Postavljanje pletiva preko 3,0 m

Stavka u cjenovniku obračunava se po dužnom metru (dm) ograde. Pod postavljanjem pletiva obično se podrazumijeva razvlačenje zateznih žica, odmotavanje i kačenje pletiva, njegovo zatezanje, vezivanje za žice i stubove i završavanje na krajnjim i ugaonim stubovima. Postavljanje stubova, betoniranje temelja, kosnici, kapije i pješačka vrata najčešće su posebne stavke. Kad poredite ponude, provjerite šta je tačno uračunato u koju stavku. Često se dešava da jedna ponuda izgleda povoljnije samo zato što u njoj nema stubova ili spojnog materijala.

Visina preko 3,0 m znači da pletivo skoro nikad nećete riješiti jednom običnom trakom iz rolne. Rolne četvorougaonog pletiva obično se prodaju do visine od oko dva metra. Više dimenzije postoje kao sportsko pletivo, ali nisu uvijek odmah dostupne kod prodavca. Zato se u praksi često slažu dvije trake jedna iznad druge i spajaju na horizontalnoj žici ili cijevi. Upravo to spajanje je jedna od glavnih razlika u odnosu na niže ograde.

U cjenovniku postoje još dvije srodne stavke, svaka sa svojom stranicom. Razlika nije samo u metrima visine, već u cijelom načinu rada:

• Pletivo do 1,4 m: niska ograda oko bašte ili za odvajanje djelova placa. Radi se sa zemlje, obično su dovoljne tri zatezne žice, jedna traka iz rolne i dva čovjeka. Taj posao može uraditi i spretan majstor amater.
• Pletivo do 1,8 m: najčešća granična ograda porodične kuće. I dalje jedna traka i tri žice, gornja ivica dohvata se sa zemlje ili sa niskih merdevina. Zahtjevi za stubove i zatezanje su veći, ali je postupak isti.
• Pletivo preko 3,0 m: igrališta, tereni, dvorišta firmi, prostori za životinje. Radi se sa skele ili platforme, žica ima više, često se dodaje horizontalna cijev u sredini ili na vrhu, pletivo se slaže iz više traka, a ekipi trebaju bar tri čovjeka. Stubovi su deblji, bliže jedan drugom i dublje fundirani.

Zašto između 1,8 m i 3,0 m nema još jednog stepena? Ograda visoka oko dva metra u praksi se radi slično kao varijanta do 1,8 m, samo sa višom trakom pletiva. Kad visina pređe tri metra, logika baštenske ograde prestaje da važi, a pletivo se ponaša kao veliko jedro kojem treba čvrsta konstrukcija. Ako vam je dovoljno da ograda zaustavi psa ili pogled, izaberite nižu varijantu. Ako treba da zaustavi loptu, spriječi da odrastao čovjek pređe preko ili ogradi životinje koje skaču, potrebna vam je ova stavka.

Stubovi i temelji

Pletivo se postavlja tek na gotovu noseću konstrukciju. Stubovi moraju biti ubetonirani, postavljeni u vertikalu i u jednoj liniji. Betonu temelja treba vremena: prije nego što se stubovi počnu opterećivati zatezanjem, obično treba da prođe bar nekoliko dana, a tačno vrijeme navodi proizvođač betonske mješavine i zavisi od vremena napolju. Ljeti na jakom suncu beton treba vlažiti, inače se suši prebrzo. Zatezanje visokog pletiva stvara na krajnjim stubovima velike sile. Mlad beton pod njima popusti i stub se trajno nagne.

Za visinu preko tri metra koriste se deblji cijevni stubovi sa debljim zidom nego kod baštenskih ograda. Razmaci su manji, otprilike oko 2,5 m umjesto uobičajenih tri metra, a temelji dublji i širi. Ugaoni, krajnji i prelazni stubovi moraju imati kosnike, a kod dugih dionica kosnici se dodaju i na srednje stubove u pravilnim razmacima. Tačne dimenzije treba da odredi isporučilac sistema ili projektant, naročito tamo gdje se računa na opterećenje vjetrom ili udarce lopte. U primorju i na otvorenim visoravnima, gdje bura i jugo duvaju jako, na ovo se ne štedi.

Teren i pristup

• Duž linije ograde treba da postoji slobodan pojas kojim može da se prođe sa pokretnom skelom ili platformom.
• Teren ispod ograde treba da bude poravnat, da donja ivica pletiva ne visi iznad rupe i ne zabija se u izbočine.
• Žbunje, grane i ostatke stare ograde treba ukloniti unaprijed.
• Ako ograda ide po granici placa, granicu treba da obilježi geometar. Kod visoke ograde pomjeranje od par centimetara rješava se mnogo teže nego kod niske.

Susjedi i zajednički prostor

Ograda preko tri metra može susjedima praviti hlad, a montažnoj ekipi će trebati pristup i sa njihove strane. Dogovorite se sa njima unaprijed. Kod stambenih zgrada i zajedničkog dvorišta o radovima se dogovarate sa upravnikom zgrade i etažnim vlasnicima.

