Postavljanje stuba visine do 3,8 m

U cjenovnicima se pod „visinom stuba“ po pravilu misli na ukupnu dužinu stuba, a ne na visinu ograde iznad terena. Dio stuba je u betonskom temelju, obično približno 80 do 100 cm. Iznad zemlje kod stuba dugog 3,8 m tako ostaje oko 2,8 do 3 metra. Prije naručivanja vrijedi da sa izvođačem razjasnite kako on to računa, jer razlika od jednog metra mijenja cijeli projekat.

Tipične situacije u kojima ova varijanta ima smisla:

• pletivo oko sportskog igrališta, terena ili školskog dvorišta, gdje lopta ne smije preletjeti preko ograde,
• zaštitna mreža iza gola ili pored puta, koja štiti okolinu od lopti,
• visoka ograda prema prometnoj ulici ili prema komšiji, gdje vlasnik želi privatnost i pletivo dopunjuje tkaninom,
• ograda sa dva reda pletiva jedan iznad drugog ili sa nastavkom za bodljikavu žicu kod magacina i dvorišta firmi,
• stubovi koji nose kapiju, ulaznu kapiju ili motor kapije, pa moraju biti duži i dublje ukopani od okolnih stubova.

Ako je ograda iznad terena visoka do dva metra, visok stub nepotrebno povećava zahtjeve za temelj i materijal. Tada izaberite nižu varijantu.

Sve tri stavke na prvi pogled rade isto: stub se postavi u rupu i zalije betonom. Razlika je u silama koje stub mora da izdrži, a one sa visinom rastu brže nego što bi čovjek očekivao. Vjetar djeluje na cijelu površinu ograde, a što je stub duži iznad zemlje, to se većom polugom upire u temelj.

• Stub do 2,4 m: obična baštenska ograda sa pletivom ili panelima visine približno 1,5 do 2 m. Temelj je manji, a stub može da postavi jedan iskusan majstor sa pomoćnikom sa zemlje, bez merdevina.
• Stub do 2,7 m: ograda oko dva metra sa rezervom, na primjer sa nastavkom ili na kosini, gdje treba izravnati visine. Zahtjevi za temelj rastu, ali postupak ostaje isti.
• Stub do 3,8 m: ograda visoka oko tri metra. Temelj mora biti dublji i širi, stub jači, podupirači češći, a razmaci između stubova kraći. Pri postavljanju su potrebna najmanje dva čovjeka, merdevine za provjeru gornjeg dijela i privremeno podupiranje dok beton ne očvrsne.

U praksi to znači da stub od 3,8 m nije „malo duži“ stub. Teži je, njime se teže rukuje, svako odstupanje od vertikale gore se jasnije vidi, a greška u temelju se pokaže naginjanjem cijelog polja ograde. Zato kod ove varijante računajte sa više vremena po komadu i sa većom količinom betona.

Koji stub izabrati

Kod visoke ograde presudna je krutost profila. Tanak okrugli stub, koji kod ograde od dva metra izdrži bez problema, na tri metra i sa tkaninom na vjetru počinje da se savija.

• Okrugli čelični stubovi, pocinkovani i često plastificirani, najčešći su kod pletiva. Za visoku ogradu bira se veći prečnik i deblji zid, obično prema preporuci proizvođača sistema.
• Kutijasti profili, pravougaoni i kvadratni, kruti su u jednom smjeru. Kod pravougaonog profila duža strana se okreće upravno na ogradu, da bi bolje odolijevala vjetru.
• Stubovi za panelne sisteme se na ovoj visini koriste rjeđe, jer su paneli obično niži. Ako se paneli slažu jedan iznad drugog, to treba riješiti prema uputstvu proizvođača.
• Drveni stubovi ove dužine su teški i u zemlji trule. Ako ih neko ipak želi, trebalo bi da stoje na čeličnoj ankernoj stopi iznad terena, a ne u betonu.
• Betonski stubovi su izuzetno teški i na tri metra iznad zemlje se bez mehanizacije teško postavljaju.

