Postavljanje pletiva do 1,4 m

Stavka se obračunava po dužnom metru gotove ograde. Najčešće obuhvata razvlačenje i zatezanje zateznih žica, odmotavanje pletiva, zatezanje pomoću zatezne šipke i vezivanje za žice i stubove. Postavljanje stubova, betoniranje, kosi potpornji, betonske ploče uz tlo i kapije u cjenovniku su obično posebne stavke. Zato prije potpisivanja ponude provjerite šta je tačno uključeno u cijenu metra, a šta se naplaćuje odvojeno.

Oznaka "do 1,4 m" odnosi se na pletivo u uobičajenim visinama rolni, na primjer oko 1,0 m, 1,25 m ili 1,4 m. Ako pletivo stoji iznad betonske ploče uz tlo, ukupna visina ograde je nešto veća, ali za obim posla je važna visina samog pletiva.

U Crnoj Gori se ovakva ograda često postavlja i na postojeći kameni zidić ili suvomeđu, pogotovo na primorju i u krškim krajevima. Tada se stubovi ugrađuju u zid ili uz njega, a pletivo počinje od vrha kamena. I to je važno dogovoriti unaprijed, jer se rad uz zid razlikuje od rada na slobodnom terenu.

U cjenovniku osim ove stavke postoje i postavljanje pletiva do 1,8 m i postavljanje pletiva preko 3,0 m. Svaka ima svoju stranicu i svoju cijenu, jer se razlikuju obim posla, oprema i rizici.

• Do 1,4 m: cijeli posao se radi sa zemlje, bez merdevina. Rolne su lakše, dvojica ih bez problema nose i zatežu. Obično su dovoljne tri zatezne žice (donja, srednja i gornja) i kraći stubovi. Ograda prima manje vjetra, pa su zahtjevi za učvršćenje krajeva i uglova nešto niži. Odgovara za bašte, prostor ispred kuće, razdvajanje placeva i ograđeni prostor za manje životinje.
• Do 1,8 m: uobičajena ograda oko porodične kuće, kada želite da se preko nje ne može lako prekoračiti. Pletivo je teže, gornja žica se zateže sa stolice ili niskih merdevina, stubovi su duži i dublje betonirani. Potpornji i njihovo učvršćenje moraju izdržati veću silu.
• Preko 3,0 m: igrališta, sportski tereni, zaštitne ograde. Traže jače stubove, više zateznih žica, rad sa skele ili platforme, veću ekipu i pažljiv proračun zbog opterećenja vjetrom. To je potpuno druga vrsta posla.

Kako odlučiti? Razmislite šta ograda treba da radi. Ako treba da označi imanje i zaustavi djecu, kokoške ili manjeg psa, visina do 1,4 m obično je dovoljna. Za većeg psa koji skače, za koze, ili ako želite da otežate preskakanje sa ulice, izaberite varijantu do 1,8 m. U praksi se često dešava da ljudi postave nisku ogradu i poslije godinu dana shvate da je pas preskače. Naknadno povišavanje znači nove stubove, pa visinu treba dobro promisliti unaprijed.

Granica placa i dogovor sa susjedom

Ograda na međi se postavlja na tačno utvrđenoj granici, a ne prema starom kolcu ili "kako je oduvijek bilo". Ako niste sigurni kuda granica ide, neka je geodeta obilježi na terenu. Kod zajedničke ograde se sa susjedom unaprijed dogovorite ko plaća ogradu, s čije strane će biti stubovi i ko će je održavati. Usmeni dogovor je dobar početak, ali kratka pisana bilješka kasnije sprečava nesporazume.

Stubovi i podloga

Pletivo se postavlja na gotove stubove. Oni moraju biti u liniji, uspravni i čvrsto betonirani. Betonu oko stubova treba vremena: žice se obično zatežu tek poslije nekoliko dana, kada beton dovoljno očvrsne, a zavisno od vremena i preporuke proizvođača betonske smješe i poslije sedmicu dana. Ljeti, na velikoj vrućini, beton treba povremeno kvasiti da ne ispuca. Ako se zateže prerano, krajnji stubovi se nakrive i ograda izgubi napetost.

U kamenitom terenu, kakvog u Crnoj Gori ima mnogo, rupe za stubove se često buše ili štemaju u stijenu. Tada je važno da stub bude dobro ukliješten i zaliven, jer plitko usađen stub u kamenu ne drži ništa bolje od stuba u mekoj zemlji.

Osim toga treba pripremiti:

• očišćen pojas duž ograde od žbunja, korova i starog pletiva,
• postavljene kose potpornje na krajnjim, ugaonim stubovima i stubovima uz kapiju,
• postavljene betonske ploče uz tlo, ako ih ograda ima,
• materijal na licu mjesta: pletivo, zatezne žice, zatezače, zatezne šipke i veznu žicu,
• prolaz za ljude i rolne pletiva duž cijele ograde.

