Postavljanje pletiva do 1,8 m

Pletivo do 1,4 m se najčešće postavlja oko bašti, vikendica i između susjednih placeva. Zaustavlja psa i većinu divljači, djeluje lagano i ne zaklanja pogled. To je jednostavnija varijanta koju može uraditi i spretniji kućni majstor.

Pletivo do 1,8 m je uobičajeno oko porodičnih kuća. Odrasla osoba ga ne može preskočiti usput, a ograda i dalje propušta svjetlo i vazduh. Na veću površinu jače djeluje vjetar, zato posebnu pažnju treba posvetiti ugaonim i krajnjim stubovima. Na primorju, gdje bura zna ozbiljno da duva, to je još važnije.

Pletivo preko 3 m se postavlja oko poslovnih krugova, skladišta, sportskih terena, farmi i ograđenih površina za divljač. Tu više nije riječ o običnoj baštenskoj ogradi, već o konstrukciji na koju vjetar pritiska kao na jedro. Koriste se deblji stubovi, dublji temelji, više redova zatezne žice i često kosi nastavak na vrhu za bodljikavu ili žilet žicu. Takvu ogradu treba da projektuje i postavi stručna ekipa.

• Pocinkovano pletivo je jednostavnije i ima smisla tamo gdje je važnija funkcija od izgleda. U vlažnoj sredini, a naročito u slanom vazduhu uz more, vremenom se može pojaviti rđa.
• Plastificirano pletivo ima na pocinkovanoj žici sloj PVC-a, obično zelene boje. Bolje podnosi vlagu i mehanička oštećenja, a u dvorištu izgleda prirodnije. Za trajnu ogradu oko kuće bira se češće.
• Vareno ili deblje četvorougaono pletivo koristi se kod visokih ograda, gdje pletivo mora da izdrži veće naprezanje.

Osim pletiva trebaju vam srednji stubovi, jači ugaoni i krajnji stubovi, kosnici (podupirači), zatezna žica, zatezači, žica za vezivanje ili kopče i beton za učvršćivanje stubova. Na sitnom spojnom materijalu ne isplati se štedjeti: baš tu se ograda prva olabavi.

Na početku je važno znati tačnu granicu placa. Ako niste sigurni kuda ide, isplati se pozvati geodetu da je obilježi, kako ograda ne bi završila na susjedovom placu. Zatim se linija označi kočićima i kanapom, a odrede se i mjesto kapije i uglova.

Stubovi se obično postavljaju na svaka 2 do 2,5 m, a na vjetrovitom mjestu ili kod visoke ograde radije gušće. Rupe za običnu ogradu obično su duboke otprilike 60 do 80 cm, idealno ispod dubine smrzavanja. Na sjeveru zemlje, gdje su zime oštrije, ta dubina je veća nego na primorju. Kod ograde preko 3 m temelji su dublji i masivniji, često 80 do 120 cm, zavisno od tla i projekta.

Prvo se betoniraju ugaoni i krajnji stubovi zajedno sa kosnicima, jer se na njima zateže cijelo pletivo. Između njih se razvuče kanap i prema njemu se postavljaju srednji stubovi, svaki provjeren libelom. Beton mora da očvrsne, proizvođači obično navode nekoliko dana, i tek onda se stubovi mogu opteretiti zatezanjem.

Zatezna žica se kod obične ograde vodi u tri reda: dolje, u sredini i gore. Visoke ograde traže više redova. Pletivo se razvije duž ograde, pričvrsti se na krajnji stub i postepeno, bez trzanja, zateže prema drugom kraju. Na kraju se veže za svaki stub i za zatezne žice.

Najlakše se radi na ravnom terenu sa mekim tlom, dobrim prilazom i bez stare ograde. Posao, a time i cijenu, povećavaju:

• kamenito tlo, kakvo je čest slučaj na kršu, ili glinovito tlo gdje se rupe teško kopaju,
• nagib, gdje ogradu treba stepenasto spuštati ili pletivo prilagoditi terenu,
• uklanjanje stare ograde i starih betonskih temelja,
• mnogo uglova, kapija i kratkih dionica, jer svaki kraj traži kosnik,
• podzidne ploče protiv potkopavanja, bodljikava žica ili kosi nastavak na vrhu,
• visina preko 3 m, gdje treba raditi sa skele ili platforme.

• Plitki temelji. Stub se poslije prve zime ili jakog vjetra počne klimati i povlači za sobom cijelo polje.
• Nema kosnika na uglovima. Zategnuto pletivo vremenom povuče ugaoni stub unutra.
• Zatezanje dok je beton svjež. Stub se nagne i više se ne može ispraviti.
• Preveliki razmaci. Pletivo se između stubova ugiba.
• Neravnomjerno ili pretjerano zatezanje. Labavo pletivo se talasa, a prezategnuto savija stubove.
• Kriva linija. Kod duge ograde i malo odstupanje na početku kasnije se jasno vidi.

Nižu ogradu do 1,4 m ili do 1,8 m možete postaviti sami ako imate pomoćnika i nekoliko slobodnih dana. Ogradu preko 3 m prepustite firmi, jer se radi na visini, a konstrukciju treba statički provjeriti.

1. Provjeriti granicu placa i obilježiti liniju kočićima i kanapom.
2. Označiti mjesta stubova otprilike na svaka 2 do 2,5 m, uglove i kapiju.
3. Iskopati rupe iste dubine, obično 60 do 80 cm.
4. Betonirati ugaone i krajnje stubove sa kosnicima i provjeriti ih libelom.
5. Razvući kanap između krajnjih stubova i prema njemu betonirati srednje stubove.
6. Pustiti da beton očvrsne prema uputstvu proizvođača.
7. Razvući i zategnuti tri reda zatezne žice.
8. Razviti pletivo, pričvrstiti ga na krajnji stub i postepeno ga zatezati.
9. Vezati pletivo za svaki stub i za žice na pravilnim razmacima.
10. Provjeriti liniju i zategnutost i saviti oštre krajeve žice.

• stubovi stoje uspravno i u jednoj liniji, nijedan se ne pomjera kada ga gurnete,
• ugaoni i krajnji stubovi imaju kosnike,
• betonski temelji su cijeli, bez šupljina, i voda se oko njih ne zadržava,
• zatezne žice su zategnute i čvrsto pričvršćene u zatezačima,
• pletivo je ravno, bez talasa i ugiba, iste visine cijelom dužinom,
• pletivo je vezano za svaki stub i za žice,
• zaštitni sloj na pletivu i stubovima nije oštećen,
• oštri krajevi žice su savijeni, a prostor oko ograde je očišćen.