Temelj u zemlji

Najčešći način je zaseban betonski temelj za svaki stub. Kod visokog stuba rupa se kopa približno 80 do 100 cm duboko i po pravilu najmanje 30 cm široko, kod kapijskih i ugaonih stubova i šire. Na primorju je dubina smrzavanja manja nego na sjeveru, oko Žabljaka ili Pljevalja, ali kod visokog stuba dubinu ionako diktira vjetar, ne samo mraz. Na dno se stavlja nekoliko centimetara šljunka, da voda može da otiče. Beton se obično koristi klase C16/20 do C20/25, miješan na licu mjesta ili dovezen mikserom kada je stubova više. Suve betonske mješavine u vrećama su praktične, ali za duboke temelje ih treba mnogo, pa je važno dobro ih izmiješati i zbiti.

Stub u podzidu

Ako ograda stoji na podzidu od betonskih šupljih blokova za zalivanje, stub se betonira direktno u šupljine blokova ili u temelj ispod njih. Kod visokog stuba nije dovoljno da bude ukopan samo u blok. Trebalo bi da ide sve do temeljne trake, inače se vjetar upre u gornji red blokova i može da ga raspukne.

Ankerna ploča i zemljani vijci

Stub sa zavarenom pločom može se ankerisati na postojeći beton, na primjer na zidić. Pri dužini oko 3,8 m na ankere ipak djeluju velike sile, pa takvo rješenje treba da procijeni statičar ili bar proizvođač sistema. Zemljani vijci su brzi i bez betona, ali kod visokih ograda sa tkaninom njihova nosivost zavisi od tla i mora je potvrditi proizvođač. U kamenitom, krševitom tlu, kakvog je u Crnoj Gori dosta, vijci često nijesu izvodljivi.

Većina komplikacija kod visokih stubova ne nastaje pri betoniranju, već još prije toga. Prije početka radova provjerite sljedeće:

• Granica placa. Kod ograde na međi vrijedi da granične tačke obilježi geometar. Pomjeriti zabetoniran stub od tri metra mnogo je teže nego nizak.
• Podzemne instalacije. Raspitajte se kod elektrodistribucije, lokalnog vodovoda i telekom operatera gdje prolaze kablovi i cijevi. Rupa duboka skoro metar može da pogodi kabl ili cijev.
• Pristup. Stubovi su dugi, pa ih treba dopremiti i složiti pored trase ograde. Ako se buši motornim svrdlom za zemlju ili kopa mini bagerom, mašina mora moći da priđe ogradi.
• Kablovi i zaštitne cijevi. Ako planirate motor kapije, rasvjetu ili zvono, zaštitne cijevi za kablove moraju biti u zemlji prije betoniranja. Samo povezivanje je posao za ovlašćenog električara.
• Stara ograda. Vađenje starih stubova sa betonskim temeljima je poseban posao i treba se dogovoriti ko ga radi i gdje ide otpad.

Postupak na gradilištu po pravilu izgleda ovako. Prvo se razvuče kanap duž trase ograde i označe mjesta stubova. Kod visoke ograde razmaci su kraći nego kod niske, često oko 2 do 2,5 metra, zavisno od sistema i od toga da li će na ogradi biti tkanina. Prvo se postavljaju ugaoni, krajnji i kapijski stubovi, jer se prema njima ravnaju ostali.

Rupe se kopaju ručno, motornim svrdlom ili mašinom. Na dno ide sloj šljunka. Stub se postavi u rupu i podmetne tako da ima pravu visinu. Kod stuba od tri metra visina se provjerava prema kanapu razvučenom gore između ugaonih stubova ili nivelirom, a ne samo od terena, jer je teren obično neravan.

Zatim dolazi najvažniji trenutak: vertikala. Stub se libelom provjerava u dva smjera, duž ograde i upravno na nju. Na ovoj dužini preporučuje se duža libela ili visak, jer kratka libela previdi odstupanje koje se gore vidi u centimetrima. Stub se podupre sa dvije do tri letve zabodene u zemlju, da se ne pomjeri tokom betoniranja i stvrdnjavanja.

