Ograda od oplatnih blokova DT 20/25 i DT 12, 15

Postupak je isti za sve širine blokova. Razlika je uglavnom u tome koliko širok temelj i koliko armature treba.

1. Obilježavanje. Trasa ograde se obilježi kočićima i kanapom, tačno po granici placa. Odmah se odredi i visina gotove ograde i mjesto stubova i kapija.
2. Iskop temelja. Rov se kopa do dubine do koje mraz ne dopire. Ta dubina zavisi od kraja: na primorju je manja, a u kontinentalnom i planinskom dijelu obično je oko 80 cm ili više, naročito u glinovitom ili vlažnom tlu. Dno se poravna i nabije.
3. Temeljna traka. U rov se postavi armatura i zalije betonom odgovarajuće čvrstoće, kod ograda često C16/20 ili jači, prema proračunu. Iz temelja moraju da vire uspravne šipke na koje se kasnije nastavlja armatura u blokovima. Traka je obično šira od samog bloka.
4. Slaganje blokova. Prvi red se postavlja u malter i pažljivo nivelira, jer on određuje liniju i visinu cijele ograde. Sljedeći redovi idu na vez, odnosno sa smicanjem spojnica.
5. Armatura. U šupljine ide uspravna armatura, a u žljebove blokova vodoravna. Više armature traže uglovi, stubovi i mjesta na kojima će visiti kapija.
6. Zalivanje betonom. Beton se sipa postepeno, na svakih nekoliko redova, i zbija se probadanjem šipkom ili pervibratorom, da u zidu ne ostanu šupljine.
7. Završetak. Na vrh se postavljaju pokrivne ploče ili kapa koje odvode vodu. Površina se maltira, boji, oblaže kamenom ili ostaje vidljiva.

Betonu treba vremena. Punu čvrstoću dobija za otprilike četiri sedmice. Ljeti se prvih dana polijeva vodom da se ne bi presušio, a po mrazu se ne betonira bez zaštitnih mjera.

Broj u nazivu približno pokazuje širinu bloka u centimetrima. Deblji blok prima više betona i armature, zid je krući, ali su blokovi teži, a temelj mora biti širi.

• DT 12: niski zidići, ivice leja, manji pregradni zidovi u bašti. Nije za višu punu ogradu,
• DT 15: niske ograde i sokli ispod lagane ispune, gdje zid sam ne nosi mnogo,
• DT 20: uobičajena ograda porodične kuće, sokl ili puna ograda srednje visine na ravnom placu,
• DT 25: više pune ograde, mjesta izložena jakom vjetru, plac na nagibu i ograde s teškom kapijom.

Zašto je visina toliko važna? Puna ograda radi kao jedro. Što je viša i duža, to se vjetar jače upire u nju i to je veća sila u dnu zida, kod temelja. Na primorju, gdje zna da puše jaka bura, to se brzo osjeti. Zato se za više ograde bira deblji blok i više armature. Ako ograda istovremeno treba da drži zemlju, to je već potporni zid, i njega treba da proračuna statičar, bez obzira na širinu bloka.

Što se izgleda tiče, postoje dvije mogućnosti. Obični glatki blokovi se uglavnom maltiraju ili oblažu, često kamenom. Neki proizvođači nude i blokove s dekorativnom, na primjer cijepanom površinom, kojima malter ne treba. Tada se mora zidati vrlo uredno, jer svaka greška ostaje na vidiku.

Isti broj metara ograde jednom može biti jednostavan posao, a drugi put prilično zahtjevan. Na posao najviše utiču:

• teren: na ravnom je temelj jednostavan, a na nagibu se mora stepenasto spuštati i često treba i odvodnjavanje,
• pristup: kad auto-mješalica može da priđe do rova, betonira se brzo, a ručno miješanje i kolica traju mnogo duže,
• visina i širina blokova: viša ograda znači više redova, više armature i zalivanje u fazama,
• razuđenost: uglovi, stubovi, kapije, niše za poštansko sanduče ili električno brojilo traže dodatno sječenje i armiranje,
• stara ograda i instalacije: rušenje stare ograde i odvoz šuta, kao i vodovi u zemlji koje treba obilježiti prije iskopa,
• površina: malter, kamena obloga ili metalna ispuna su posebni koraci koji dolaze na kraju.

Sami možete da sazidate nizak zidić, otprilike do visine koljena, na ravnom placu, na primjer od DT 15 ili DT 20. Višu punu ogradu, ogradu na nagibu ili zid koji drži zemlju prepustite majstorima.

1. Provjeriti granicu placa i vodove u zemlji, obilježiti trasu kanapom.
2. Iskopati rov do dubine do koje mraz ne dopire, dno poravnati i nabiti.
3. Postaviti armaturu s uspravnim šipkama i izbetonirati temeljnu traku.
4. Ostaviti temelj nekoliko dana da očvrsne, po vrućini ga polivati.
5. Prvi red blokova postaviti u malter i provjeriti libelom po dužini i poprijeko.
6. Sljedeće redove slagati na vez i usput provjeravati da li je zid uspravan.
7. Postaviti uspravnu i vodoravnu armaturu, u uglovima je povezati.
8. Zalivati betonom na svakih nekoliko redova i svaki sloj probadati šipkom.
9. Postaviti pokrivne ploče s nagibom ili prepustom da voda kaplje dalje od zida.
10. Površinu maltirati ili zaštititi tek kad beton sazri.

U praksi se obično pokaže da problem nije u blokovima, nego u onome što je ispod njih i u njima.

• plitak temelj: mraz ga podiže i ograda se poslije nekoliko zima nagne ili pukne,
• armatura nije povezana s temeljem: zid tada samo stoji na temelju i na vjetru može da pukne u dnu,
• zalivanje odjednom do velike visine: svjež beton gura blokove i može da ih istisne ili raspukne,
• previše rijedak beton: dodata voda olakšava sipanje, ali beton gubi čvrstoću,
• nezbijen beton: u šupljinama ostaju vazdušni džepovi i zid je slabiji nego što izgleda,
• nema pokrivne ploče: voda curi odozgo, smrzava se i malter otpada,
• duga ograda bez dilatacija: beton se skuplja i bez prekida se pojavljuju uspravne pukotine,
• zemlja nagrnuta uz ogradu: zid bez hidroizolacije i odvodnjavanja ostaje vlažan i zimi strada.

• linija ograde odgovara obilježenoj granici i dogovorenoj visini,
• zid je uspravan, a redovi ravni, bez vidljivog ugiba po dužini,
• na površini nema pukotina, istisnutih blokova ni tragova iscurjelog betona,
• stubovi kod kapija su čvrsti, a ankeri postavljeni na pravom mjestu,
• pokrivne ploče čvrsto stoje i voda s njih kaplje dalje od zida,
• na dugoj ogradi su napravljene dilatacione spojnice,
• teren oko ograde je uređen tako da voda otiče od zida,
• izvođač vam je predao podatke o ugrađenom betonu i preporučeno vrijeme kada zid smije da se optereti ispunom ili kapijom.