Montaža betonske ograde do visine 2,1 m

Betonske ograde se slažu od horizontalnih ploča, najčešće visokih oko 50 cm, koje se ubacuju u žlijebove stubova. Zato visina raste u koracima, zavisno od broja ploča i od toga da li je dolje postavljena podzidna (podkopna) ploča. Ograda do 2,1 m po pravilu ima jedan red ploča više od niže varijante. Taj jedan red mijenja više nego što izgleda na prvi pogled.

• Do 1,8 m: ograda dijeli plac i zaklanja veći dio pogleda, ali visok čovjek još može da proviri preko. Stubovi su kraći i lakši, gornje ploče se umeću otprilike u visini ramena, pa montaža ide brže i obično bez nogara.
• Do 2,1 m (ova stavka): razuman kompromis između privatnosti i zahtjevnosti posla. Stubovi moraju biti duži, obično oko 2,8 do 3 m prema proizvođaču, i dublje ukopani. Najviša ploča se postavlja iznad glave, pa ekipa radi sa nogara ili stabilne platforme, i to u tri čovjeka. Na izloženoj strani ograda hvata primjetno više vjetra nego ona od 1,8 m.
• Do 2,4 m: bira se uz prometan put, kada je komšijski plac znatno viši ili kada se zaklanja pogled koji se teško sakriva. Stubovi su još duži i teži, često se postavljaju mašinom, temelji su masivniji, a proizvođač za tu visinu može propisati ojačani tip stuba. Na toj visini se više isplati konsultovati statičara.

Ako se dvoumite između 1,8 i 2,1 m, stanite na terasu ili do prozora gdje najčešće sjedite i neka vam neko na granici placa pridrži letvu prvo na 1,8, pa na 2,1 m. Odmah ćete vidjeti da li vam niža ograda dovoljna. Važna je i konfiguracija terena: ako je komšijski plac ili put viši od vašeg, ograda od 2,1 m sa vaše strane djeluje niže. U Crnoj Gori, gdje su placevi često na padini, to je čest razlog da se uzme upravo viša varijanta.

Granica placa i dogovor sa komšijom

Ograda viša od dva metra teško se pomjera. Ako niste sigurni gdje vam je granica, angažujte geometra da je obilježi na terenu i neka tačke označi kočićima. U praksi se često dešava da stara ograda ili živica ne stoji tačno na granici, a nesporazum izađe na vidjelo tek kad su stubovi već zabetonirani. Sa komšijom se unaprijed dogovorite sa koje strane će biti dekorativna strana ploča, ko će se brinuti o održavanju i da li mu viša ograda neće praviti hlad u bašti.

Podzemne instalacije

Rupe za stubove idu otprilike metar u zemlju, pa lako mogu da pogode električni kabl, vodovodni priključak, kanalizaciju ili telekomunikacioni vod. Prije početka radova raspitajte se kod distributera struje, lokalnog vodovoda i operatera gdje im vodovi prolaze, i neka se trasa obilježi. Ako oštetite električni kabl, ne dirajte ga, udaljite ljude i pozovite distributera, a popravku smije raditi samo ovlašćeni električar. Ako u blizini postoji plinska instalacija ili rezervoar i osjetite miris plina, odmah se udaljite, ne palite vatru niti električne uređaje i pozovite 112.

Pristup, teren i skladištenje ploča

Ploče i stubovi stižu na paletama, a svaki komad teži više desetina kilograma. Obezbijedite mjesto gdje kamion sa dizalicom može da spusti palete što bliže trasi ograde, najbolje na ravnu i čvrstu površinu. Duž trase uklonite žbunje, kamenje, staru ogradu i ostatke temelja, ili se unaprijed dogovorite ko će to porušiti i odvesti. Ekipi treba slobodan pojas širok bar oko metar sa obje strane ograde, inače nema gdje da stoji dok podiže gornje ploče.

Obilježavanje i razmak stubova

Majstor razvuče zidarski kanap između krajnjih tačaka i odmjeri ose stubova prema dužini ploča. Osa nije tačno dva metra, jer se na dužinu ploče dodaje zazor u žlijebovima koji navodi proizvođač. Zato se razmaci ne mjere metrom od oka, nego probnom pločom. Istovremeno se odlučuje gdje idu ugaoni i završni stubovi i gdje ostaviti otvor za kapiju ili pješačka vrata.