Beton se ugrađuje u slojevima i zbija šipkom ili nabijanjem, da u temelju ne ostanu šupljine. Tokom betoniranja vertikala se ponovo provjerava, jer beton lako odgurne stub. Gornja površina temelja oblikuje se u blagi konus od stuba, da voda otiče i ne stoji uz čelik.

Kod visoke ograde uz stubove idu i podupirači. Postavljaju se na uglovima, kod krajnjih i kapijskih stubova, pri promjeni pravca, a na dugim dionicama i usput, zavisno od sistema na primjer otprilike na svakih 25 metara. Podupirač ima svoj mali temelj i za stub se veže obujmicom ili vijkom. Kod ograde od tri metra obično je dobro da ugaoni stub ima podupirač sa obje strane.

Isti stub na jednom placu može da traje upola kraće nego na drugom. Posao olakšavaju ravan teren, mekše zemljano tlo bez kamena, dobar pristup za svrdlo i jasno obilježena granica. Pomaže i kada su stubovi spremni na licu mjesta, a beton se može miješati pored trase ograde.

Nasuprot tome, komplikacije donose:

• kamenito ili stjenovito tlo, česta pojava u krškim krajevima, gdje svrdlo ne pomaže i treba štemovati ili koristiti težu mehanizaciju,
• teška glina, koja se lijepi i u kojoj se poslije kiše u rupi zadržava voda,
• visok nivo podzemne vode, kada se rupa puni vodom i beton treba ugrađivati pažljivije,
• kosina, gdje se visine stubova moraju stepenasto spuštati, a podupirači imaju različite dužine,
• korijenje drveća, stari temelji ili ostaci stare ograde,
• instalacije na trasi, kada se mora kopati ručno i polako,
• uzak pristup, gdje se dugi stubovi moraju nositi ručno i daleko.

Kod visokih stubova ulogu igra i vrijeme. Na jakom vjetru, kao kada duva bura, stub od tri metra teško se drži vertikalno, a svjež beton može da se pomjeri ispod njega. Na mrazu se ne betonira, osim ako proizvođač betona to izričito dozvoljava. Ljeti, na jakom suncu, beton treba štititi od prebrzog isušivanja.

Stub do 3,8 m možete postaviti sami ako imate vještinu i bar jednog pomoćnika. Sami takav stub nećete savladati, dug je, težak i pri prevrtanju može da povrijedi čovjeka. Prije kopanja raspitajte se gdje prolaze instalacije. Ako pri kopanju naiđete na cijev za koju sumnjate da je gasna i osjetite miris gasa, odmah se udaljite, ne koristite otvoren plamen ni električne uređaje i pozovite 112. Ako naiđete na kabl, prekinite rad i javite se elektrodistribuciji.

1. Provjeriti granicu placa i trase podzemnih instalacija.
2. Razvući kanap duž trase ograde i označiti mjesta ugaonih i usputnih stubova.
3. Iskopati rupe dubine približno 80 do 100 cm i širine najmanje 30 cm, kod ugaonih i kapijskih stubova šire.
4. Nasuti na dno rupe sloj šljunka i nabiti ga.
5. Zatvoriti gornji kraj stuba kapicom, da u njega ne ulazi voda.
6. Postaviti stub u rupu u paru, podesiti visinu prema kanapu i podmetnuti ga.
7. Provjeriti vertikalu u dva smjera dugom libelom i poduprijeti stub letvama.
8. Zamiješati beton prema uputstvu proizvođača i ugrađivati ga u slojevima uz zbijanje.
9. Tokom betoniranja više puta provjeriti vertikalu i visinu.
10. Oblikovati površinu temelja u konus od stuba.
11. Ostaviti beton da očvrsne, po toplom vremenu ga prvih dana kvasiti, a podupirače ostaviti na mjestu.
12. Postaviti kose podupirače i zatezati pletivo tek kada beton dovoljno očvrsne.

Kada gornji dio stuba provjeravate sa merdevina, pazite da su merdevine stabilne i da ih druga osoba drži. Ako ograda nosi motor kapije ili rasvjetu, električni dio prepustite električaru.