Četvrtasto pleteno pletivo

Najrasprostranjeniji tip. Žice su upletene u kvadratna okca, obično veličine oko 50 mm. Pletivo je elastično, dobro prati blago talasast teren i lijepo se zateže. Proizvodi se pocinčano ili plastificirano, najčešće u zelenoj ili antracit boji. Plastificirano traje duže, pod uslovom da se plastika pri montaži ne ošteti. Za nisku ogradu se često bira tanja žica, što je za baštu obično dovoljno.

Na primorju, gdje so iz vazduha brže nagriza metal, plastificirano pletivo je sigurniji izbor od samo pocinčanog. Isto važi za pribor: žice, zatezači i vezni materijal treba da budu iste zaštite kao pletivo.

Varena mreža u rolni

Žice su na mjestima ukrštanja zavarene, okca su pravougaona. Mreža je kruća, manje se ugiba, ali se slabije prilagođava terenu i teže se zateže u potpuno ravnu površinu. Odgovara za ravan teren i tamo gdje želite sitnija okca, na primjer protiv živine ili malih životinja.

Čvorno (šumsko) pletivo

Koristi se oko voćnjaka, pašnjaka i torova. Pri zemlji ima gušća okca, a gore rjeđa. Za običnu baštu uz kuću je izuzetak, ali kod dugih dionica na otvorenom terenu, na primjer oko maslinjaka ili livade, ima smisla.

Pribor koji odlučuje o kvalitetu

• Zatezne žice: kod visine do 1,4 m obično tri. Nose pletivo, pa treba da budu deblje od žice pletiva i sa istom površinskom zaštitom.
• Zatezači: sa čegrtaljkom ili zavrtnjem, na krajevima i uglovima. Omogućavaju da se žica dotegne i kasnije.
• Zatezna šipka: provlači se kroz krajnja okca pletiva i pričvršćuje za krajnji stub, kako bi se sila rasporedila po cijeloj visini.
• Vezna žica ili spojnice: spajaju pletivo sa zateznim žicama. Treba da budu od istog materijala, da ne bi počele rđati prije pletiva.
• Kosi potpornji: na krajnjim i ugaonim stubovima, a kod dugih pravih dionica i usput, obično otprilike na svakih 20 do 25 m.

Kod obične baštenske ograde posao teče otprilike ovako:

1. Provjera stubova. Ekipa provjeri liniju, uspravnost i čvrstinu stubova. Kriv ili rasklimani stub se rješava prije zatezanja, a ne poslije.
2. Razvlačenje zateznih žica. Žice idu od krajnjeg stuba do sljedećeg krajnjeg ili ugaonog. Donja žica je obično tik iznad zemlje ili betonske ploče, gornja nekoliko centimetara ispod gornje ivice pletiva, a srednja otprilike na polovini. Na usputnim stubovima žice se kače u držače ili vežu.
3. Zatezanje žica. Zatezačima se žice dotegnu, prvo gornja, pa donja i srednja. Cilj je čvrsta, ali ne pretjerano zategnuta žica. Prevelika sila savije krajnje stubove i kada su potpornji dobri.
4. Učvršćenje početka pletiva. Kroz prvi red okaca se provuče zatezna šipka i pričvrsti za krajnji stub po cijeloj visini.
5. Odmotavanje i predzatezanje. Pletivo se odmota duž ograde, oslonjeno na žice. Na drugom kraju se rukom ili pomoću privremene šipke i trake za zatezanje predzategne, da ne bude talasasto.
6. Vezivanje za žice. Pletivo se veže za gornju žicu najmanje na svakom usputnom stubu i između njih u približno pravilnim razmacima, pa zatim za srednju i donju žicu.
7. Nastavljanje rolni. Ako rolna nije dovoljna, sljedeća se nastavlja preplitanjem krajnje žice, da spoj ne bude vidljiv i da ne napravi slabo mjesto.
8. Završetak i dotezanje. Na kraju dionice pletivo se skrati, postavi se druga zatezna šipka i cijelo polje se još jednom dotegne. Odsječeni krajevi žica se savijaju prema unutra, da nikoga ne povrijede.

Dvočlana ekipa na ravnom terenu i sa pripremljenim stubovima obično za dan završi više desetina metara ograde. Vrijeme se produžava kada ima mnogo uglova, kapija, nagiba ili kada se ograda nastavlja na postojeću. Kod niskog pletiva nema rada sa merdevina, pa je posao brži nego kod viših varijanti.

Na cijenu po dužnom metru najviše utiče koliko složenih mjesta ograda ima i kako joj se može prići. Posao olakšavaju:

• ravan teren i duge prave dionice bez prekida,
• stubovi u tačnoj liniji i sa dovoljno očvrslim betonom,
• slobodan pojas duž ograde,
• materijal istovaren na samom mjestu.