Rupe i temeljne stope

Rupe se buše ručnim ili motornim svrdlom, a kod duže ograde i teškog tla mini bagerom. Dubina smrzavanja u Crnoj Gori nije svuda ista: na primorju i u Zetsko-bjelopavlićkoj ravnici je mala, dok se na sjeveru, u Pljevljima, Žabljaku ili Kolašinu, tlo smrzava duboko. Za visinu 2,1 m stope se obično rade duboke oko 80 do 100 cm i široke približno 30 do 40 cm, zavisno od tla i preporuke proizvođača, a na sjeveru ponekad i dublje. Na dno rupe ide sloj šljunka koji odvodi vodu. Na kamenitom, kraškom terenu, kakvog ima mnogo od Cetinja do Herceg Novog, rupa se često mora štemati ili bušiti u stijenu, pa se dubina prilagođava, ali stub mora biti čvrsto ukliješten u beton. Na strmom terenu ili rastresitom tlu umjesto pojedinačnih stopa radi se betonska temeljna traka na koju ograda naliježe cijelom dužinom.

Postavljanje stubova

Prvi stub se stavi u rupu, izravna libelom u oba smjera i zabetonira. Koristi se beton klase čvrstoće koju propisuje proizvođač ograde, često nešto oko C16/20 do C20/25 prema MEST EN 206. Drugi stub se postavlja tako što se između oba ubaci donja ploča. Tako je razmak dat precizno. Kod ograde od 2,1 m stubovi se gotovo uvijek podupiru letvama ili kosnicima dok beton ne očvrsne, jer se dugačak stub u svježem betonu lako nagne. Visina glava stubova provjerava se kanapom razvučenim duž cijele ograde.

Umetanje ploča

Ploče se ubacuju odozgo u žlijebove, od donje prema gornjoj. Donje postavljaju dva čovjeka sa zemlje, a posljednji red kod visine 2,1 m već se mora dizati iznad glave. Zato ekipa radi sa nogara, pomaže se trakama ili manipulatorom, i sa svake strane stuba stoji po jedan čovjek. Između ploča se ponekad stavljaju gumene ili plastične podloške koje sprečavaju zveckanje i okrnjivanje ivica. Na kraju se na stubove stavljaju kape koje štite žlijebove od kiše i mraza.

Koliko traje i kada se ograda smije opteretiti

Dnevni učinak zavisi od terena, pristupa i broja ljudi. Na ravnom placu sa dobrim prilazom montaža ide znatno brže nego na padini sa kamenitim tlom, gdje se rupe kopaju ručno ili štemaju. Stubovi bi trebalo da stoje u betonu bar nekoliko dana prije nego što se umetnu gornje ploče, a tačno vrijeme zavisi od betona i vremena napolju. Ljeti, naročito na primorju, beton se veže brže i treba ga kvasiti da ne ispuca, a na temperaturama blizu nule betonirati se ne treba. Punu čvrstoću beton po pravilu dostiže za oko 28 dana, pa do tada na ogradu ne kačite teške saksije i ne naslanjajte merdevine.

Kod visine 2,1 m površina ograde je velika, pa se izgled ploča vidi mnogo više nego kod niske ograde. Uz to, teže dekorativne ploče povećavaju zahtjeve i pri rukovanju i za stubove.

• Jednostrane ploče imaju dezen samo sa jedne strane, druga je glatka ili gruba. Odgovaraju tamo gdje niko ne gleda zadnju stranu, na primjer prema njivi ili maslinjaku.
• Dvostrane ploče imaju dezen sa obje strane. Biraju se prema komšiji ili prema ulici, ali su obično teže.
• Dezeni imitiraju lomljeni kamen, ciglu, drvo ili su glatki. Glatke ploče se lakše farbaju, a reljefne bolje sakrivaju sitne neravnine i prljavštinu. U primorskim mjestima često se bira imitacija kamena da se ograda uklopi u okolinu.
• Podzidna ploča je donja ploča koja ide malo ispod nivoa terena i sprečava pse i druge životinje da se podvuku. Na padini popunjava praznine ispod polja postavljenih stepenasto.
• Stubovi se dijele na srednje, ugaone i završne, prema broju i položaju žlijebova. Za visinu 2,1 m pitajte proizvođača da li ima ojačani tip.
• Boja može biti prirodno siva, obojena u masi ili naknadno farbana. Farbanje fasadnom bojom za beton radi se tek kad ograda dobro odstoji, a proizvođači obično preporučuju da se sačeka nekoliko sedmica.

Betonski stubovi nijesu predviđeni za kačenje kapije. Ako želite kapiju ili pješačka vrata, računajte na posebne čelične ili zidane stubove sa sopstvenim temeljem.