Kod visokih stubova greške se ne zaboravljaju. Ono što kod niske ograde prođe neprimijećeno, ovdje se pokaže do prve zime ili prve oluje.

• Plitak temelj. Stub se s vremenom nagne u smjeru preovlađujućeg vjetra, a mraz može da ga podigne. Kod ograde od tri metra nagib se vidi već sa ulice.
• Uska rupa. Ako je rupa tek malo šira od stuba, beton čini tanak omotač, a stub se u njemu savija kao u cijevi.
• Beton ispod nivoa terena bez pada. Oko stuba nastaje udubljenje u kojem stoji voda. Čelik pri dnu stuba ranije počinje da korodira, a mraz može da ošteti beton.
• Otvoren vrh stuba. Voda ulazi u cijev, zimi se zaledi i može da raspukne stub. Kapica je sitnica, ali važna.
• Nedostaju podupirači ili su slabi. Ugaoni stubovi se poslije zatezanja pletiva saviju prema unutra, a pletivo popusti.
• Prerano zatezanje pletiva. Svjež beton ne izdrži zatezanje žica i stub se pomjeri. Pletivo se po pravilu zateže najranije poslije nekoliko dana, zavisno od vremena i kasnije.
• Tkanina bez proračuna. Vlasnik naknadno okači na ogradu zaštitnu tkaninu, koju prvobitni plan nije predvidio. Ograda se odjednom ponaša kao jedro, a stubovi se nagnu.
• Oštećen cink. Pri skraćivanju stuba otkrije se čelik. Bez popravke cink sprejom rez počinje da rđa, a na primorju, uz slan vazduh, to ide brže.

Vrijeme za jedan stub zavisi prije svega od tla i pristupa. Na mekom tlu sa svrdlom za dan se postavi znatno više komada nego na kamenitoj kosini sa ručnim kopanjem. Ugaoni i kapijski stubovi traju duže, jer imaju veće temelje i podupirače, a njihovo ravnanje je zahtjevnije.

Betonu treba vremena. Prvih dana poslije betoniranja stub se ne opterećuje, a podupirači ostaju na mjestu. Pletivo, zatezne žice i tkanina obično se montiraju tek poslije otprilike sedmicu dana, po hladnom vremenu i kasnije. Punu čvrstoću beton po pravilu dostiže poslije otprilike 28 dana. Tešku kapiju ili motor vrijedi okačiti tek kada beton dovoljno očvrsne, prema preporuci isporučioca kapije.

Na stubove se nastavlja montaža pletiva ili mreža, odnosno kapije i njenog motora. Dogovorite redoslijed unaprijed, da montažer pletiva ne dođe prije nego što beton očvrsne i da električar bude prisutan kada se polažu zaštitne cijevi.

Stubove provjerite prije montaže pletiva, dok se sve dobro vidi i dok je eventualna popravka jednostavna. Pogledajte duž reda stubova sa kraja ograde: vrhovi bi trebalo da čine ravnu liniju, a stubovi da stoje u jednoj liniji. Dugom libelom provjerite vertikalu na nekoliko nasumično izabranih komada. Pri primopredaji prođite kroz ovu listu:

• stubovi stoje na dogovorenim mjestima i u liniji prema kanapu,
• vrhovi stubova imaju jednaku visinu ili ravnomjerno prate kosinu,
• vertikala je tačna u oba smjera, i na ugaonim i na kapijskim stubovima,
• razmaci odgovaraju dogovoru i sistemu ograde,
• temelji imaju dogovorenu dubinu i širinu, a po mogućnosti postoje fotografije sa betoniranja,
• površina betona ima pad od stuba i voda ne stoji uz njega,
• podupirači su postavljeni na uglovima, krajevima, kod kapije i pri promjenama pravca,
• na stubovima su kapice, a rezovi imaju popravljenu zaštitu površine,
• zaštitne cijevi za kablove položene su tamo gdje je planirano,
• stubovi se ne pomjeraju kada ih rukom pritisnete u gornjem dijelu,
• okolina je očišćena, a iskopana zemlja odvezena ili razastrta prema dogovoru.