerate: prejakim zatezanjem lako se ošteti cinkani ili plastični sloj, a to kasnije vodi u rđu.

• 3D paneli imaju pregibe u obliku slova V koji ih ukrućuju. Za porodične kuće i dvorišta to je uobičajen izbor.
• 2D paneli su ravni, sa duplom vodoravnom žicom. Kruti su i odgovaraju tamo gdje ograda više štiti, recimo uz put ili oko poslovnog prostora.
• Zaštita površine: samo pocinčavanje štiti od rđe, a kombinacija cinka i plastifikacije traje duže i izgleda ujednačenije. U blizini mora, gdje slan vazduh brže nagriza metal, ta kombinacija ima još više smisla.
• Stubovi treba da budu iz istog sistema kao paneli i sa istom zaštitom površine. Uz kapiju i u uglovima koriste se jači profili.
• Betonske podnožne ploče zatvaraju prostor pri zemlji, sprečavaju da pas potkopa ogradu i olakšavaju košenje trave.
• Zemljani šrafovi ili ankerisanje stopom su zamjena za betoniranje. Stope odgovaraju za postojeći zidić, a zemljani šrafovi prije za niže i manje opterećene ograde.

Najlakše je kada je plac ravan, zemlja mekša i bez kamena, prilaz dobar i nema stare ograde. Posao se znatno produži i oteža kada imate:

• nagib, pa se kruti paneli postavljaju stepenasto i svaki dio se posebno visinski ravna,
• kamenito ili krševito tlo, korijenje drveća ili stari betonski temelj na putu,
• demontažu i odvoz postojeće ograde,
• mnogo uglova, lomova i kratkih dionica na kojima panele treba skraćivati,
• kapiju i pješačku kapiju, koje traže jače stubove i precizniju mjeru,
• loš prilaz za mašine, pa se beton i materijal nose ručno.

• Stubovi postavljeni otprilike. Ako razmak ne odgovara širini panela, panel ne može da se pričvrsti ili se mora silom savijati.
• Plitak ili slab temelj. Ograda izgleda dobro, ali se poslije prve zime ili jakog vjetra počne naginjati.
• Opterećivanje stubova prije nego što beton očvrsne. Stubovi se pomjere i linija dobije talase.
• Nezaštićeni rezovi. Skraćeni panel na mjestu reza ima golo čelično jezgro. Ako se ne premaže zaštitnom bojom, rđa krene baš odatle.
• Miješanje dijelova iz različitih sistema. Kopče tada ne drže čvrsto, a paneli se tresu i zveckaju.

Na ravnom placu i kod uobičajene visine ograde montažu možete uraditi i sami. Trebaće vam još jedna osoba, libela, zidarski konac, ručni ili motorni bušač za rupe i strpljenje pri mjerenju. Nagib, kapiju na daljinsko upravljanje ili visoku zaštitnu ogradu radije prepustite izvođaču.

1. Provjeriti granicu placa i položaj podzemnih instalacija.
2. Obilježiti liniju ograde kočićima i koncem, počevši od uglova i kapije.
3. Izmjeriti položaj stubova tačno prema širini panela i uputstvu proizvođača.
4. Iskopati rupe do potrebne dubine i na dno nasuti malo šljunka.
5. Postaviti krajnje stubove, izravnati ih libelom i zabetonirati.
6. Zategnuti konac između krajnjih stubova u visini njihovih vrhova i prema njemu postaviti ostale stubove.
7. Ostaviti beton da očvrsne prema podacima proizvođača, po pravilu najmanje jedan do dva dana.
8. Postaviti betonske podnožne ploče, ako su dio ograde.
9. Prisloniti prvi panel, pričvrstiti ga kopčama i provjeriti ravninu.
10. Nastaviti panel po panel prema kraju ograde.
11. Skratiti posljednji panel po potrebi i rez premazati zaštitnom bojom.
12. Pritegnuti sve spojeve i još jednom proći cijelu liniju sa libelom.

• stubovi su vertikalni, a vrhovi im stoje u jednoj liniji,
• paneli su u ravnini, bez ugiba i na istoj visini iznad terena,
• kad lagano pritisnete, ograda se ne pomjera i paneli ne zveckaju,
• sve kopče i zavrtnji su pritegnuti i iz istog sistema,
• površina nije izgrebana, a rezovi su premazani,
• beton oko stubova je poravnat i voda se od njih sliva,
• ograda stoji na dogovorenoj liniji i granica placa je ispoštovana,
• kapija i pješačka kapija se lako otvaraju i ne zapinju.