Zahtjevnost posla, a time i cijena po dužnom metru, mogu se znatno razlikovati. Posao olakšava:

• ravan plac i kompaktno tlo bez kamenja,
• prilaz za kamion sa dizalicom do same trase,
• dug prav potez bez uglova i lomova,
• slobodan pojas duž ograde i unaprijed obilježena granica i instalacije.

Posao, s druge strane, otežava:

• padina, gdje se polja postavljaju stepenasto i svako se rješava posebno,
• kamenito ili kraško tlo, natopljena zemlja, stari temelji i korijenje drveća na trasi,
• uzak prolaz kroz koji se ploče moraju nositi ručno,
• mnogo kratkih poteza, uglova, spojeva sa komšijskom ogradom i otvora za kapije,
• rad uz postojeći zid ili objekat, gdje nema mjesta za nogare.

Kod visine 2,1 m ove okolnosti se osjete više nego kod niže ograde, jer svaka prepreka znači još jedno podizanje teških ploča iznad glave.

• Plitke ili uske stope. Visoka puna ograda radi kao jedro. Na jakom vjetru, a na primorju je to bura ili jugo, i uz smrznuto tlo na sjeveru, stubovi se postepeno naginju i ograda se nakon nekoliko godina nagne cijelim potezom.
• Razmak stubova mjeren metrom umjesto pločom. Ako su stubovi previše razmaknuti, ploče ispadaju iz žlijebova, a ako su preblizu, ploče ne mogu da uđu. Kad beton očvrsne, to se popravlja samo razbijanjem.
• Nepoduprti stubovi. Dugačak stub se u svježem betonu lako pomjeri. Posljedica je kriva gornja ivica i neujednačeni razmaci.
• Prerano umetanje gornjih ploča. Beton u stopama još ne nosi opterećenje, pa se stub zakrene ili slegne.
• Bez kapa na stubovima. Voda ulazi u žlijebove, zimi se smrzava i krnji ivice stubova.
• Ograda na padini bez odvoda vode. Donja ploča zadržava zemlju i vodu sa višeg placa, beton vlaži, zeleni i pojavljuju se bijele mrlje. Ograda nije potporni zid i ne smije da drži nasip.
• Nepažljivo rukovanje. Ploče bačene jedna na drugu ili oslonjene na ivicu imaju okrnjene uglove, koji se na ogradi u visini očiju vide izdaleka.

Ogradu do 2,1 m može da postavi i spretan majstor amater, ako ima bar dva snažna pomoćnika, nogare i strpljenja. Ipak, to nije posao za jednog čovjeka. Ploče i stubovi su teški, gornji red se diže iznad glave, a pad ploče može izazvati tešku povredu. Ako su instalacije blizu trase, tlo je kamenito ili je plac na strmoj padini, prepustite posao ekipi.

1. Provjeriti granicu placa i obilježiti trase podzemnih instalacija.
2. Razvući kanap i obilježiti ose stubova pomoću probne ploče.
3. Izbušiti rupe do dubine koju preporučuje proizvođač, obično oko 80 do 100 cm, i na dno nasuti šljunak.
4. Postaviti prvi stub, izravnati ga libelom u oba smjera, zabetonirati i poduprijeti letvama.
5. Ubaciti donju ploču, postaviti drugi stub uz nju, izravnati ga i zabetonirati.
6. Nastaviti tako polje po polje i stalno kanapom provjeravati visinu glava stubova.
7. Sačekati da beton dovoljno očvrsne, prema uputstvu za beton i vremenskim uslovima, a ljeti ga kvasiti.
8. Umetati ostale ploče odozdo nagore, gornji red sa nogara, uvijek dva čovjeka na jednu ploču.
9. Postaviti kape na stubove i oko stopa urediti teren tako da voda otiče od ograde.

Gotovu ogradu obiđite cijelu sa obje strane. Pogledajte duž gornje ivice sa jednog kraja, jer se tako krivine i stepenici najbolje vide.

• stubovi su vertikalni u oba smjera, provjereno libelom,
• gornja ivica ograde je prava ili pravilno stepenasta prema terenu,
• ploče sjede u žlijebovima cijelom visinom i ne zveckaju kad ih pritisnete,
• stubovi se ne klate ni pri jakom pritisku rukom,
• na pločama i stubovima nema okrnjenih ivica ni pukotina,
• svi stubovi imaju postavljene kape,
• dekorativna strana je okrenuta tamo gdje je dogovoreno,
• ograda stoji na obilježenoj granici i prati dogovorenu trasu,
• teren oko stopa je uređen i voda ne otiče prema ogradi,
• otvori za kapije i pješačka vrata imaju odgovarajuću širinu,
• okolina je očišćena, a ostaci betona i ambalaža odvezeni.