Četvorougaono pletivo iz rolne

Klasično pleteno pletivo najčešći je izbor za igrališta i terene. Za ovu visinu bira se deblja žica i manje oko, da pletivo izdrži udarce lopte i da se po njemu ne može lako penjati. Proizvodi se pocinkovano ili plastificirano. Pocinkovano bolje podnosi mehanička oštećenja pri zatezanju, plastificirano ljepše izgleda i duže odolijeva koroziji, ali plastični sloj ne smije da se pocijepa kliještima ni zateznim alatom. Gdje je sloj oštećen, žica počinje da rđa. Na primorju, gdje vazduh nosi so, to se dešava brže nego u unutrašnjosti.

Zavareno pletivo i paneli

Zavareno pletivo iz rolne je krućije i na velikoj visini sklono je talasanju ako nije pažljivo zategnuto. Panelni sistemi (2D i 3D paneli) na ovoj visini koriste se uglavnom kod sportskih objekata i dvorišta firmi, gdje se paneli slažu jedan iznad drugog na sistemskim stubovima. Paneli se ne postavljaju zatezanjem, već montažom na držače, pa je to druga stavka cjenovnika. Ova stranica odnosi se na pletivo koje se zateže između stubova.

Zatezne žice, horizontalne cijevi i spojni materijal

Niskoj ogradi su dovoljne tri zatezne žice, a kod visine preko tri metra obično ih ide više, otprilike na svakih 60 do 80 cm visine, prema preporuci isporučioca sistema. Kod sportskih ograda umjesto gornje žice, ili zajedno sa njom, koristi se horizontalna cijev koja drži oblik ograde i sprečava izbočenje. Potrebne su i zatezne šipke koje se provlače kroz pletivo na krajnjim stubovima, zatezači žice, kopče i žica za vezivanje. Spojni materijal treba da ima istu površinsku zaštitu kao pletivo. Pocinkovana kopča na plastificiranom pletivu izgleda neobično, a kombinacija različitih metala ubrzava koroziju.

1. Provjera konstrukcije. Monter provjerava vertikalnost stubova, njihovu liniju, čvrstinu kosnika i da li je beton dovoljno očvrsnuo. Ako je neki stub kriv, to se rješava sada, ne poslije razvlačenja pletiva.
2. Razvlačenje zateznih žica. Žice se pričvrste na krajnje stubove, vode preko srednjih stubova i postepeno zatežu zatezačima. Kod visoke ograde zatežu se ravnomjerno odozdo nagore, da stubovi ne budu vučeni na jednu stranu.
3. Postavljanje horizontalnih cijevi. Ako sistem predviđa horizontalnu cijev, ona se postavlja u obujmice na stubovima prije pletiva.
4. Odmotavanje i kačenje prve trake. Rolna se odmota duž ograde, na početku se kroz pletivo provuče zatezna šipka i pričvrsti za krajnji stub. Donja traka se okači na žice. Kad idu dvije trake jedna iznad druge, obično se počinje odozdo.
5. Zatezanje pletiva. Na drugom kraju dionice pletivo se zateže pomoću druge zatezne šipke i alata za pritezanje. Na velikoj visini vuče se na više mjesta istovremeno, inače se pletivo zategne samo u sredini, a gore i dolje ostane labavo.
6. Spajanje traka. Gornja traka se okači tako da se nastavlja na donju na horizontalnoj žici ili cijevi. Trake se spajaju preplitanjem žice ili gustim vezivanjem, da između njih ne ostane procjep kroz koji prolazi lopta ili ruka.
7. Vezivanje za žice i stubove. Pletivo se veže za žice u pravilnim, prilično gustim razmacima i za svaki stub. Rijetko vezivanje na ovoj visini najčešći je uzrok kasnijeg izbočenja.
8. Završavanje i doravnavanje. Na uglovima i krajevima pletivo se završi, a višak krajeva žice savije se ka unutra, da niko ne zakači odjeću ili ruku. Donja ivica se provjeri cijelom dužinom.

Rad na visini

Gornja ivica pletiva je na visini sa koje pad znači težak udes. Montaža sa običnih merdevina naslonjenih na stub nije bezbjedna, merdevine lako skliznu kad se vuče pletivo. Profesionalne ekipe rade sa pokretne skele ili radne platforme i koriste opremu za zaštitu od pada. Po jakom vjetru visoko pletivo se uopšte ne postavlja: odmotana traka ponaša se kao jedro i može da obori čovjeka zajedno sa skelom. Zbog toga, a i zbog težine i veličine traka, ovaj posao nije za samostalan rad bez opreme, pa ova stranica nema uputstvo za majstore amatere.

Koliko traje

Postavljanje visokog pletiva znatno je sporije nego kod nižih varijanti. Na svaki dužni metar dolazi više žica, više vezivanja, često spajanje traka i stalno premještanje skele. Ravnu dionicu oko manjeg igrališta iskusna ekipa obično završi za nekoliko dana, a razuđeno dvorište na kosini može trajati znatno duže. Tome treba dodati vrijeme za očvršćavanje betona temelja, koje se ne preklapa sa montažom pletiva. Razuman plan zato predviđa razmak između betoniranja stubova i zatezanja i rezervu za loše vrijeme.