Posao, naprotiv, otežavaju:

• nagib, lomovi terena i terase, gdje se pletivo mora prilagođavati,
• mnogo uglova, kapija i kratkih dionica, gdje se učvršćenje krajeva ponavlja,
• gusto rastinje, živa ograda ili kamenje tik uz stubove,
• uklanjanje starog pletiva i žica, ako to radi ekipa,
• nastavljanje na susjedovu ogradu, zid ili suvomeđu.

Na padini se nisko pletivo obično vodi paralelno sa terenom. Četvrtasto pletivo to dobro podnosi, a varena mreža lošije, pa na nagibu vrijedi dati prednost četvrtastom. Na primorju i u otvorenim predjelima treba računati i na jak vjetar: niska ograda prima manje vjetra od visoke, ali na izloženom mjestu potpornji na krajevima ipak moraju biti solidni.

• Zatezanje odmah poslije betoniranja: krajnji stubovi se nagnu prema unutra, žice popuste i pletivo se poslije nekoliko sedmica opusti.
• Nedostaju ili su slabi potpornji: ugaoni stub se izvije, ograda se u uglu nabora. Popravka znači odvezati pletivo i ponovo ga zategnuti.
• Pletivo vezano samo za stubove: između stubova nastaju "trbusi", pletivo se izbočuje i kada se neko nasloni, trajno se deformiše.
• Oštećena plastika na plastificiranom pletivu: pri grubom radu kliještima plastika se oguli, žica počne korodirati i mrlje rđe se poslije par godina vide.
• Miješanje različitih metala: obična crna žica na pocinčanom pletivu rđa i boji okolinu.
• Razmak pri zemlji: ako je donja žica previsoko, pas ili lisica se potkopa. Rješenje je betonska ploča uz tlo ili niže vođena donja žica.
• Pogrešno nastavljanje rolni: kada se rolne preklope umjesto da se isprepliću, spoj je vidljiv i pletivo se na tom mjestu vremenom razmakne.

Nisko pletivo do 1,4 m spada u poslove koje može uraditi i spretan kućni majstor. Radi se sa zemlje, bez merdevina, a sa pomoćnikom posao ide brzo. Trebaće vam radne rukavice, klješta, sjekač za žicu, zatezači i po mogućnosti privremena šipka sa trakom za predzatezanje pletiva. Pazite na krajeve žica koji odskoče, pri zatezanju nosite zaštitne naočare. Ako planirate kopati rupe za nove stubove, prvo provjerite da li ispod vode podzemni vodovi za struju, vodu ili telekomunikacije. Ako sumnjate da tu prolazi gasna cijev, ne kopajte i obratite se distributeru; ako osjetite miris gasa, udaljite se i pozovite 112.

1. Provjeriti da li su stubovi uspravni, u liniji i da li je beton dovoljno očvrsnuo.
2. Očistiti pojas duž ograde od rastinja i starih žica.
3. Pričvrstiti zatezače na krajnje i ugaone stubove u visini donje, srednje i gornje žice.
4. Razvući zatezne žice, okačiti ih na usputne stubove i blago dotegnuti.
5. Dotegnuti žice zatezačima, počevši od gornje, i stalno pratiti da se krajnji stubovi ne pomjeraju.
6. Provući zateznu šipku kroz krajnja okca pletiva i pričvrstiti je za krajnji stub.
7. Odmotati pletivo duž žica i na kraju dionice ga predzategnuti pomoćnom šipkom.
8. Vezati pletivo za gornju žicu, zatim za srednju i donju, u pravilnim razmacima.
9. Pri nastavljanju rolni isplesti krajnju žicu kroz okca obje rolne.
10. Skratiti pletivo na kraju, postaviti drugu zateznu šipku i dotegnuti polje.
11. Saviti odsječene krajeve žica prema unutra i provjeriti zategnutost cijelom dužinom.

Poslije nekoliko sedmica, kada se materijal "slegne", vrijedi blago dotegnuti žice na zatezačima.

Gotovu ogradu obiđite cijelu, po mogućnosti po dnevnom svjetlu. Pogledajte je sa strane, duž linije, jer se tako talasi lako vide. Lagano pritisnite pletivo na sredini polja: treba da popusti i vrati se nazad, a ne da ostane ugnuto.

• pletivo je ravnomjerno zategnuto, bez talasa i izbočina između stubova,
• gornja ivica pletiva je u pravoj liniji ili ravnomjerno prati teren,
• krajnji i ugaoni stubovi su uspravni, a potpornji čvrsti,
• pletivo je vezano za sve tri zatezne žice u pravilnim razmacima,
• zatezne šipke su pričvršćene po cijeloj visini pletiva,
• spojevi rolni su ispleteni i ne vide se kao slabo mjesto,
• plastika na plastificiranom pletivu i žicama nije oguljena,
• vezni materijal je od iste vrste metala kao pletivo,
• pri zemlji nema razmaka kroz koji bi se moglo provući,
• krajevi žica su savijeni i nigdje ne štrče,
• okolina je očišćena, a ostaci žica odneseni.