Na složenost, a time i na cijenu, utiče više stvari nego što izgleda na prvi pogled:

• Ravna i duga dionica je najjednostavnija. Ekipa se uhoda i zateže pletivo u velikim dužinama odjednom.
• Mnogo uglova i lomova znači mnogo završetaka, zateznih šipki i novog zatezanja. Kratke dionice rade se sporo.
• Kosina otežava sve: pletivo treba sjeći i oblikovati, skela se teško stabilizuje, a donja ivica teško drži istu visinu iznad terena. Na terenima u brdovitim krajevima to je čest slučaj.
• Loš pristup, recimo ograda tik uz zid, vodu ili susjedni objekat, gdje se skela ne može postaviti, znatno usporava rad.
• Dvije ili više traka jedna iznad druge dodaju spajanje, koje je sporo i mora biti precizno.
• Loše postavljeni stubovi od druge firme često znače da monter prvo mora da popravlja, ili pletivo nikad neće biti lijepo zategnuto.
• Vrijeme: vjetar i mraz zaustave ili uspore rad, a plastificirano pletivo na hladnoći je krtije.

Visoko pletivo rijetko stoji samo. Prije njegovog postavljanja treba završiti iskope i betoniranja u okolini, da se pored ograde ne vozi mehanizacija. Kod igrališta se često prvo radi podloga, vještačka trava ili asfalt, pa tek onda pletivo. Tada skela može oštetiti podlogu, pa redosljed i zaštitu podloge treba dogovoriti unaprijed.

Ako planirate da kasnije na ogradu okačite zaštitnu mrežu za hlad, reklamne banere ili da je pustite da obraste puzavicama, recite to prije izrade stubova. Golo pletivo vjetru skoro ne pruža otpor, ali pokrivena površina viša od tri metra stvara veliki otpor, pa stubovi dimenzionisani samo za pletivo mogu da se saviju ili iščupaju. Slično je sa injem i snijegom koji se zalijepi za gusto pletivo, što je u planinskim krajevima redovna pojava.

Kapije i pješačka vrata postavljaju se obično prije pletiva ili istovremeno, da se pletivo može završiti na njihovim stubovima. Električne instalacije, rasvjetu igrališta i kamere na stubovima radi isključivo kvalifikovan električar. Prije kopanja temelja tražite da vam se obilježe podzemne instalacije, naročito kablovi i vodovod. Gasne mreže su rijetke, ali ako se pri iskopu naiđe na gasnu cijev i osjeti miris gasa, napustite mjesto i pozovite 112.

• Slabo zatezanje. Pletivo se poslije prvog ljeta izbočuje, između stubova pravi „trbuhe“ i pri udarcima lopte trajno se deformiše.
• Rijetko vezivanje za žice. Pletivo se pomjera, gornja traka se odvaja od donje i nastaje procjep.
• Zatezanje dok je beton mlad. Krajnji stubovi se nagnu ka unutra, cijela ograda popusti, a popravka znači rasklapanje dionice.
• Nedostaju kosnici. Ugaoni stub se postepeno savije. Na visini preko tri metra to se pokaže brže nego kod niske ograde.
• Loše spojene trake. Vidljiv horizontalni talas ili procjep na sredini ograde, kroz koji prolazi lopta.
• Oštećen plastični sloj. Vremenom se na žicama pojave tačke rđe, naročito tamo gdje se pletivo vuklo kliještima.
• Oštri krajevi žice. Na igralištu je to bezbjednosni rizik, djeca se lako povrijede o žicu koja viri.
• Prevelik razmak pri zemlji. Ispod ograde se provuče pas, lopta ili dijete, što kod ograđenih prostora za životinje i igrališta poništava smisao cijele ograde.

Gotovu ogradu obiđite cijelom dužinom sa obje strane i pogledajte je i sa veće udaljenosti, gdje se neravnine najbolje vide. Pritisnite pletivo rukom na više mjesta i na različitim visinama: treba da popušta ravnomjerno i da se vrati nazad. Pri preuzimanju provjerite:

• stubovi stoje vertikalno i u jednoj liniji, nijedan se nije nagnuo poslije zatezanja,
• pletivo je ravnomjerno zategnuto cijelom visinom, bez izbočina i talasa,
• spoj između traka je neprekinut, bez procjepa i vidljivog loma,
• pletivo je vezano za svaku žicu i svaki stub u gustim razmacima,
• zatezne žice su zategnute, a zatezači pritegnuti,
• ugaoni i krajnji stubovi imaju kosnike i čvrsti su,
• horizontalne cijevi, ako su dio sistema, čvrsto stoje u obujmicama,
• krajevi žice su savijeni ka unutra i nigdje ne vire,
• plastični sloj nije pocijepan ni oguljen,
• donja ivica drži dogovoreni razmak od terena cijelom dužinom,
• okolina je očišćena, bez ostataka žice i odrezaka pletiva koji bi mogli povrijediti ljude ili oštetiti kosilicu.